Gosti

[Pješčana]

Ok, uzmite u obzir da imam napet radni tjedan i da zato otvaram ovu temu i malo sam nervozna
a kako smo pričali o izuvanju, smatram da je vrijeme imati jednu poluležernu temu o gostima, neovisno jeste li s ove ili one strane. Pišite o svim situacijama, ali me zanima sljedeće: kakvi ste kao gosti? Da li se najavljujete? Izuvate li se i kako reagirate kad domaćini to očekuju? Jel nosite što od darova u goste? Što? Kakva su vam očekivanja za donošenje kao gostu i kao domaćinu?
Kako primate goste? Jel potrebno najavljivanje? jel gledate kako je ugostima stan uređen/čist, a kakav je vaš kad primate goste?
jeste li više opušteni ili pazite na formu na takvim druženjima?
što još? koliko volite kućna druženja, te što vas živcira na istima? jel imate sitaucije da se netko nikako ne da otjerati iz kuće? ili vam je zalio tepih ili slomio nešto (sad sam se sjetila Vodene u gostima i kupnskog stolića )

eto, zabavite me. ne da mi se cijeli dan pisati o gaženju ljudi na pješačkom

[Morticia]

Najavljujem se obavezno.
Isto očekujemo od svojih gostiju.

Izuvam se ukoliko to zahtijeva domaći i nemam s time problema.
Kod nas se ne izuva, osim onih koji su vrlo često u posjetu, a to su moja mama i sestra.

Obavezno nosim darove ako nekome idem prvi put u kuću (boca vina, bombonjera, keksi, kava...), ili ako idem u goste, a prilika je "formalna", tipa rođendan i slično.
Kad idem kod nekog kod koga idem često i tko mi je blizak ne nosim darove, ali ako se tamo sprema nešto za jelo i pretpostavlja se da će druženje trajati duže od jedne kave i partije trača također nosim vino i/ili neku klopu.
Nemam očekivanja, kod nas u ekipi se nekako uvriježilo ovo gore napisano tako da znam što od koga otprilike mogu očekivati.

Kako primam goste?
E tu sam malo zajebana. Ustvari, opterećena.
Mora mi biti jako, jako čisto i uredno. :tu zamisli Zea kako pizdi dok ja mahnito jurim po kući s krpom i njemu zadajem zadatke- napravi ovo, napravi ono:
Ponekad mi to ide na živce jer bih češće pozvala goste da ne patim toliko od toga, a istovremeno sam lijena i ne da mi se uvijek.
Također, uvijek, uvijek pretjeram s količinom klope i cuge.
I onda se baca.
Međutim, jednom kad ljudi dođu i kad krene druženje izuzetno sam opuštena.
Ne smeta mi gotovo ništa, da mi se netko u prljavim cipelama popne na stol ne bih ni trepnula, kamoli za neke druge gluposti tipa razbijena čaša, proliveno vino i slično.
Jedino na što znam obraćati pozornost jest kad netko usred noći izgubi kompas i počne urlati. Onda stišavam, ne želim buditi susjede.
Što je najgore od svega, vrlo često stišavaju i mene. U mojoj kući.

Volim kućna druženja iako nisam neki kućni tip, al' što sam starija i od kad je kriza to su mi sve draža.
Ne nervira me gotovo ništa jer ne pozivam ljude koji mi nisu jako dragi.

Nemam situacija da se netko nikako ne da otjerati jer goste pozivamo vikendom, kad smo drugi dan slobodni i uvijek se svi barem pripijemo tako da mi ne smeta ni da sjede do 6 ujutro, štoviše, vrlo često ljudima nudim da prespavaju i ne voze takvi kući.

Ne sjećam se da je bilo nekih žešćih ekscesa sa razbijanjem. Ni meni drugi ni ja drugima.
Poprilično sam spretna, čak i nakon nekoliko čaša previše.

