Emericzy » wrote:
Gle, sve se to može i obrnut. Zašto bi tvoja verzija bila bolja od moje?
Kužiš, veliš, "ako postoji potreba za redefiniranjem onda je na ljudima da to i naprave". Ma nemoj! Postoji potreba kod njih. A ne kod mene. Kod mene postoji potreba za ne-redefiniranjem. Postoji potreba da se ostavi na miru.
Zašto bi njihova želja bila važnija od moje?
Zato što se ti stavljaš u poziciju onog tko odlučuje o smanjenju tuđe slobode, dok ju istovremeno sam uživaš. Ničim, a ovo ne mogu dovoljno naglasit, zasluženu. Ništa ti, niti bilo tko heteroseksualan, nije napravio da ima pravo na brak. Kao što niko homoseksualan nije ništa napravio da mu se to pravo oduzme.
Nađu se ljudi koji odstupaju od tradicionalnog poimanja zajednice, to odstupanje žele javno naglasiti, ali svejedno žele biti u toj (mojoj) zajednici i čak se mršte ako se ja na to mrštim.
Kužiš, ja nisam vegetarijanac i mislim da je vegetarijanstvo čudaštvo i nemam za njeg baš nikakve specijalne riječi pohvale, ali mi ne pada na pamet da tražim da imam pravo u vegetarijanskom restoranu jesti hamburger. A ta pederska želja za konvencionalnim brakom upravo je te klase. Jebiga, oni su mesožderi. Koji se kurac trpaju u vegetarijanski restoran?
Ne, ne žele biti u tradicionalnoj zajednici. Tradicionalna zajednica je ona između muškog i ženskog partnera. Traži se napuštanje nekih tradicija i definiranje braka kao zajednice i istospolnih partnera. Što, nako inercijalno, znači da više nije riječ o tradicionalnoj, neg o nekoj modernijoj, novoj, varijanti.
Glede usporedbe s vegetarijanstvom, mislim da je neprikladna jer se ono se ne regulira zakonom. Imam prijedlog, bilo bi mi drago da se ne shvati kao provokacija: probaj naći usporedbu upravo na braku i zabranama, mislim da bi ti to moglo približit moj stav. Jednu sam već spomenula, međurasne brakove. Ima ih još, npr. međuklasni. Može i s različitim vjerama, ima i tog. (Ovdje polazim od pretpostavke da ne bi podržao zakonsku zabranu braka između dvoje, ma nek budu muško i žensko

, ljudi koji su različite vjere/staleža/boje kože. U slučaju da bi podržao takve zabrane, ondak ću morat malo detaljnije objašnjavat.)
Sad moja usporedba koja nije direkno vezana uz brak, reko mogu i ja oplest po svom kad su vegetarijanci došli na meni.

