Post
02 Nov 2015, 14:49
O a kako sam sad učitavao kontekst kojega nema, na šta se to tačno odnosi. Meni i tebi će na kraju trebati neki dobar prevodilac Zekoslawa, sad ne znam je li govoriš engleski, da probamo tako, ja italijanski ne govorim.
Pitala si koja većina, kako većina, i jesi li ti većina kad je ova dilema u pitanju i odgovarao sam ti na to kako većina uspostavlja standard jezika koji govorimo i tako kako uspostavlja gramatičke standarde taj isti princip bi trebao da važi za sve aspekte jezika valjda. Slažem se da je taj princip prost kao pasulj, i ne znam šta bih uopšte dodao na tu temu. I nije princip u deskriptivnoj lingvistici opis prije propisa nego propisa nema. To je potpuno drugačiji pristup jeziku, ne razmišljaš u tom pravcu uopšte. Pratiš tok jezika i sve njegove upotrebe i unutar jednog jezičkog korpusa to nekako sistematizuješ, te podatke do kojih dodješ, to nekako klasifikuješ u različite registre jezika. Pa je li neka upotreba regionalizam, je li sleng, bi li mogao to tašti na uvo da šapneš ili kako god se ta upotreba jezika pretežno razumije. Bilo kakav priručnik o jeziku koji nije zasnovan na stvarnom istraživanju korpusa jezika, koji ne raspolaže nikakvim argumentima da podupre tvrdnju nečim, i ne trudi se da o upotrebi jezika govori na taj način će u principu čovjeku više štete učiniti u razumijevanju jezika nego koristi.
Ja bih sad mogao da ti navedem neke izvore iz kojih sam ja napabirčio ovo što znam o jeziku pa u tome smjeru dalje da nastavimo raspravu. Ako te to interesuje naravno. Ovo što veliš gorim od želje da sad prezentiram to moje znanje, ovo sad na trkeljanju ja vidim kao moju veliku priliku da dodjem do slave, sisatih žena, i naročito do para. Sa plitkim mužjacima to ti je veoma predvidljivo, kuda god okrenu znaš dje će to završiti.
Meni se ovo o čemu sam ja pričao uključujući i bitak i biće i sve, to mi izgleda jednostavno, bar tako to zvuči kad mi je u glavi. Ovi tvoji pogledi o jeziku su mi kontra, nerazumljivi su mi kao da si to sve na slovenačkom kao Arnold. Da probam sad malo da ti objasnim kako mi je ta tvoja tehnologija prilikom odlučivanja nejasna. Prvo, imaš tri pravopisa za dvije moguće opcije u ovom slučaju, a to su malo i veliko slovo. U jednom je malo, u drugom veliko u trećem može kako oćeš. Ti sad preporuči meni koji treba da polažem državni ispit i imam ova tri pravopisa kako da napravim izbor. Oću li eci peci pec pa kako sudbina odluči, ili ću da tražim sad odgovorni komitet za jezik da mi daju dodatne instrukcije dje da tražim odgovore. I šta da radim sa druga dva pravopisa, kad su informacije koje sadrže nepouzdane i navode na pogrešne zaključke.
Najvažnije pitanje naravno je koja je po tebi svrha tog komiteta, i u čemu je to važno za jezik, naciju ili koga da na državnom ispitu kad dobijem pismo da pišem ako se to traži, ja sad počnem sa malim slovom, a evo vidjeli smo iz ovog treda da se narod navadio da piše velikim slovom. Kako to po tvom mišljenju doprinosi kvalitetu jezičke pismenosti naroda, i da li smatraš da se nešto značajno postiže ispravljanjem ove greške i recimo oduzimanjem čovjeku bodova na tom ispitu zbog ovoga. Da li tebi sad ima smisla da čovjek na primjer izgubi šansu za posao ili šta mu se može desiti kad izgubi neki bod na tom ispitu, za nešto što se vrlo lako može desiti da će isti čovjek u sledećem izdanju pravopisa proglasiti ispravnim. I opet ovo pitanje naravno, šta sad čovjek da radi sa starim pravopisom.
A onda ovo sa pravim omjerom propisa i opisa, to mi je tek mutno mutno. Kako mi sad da ustanovimo taj pravi omjer, ko to ustanovljava i na osnovu čega. Čitao sam neke priručnike, ali zaista samo ovlaš, i tamo je recept, ovo može ovo ne može, a ovo može ovako i može i onako. To ne shvatam ozbiljno zaista i nebih na primjer dozvolio lektoru da mi prčka po pisanju zato što je pročitao nedje da je to sad neispravno a ne zna ništa više da mi kaže kako i što je neispravno. To ti shvataš kao anarhizam radi anarhizma a meni je jedino tako logično. Sve što mi se ne svidja u životu i što ne moram ja onda bogami i neću. Ako u jezičkom priručniku za srpski jezik stoji da je ispravno reći bombonijera a neispravno je reći bombonjera, tu obustavim dalje čitanje, jer mi to govori o principu koji će autor pratiti u ostatku knjige. Pa etimologija ovakva pa on to tako i sve, obustavljam radnju čitanja momentalno. To meni nije ispravno, a i to mi je prst u oko da mi neko dira u bombonjeru, to mi je totem još od djetinjstva, ogromna kutija, mali broj čokoladnog zadovoljstva unutra, ali što sam ja to slatko jeo moja Zekoslawa.