[prove]

kod mene je slično kao kod morti, samo ja više nisam toliko opterećena čistoćom i urednošću. da, ne smije biti svinjac (al uglavnom nije ni inače), ali ne treba bit ni apoteka. tu sam postala puno opuštenija. najavim se i volim kad mi se najavi. što se izuvanja tiče, ne tražim to. eventualno, ako je vani neka elementarna nepogoda zamolim da se obrišu cipele, al većina ljudi to samoinicijativno napravi. poštujem želje onih koji vole da se kod njih izuje.

ne sjećam se da mi je itko ikad dosadio, ljude zovem jer ih želim vidjet, a kako sam iznimno društvena - što dulje, to bolje. ne opterećujem se nekim velikim nakuhavanjem, ali volim da ima i za pojest i za popit. uglavnom, isključivo na piće ne zovem.

neke nezgode poput proljevanja, mrvljenja, razbijene čaše il tanjura ne smatram vrijednim spomena. potrošni materijal treba služit nama, a ne mi njemu. neke osobito vrijedne stvari ionako ne držim na mjestima gdje bi mogle biti ugrožene.

kad god nekom dolazim u kuću volim nešto donijet, naročito ako ima djecu. na ono 'nisi trebala' se ne obazirem jer to radim iz svog gušta i radosti darivanja, a ne zato što mislim da treba. iako, kod nekih prigoda držim da se radi i o pristojnosti - donijet nešto za općenarodno veselje poput kave, vina, čokolade...

sve u svemu, veselim se gostima, samo nek su najavljeni.
(znali su mene razveselit i neki padobranci, al ako mogu birat...)

[harpy]

Zakoniti kaže da je kod nas ko na kolodvoru (pretjeruje).
Svak tko je u prolazu, navrati.
Sad kad svi nosamo mobitele, stvarno mi nema smisla nekom banut na vrata, zvrcnem bar da pitam jeste doma. A zgodno se javit i meni, jer, ako ležim i blejim u Malcolma, nema šanse da ću ustat otvarat vrata, budući da ću pretpostavit da je netko od dosadne dječurlije koja traži mog sina ili oni s reklamama.
Dobrodošli su svi, čak i rodbina ako je baš nužno i ako donesu vina ili pršuta.
Skidanje cipela je strogo zabranjeno, na to popizdim. Osim ako te žuljaju ili misliš provest kod mene cijeli dan ležeći na kauču.
Kod drugih nemam s tim problema, ak hoće da skidam cipele, skinem.
U goste odnesem kaj god se dogovorimo da treba nosit ili nešto iz domaće radinosti, pekmez, ajvar, bocu vina.
WC i kupaona su mi čisti uvijek, za prašinu i razbacane stvari, suđe u sudoperu i fleke me baš briga. Kaj moram gostima pokazat da je kod mene uvijek sve savršeno?
Mislim, ako stignem gurnut ću stvari s poda nekud i oslobodit mjesto za sjest i stavit čašu/tanjur, ali nisam baš opsjednuta.
Uglavnom, volim mljet, volim popit, volim goste

[Nikolajevna]

Čitala sam na ovakvim temama da ljudi više uopće ne otvaraju vrata kad im nije najavljeno da će im netko pokucat. Razmišljam kako bi to moglo biti nezgodno kad bi me nekim naseljem naganjao sajko kiler sa motornom pilom a ja se poželila sklonit nekome u kuću. I što ako susjedu zatreba malo cukra?

Otvarate li vi vrata nepoznatim kucačima?

[jevgenija]

moji gosti bi se rado izuli, al nemam papuča za njih. a svoje čupave pese s rupama im ne dam. em su moji, em imaju rupe pa mi je neugodno.

moji gosti dođu, a ja odem na internet.
jedino kad mi prvi put dođu im pokažem gdje mi je frižider, čaše i wc, a onda tek odem na internet. nisam sigurna šta rade kad su tu.
često ostaju između dva tjedna i dva mjeseca
imam duple ključeve da im mogu dat, jer mi je bed ustajat, otključavat i zaključavat dok se oni kurvaju a na trkelju je baš dobar topik.
ili bilo koji topik.

ja idem u goste kod mog revolucionarnog druga, i tamo uvijek zaspim, a da mi ić i na internet, idem u goste kod dejzi koja mi da na internet, al mi ne da da stavim čašu na stol, te kod onog koji je jednom otišao po cigare i nikad se nije vratio, on me isto pusti na internet, i njemu isto uvijek zaspim.

eto.
e, zaspim i kod dejzi.