Ja bih to radije usporedila sa ne tako davnim zabranama studiranja Židovima, diljem Europe, ičeg osim prava i medicine. Vezu nalazim u nemanju izbora (ne odabireš bit ni homoseksualac ni Židov) i ograničenju slobode na temelju tog na što ne možeš utjecat (ne moš u brak, ne moš na drugi faks). Daklem, da rezimiram, podjednako mi je otužno recimo zabranit odlazak na studij matematike tamo neke 1850-e, ko i ubračivanja ovdje neke 2013-e.
Što je tu silnički? Oni se naturaju i brkaju moje običaje i tradicije, a ne ja. Ja se u njihove ne petljam.
Pozicija i nastup. Uzimanje sebe kao bitnijeg
(Da ponovim, ničim nisi zaslužio tu poziciju, ništa što si napravio nije utjecalo na tvoj položaj koji ti dozvoljava brak s osobom po tvom izboru. Samo si se rodio takav. Također, niti homoseksualci nisu ništa napravili da im se dokida pravo koje ostali nekršitelji zakona imaju, ovdje: na bračni život i povlastice koje on sa sobom nosi. Samo su se rodili takvi.) i kao nekog ko će drugom reći 'ne, ne želim da imaš isto ono što zakon meni i sličnima daje i spriječit ću to ukoliko mogu' ponašaš se despotski. Ilitiga silnički.
I onda kažeš, "Ne vidim razlog za "ustajanje u obranu" nečeg takvog, jer ništa ni ne gubiš ako definiciju prošire".
Kako ne gubim? Hoćeš reći da ništa ne gubim time što je Bandić proširio definiciju glavnog gradskog trga sajamskim šatrama? Gubim. Gubim svakim zamućivanjem vode. Izgubio sam kad se novinarstvo proširilo na trač i horoskope i vidovitog Milana. Izgubio sam kad se pojavio burek od sira. Burek je pita od mesa. Sirnica je pita od sira. Kakvog smisla onda ima da se pojavi netko i počne tražiti da se pravi pita od sira od mesa?
I joiš veliš, "Osim ako "ih" ne želiš na neki način segregirat. Što će reć da sebe i sebi slične doživljavaš ko bolje." Gle, pa oni sebe segregiraju. Isključuju se iz našeg društva kao posebna grupa kojoj seksualno-emotivni habitus određuje pola života. Što je Gay Pride, taj ponos pederstva, drugo nego vikanje u lice: JEBITE SE; MI SMO DRUKČIJI I IMAMO NA TO PRAVO !!! OK, s time se slažem. I da ste drukčiji i da na to imate pravo. Pa i sasvim javno. Ali kad već to hoćeš, kad hoćeš biti drukčiji, nemoj me pet minuta kasnije jebati tražeći da budeš isti. Malo prije si rekao da nisi. Pa onda kusaj tu juhu. Nemoj mene zajebavati.
Gle, Nina, svi smo mi drukčiji. I nikome to nije lako. I rješavamo to na razne načine. Ali ne pravimo od toga cirkus i ne pravimo od sebe nekakvu iznimku. Trpimo to i nastojimo da nam ne bude prezajebano. Ako smo civilizirani, nastojimo tom svojom ekscentričnošću ne jebat druge ljude u zdrav mozak.
Pogotovo s glupostima poput simboličnih ceremonija. Ako je pederu toliko važno da ima taj simbol, kako to da ne shvaća da je i MENI važno da imam taj simbol. I da taj moj simbol njega jednostavno ne uključuje. Jebiga. Žao mi je ali sorry. Ako hoćeš simboličnu vezu, smisli si nešto; nemam ništa protiv. Ali nemoj uzimati moju i nazivati ju svojom.
Ne mogu ovdje vodit ideološke borbe. Nisam u stanju, ne znam kako, jer mi oto nikakako ne smije bit stvar ideologije, kako to ne vide oni koji suprotno misle...
Rastužuje me ovo što se događa. Ne shvaćam kako se ovakvim stvarima dopusti da postanu predmetom javne rasprave i zašto se takva manjkavost zakona, u trenutku kad je neko odabere stavit na tapetu, ne riješi hitno, ma i dekretom ako treba. (Ne mislim to s dekretom zaozbiljno, to je skroz ironično. U stvarnosti bi bilo mnogo jasnije, imala bi gestikulaciju tipa

il ako bi se baš zainatila pozabavila bi se i bosanskom heraldikom.)
Ne vidim razliku ubračenosti homo i heteroseksualaca.
Al vidim iz posta da ti ovo uzimaš k srcu, osjećaš se upravo onako kao i ja: oboje mislimo da nas zakidaju. Doduše, različit je povod, ali osjećaj je isti. Ne želim nasrtat, ne u takvim situvacijama.
Eve ti vic, prikladan, maksuz za tebe vidim daš ga ubrat:
...negdje u Bosni...
Štef sjedne u buregdžinicu.
Dolazi konobar: izvolte.
Burek s jabukom, veli Štef.
Nakon po sata Štef se okreće svuda oko sebe, konobara niđe. Prođe još 5 minuta kad evo ti njega, malo zadihanog. Veli: izvinte što ste čekali, izvolte burek, a evo i jabuku sam našo.