[jevgenija]

Čitala sam na ovakvim temama da ljudi više uopće ne otvaraju vrata kad im nije najavljeno da će im netko pokucat. Razmišljam kako bi to moglo biti nezgodno kad bi me nekim naseljem naganjao sajko kiler sa motornom pilom a ja se poželila sklonit nekome u kuću. I što ako susjedu zatreba malo cukra?

Otvarate li vi vrata nepoznatim kucačima?

ne.
ali nakon ovog posta ću razmislit, i počet osluškivat. ako se čuje motorka, onda ću otvorit ako je cimer doma. ako nije, idi kod dede prekoputa, šta da ti ja radim

[Nikolajevna]

ne.
ali nakon ovog posta ću razmislit, i počet osluškivat. ako se čuje motorka, onda ću otvorit ako je cimer doma. ako nije, idi kod dede prekoputa, šta da ti ja radim

Ništa, ne moraš me pustit unutra, samo mi dodaj kroz vrata svoju motorku da se imam s čime borit.

[prove]

Čitala sam na ovakvim temama da ljudi više uopće ne otvaraju vrata kad im nije najavljeno da će im netko pokucat. Razmišljam kako bi to moglo biti nezgodno kad bi me nekim naseljem naganjao sajko kiler sa motornom pilom a ja se poželila sklonit nekome u kuću. I što ako susjedu zatreba malo cukra?

Otvarate li vi vrata nepoznatim kucačima?

o ovoj varijanti sa sajkokilerom i ja sam razmišljala i muči me isto što i tebe
ne znam, miša mu, valjda bi reagirala prema intuiciji.
a šta ako se ti praviš da te naganja sajkokiler, a zapravo si ti taj i samo mi oćeš unić u kuću da bi me sajkokilerisala ?


otvaram ja vrata svima, samo mi zna bit nelagodno u nekim slučajevima. a susid može uvik dobit cukra. ih, da cukra...

[A.P.]

moji gosti bi se rado izuli, al nemam papuča za njih. a svoje čupave pese s rupama im ne dam. em su moji, em imaju rupe pa mi je neugodno.

moji gosti dođu, a ja odem na internet.
jedino kad mi prvi put dođu im pokažem gdje mi je frižider, čaše i wc, a onda tek odem na internet. nisam sigurna šta rade kad su tu.

+1

Još ih dodatno ohrabrujem u tome da se udomaće jer mi se ne da titrat im stalno.
Ja sjedim za kompom, a oni negdje drugdje.
Ne služim ih uopće, još kad se raskomote ih pošaljem u kuhinju po nešto iz frižidera za pojest/popit

Ne trebaju se izuvat, mogu radit šta oće.


Ja kad idem u goste imam 25 metli u dupetu.

[baja]

Čitala sam na ovakvim temama da ljudi više uopće ne otvaraju vrata kad im nije najavljeno da će im netko pokucat. Razmišljam kako bi to moglo biti nezgodno kad bi me nekim naseljem naganjao sajko kiler sa motornom pilom a ja se poželila sklonit nekome u kuću. I što ako susjedu zatreba malo cukra?

Otvarate li vi vrata nepoznatim kucačima?

ja ću te pušćat

mi smo, do nedavno, živjeli na selu i tamo se gostovalo neposredno i otvoreno
kao, vikend je krasan, kod vas je sigurno lijepo, a mi ne znamo kud sa sobom pa nas eto s dve kile mesa, naložite vatru
tako, koliko su oni bili otvoreni prema nama toliko i mi prema njima pa smo ih znali dočekati i u piđami
zasad još nismo imali prave goste, u gradu, rekla sam im da se ne javljaju do božića jer još nismo kupili stol

[kuki]

Razmišljam kako bi to moglo biti nezgodno kad bi me nekim naseljem naganjao sajko kiler sa motornom pilom a ja se poželila sklonit nekome u kuću.

Stara narodna kaže da se tada viče "vatra, VATRA!!!" pa je praktično mislit na vatru čim čuješ zvuk motorke.

I što ako susjedu zatreba malo cukra?

Ima dućan i birtiju preko ceste.

Otvarate li vi vrata nepoznatim kucačima?

Ne otvaram vrata ni kad znam tko kuca osim ako ga nisam pozvala ili je teta koja čisti stubište i ostavi ceduljicu da danas skuplja novac za to.

[sabaa]

Vrata ne otvaram na random zvonjavu.
Ako me netko poznati treba, cimnut će na mob.
Ja se uvijek najavljujem, i uvijek nešto donesem.
Kod mene se ne izuva, ali mi nije problem skinuti cipele kad nekom dođem.

[Nev]

Vrata ne otvaram na random zvonjavu.
Ako me netko poznati treba, cimnut će na mob.

Ovo potpisujem Posebno kad sam bila mlađa, mogao si mi sjedit' na zvonu, ja ne bi otvorila.
Sad makar pitam: tko je?

Kad nekom idem, najavim se i to nerijetko 2-3 dana ranije, ne nosim ništa.

[nina williams]

Gost je svetinja, najavio se il ne. Nije mi drago kad se ne najave, ali isključivo radi toga što bi se oni mogli osjetit neugodno ako npr. navrate dok perem prozore. Narafski, sve poslove ostavljam po strani ako ko dođe. Uvijek imam doma bar Kraševe napolitanke, Coca-Colu, pivo, vino, žestu, Nes i kapučino, iako većinu tog ne konzumiram, ako neko naiđe. Kupujem papuče samo za goste i to ne one bezvezne s tankim đonom, neg fine. Također, uvijek imam bar dvije neraspakirane četkice za zube. Pamtim šta ljudi vole jest i pit (čak i koje cigarete puše) i potrudim se da to dočeka one koji se najave. I držim se toga da gost dobiva bolje neg domaćin, npr. ako noće, prepuštam im svoj krevet.
Hoću da se ljudi ugodno osjećaju kad mi doma dođu, to je pod mus.
Vrata otvaram svakom ko pozvoni. (Ustvari, to mi je bila jedna od čudnijih stvari u Zagrebu-zaključavanje vrata kad si doma i kvake s kojima ne možeš otvorit vrata izvana.)
Sevap je ugostit, to te u Bosni nauče tamo negdje kad prohodaš. I da psuješ, al dobro sad.

[Nikolajevna]

Gost je svetinja, najavio se il ne. Nije mi drago kad se ne najave, ali isključivo radi toga što bi se oni mogli osjetit neugodno ako npr. navrate dok perem prozore. Narafski, sve poslove ostavljam po strani ako ko dođe. Uvijek imam doma bar Kraševe napolitanke, Coca-Colu, pivo, vino, žestu, Nes i kapučino, iako većinu tog ne konzumiram, ako neko naiđe. Kupujem papuče samo za goste i to ne one bezvezne s tankim đonom, neg fine. Također, uvijek imam bar dvije neraspakirane četkice za zube. Pamtim šta ljudi vole jest i pit (čak i koje cigarete puše) i potrudim se da to dočeka one koji se najave. I držim se toga da gost dobiva bolje neg domaćin, npr. ako noće, prepuštam im svoj krevet.
Hoću da se ljudi ugodno osjećaju kad mi doma dođu, to je pod mus.
Vrata otvaram svakom ko pozvoni. (Ustvari, to mi je bila jedna od čudnijih stvari u Zagrebu-zaključavanje vrata kad si doma i kvake s kojima ne možeš otvorit vrata izvana.)
Sevap je ugostit, to te u Bosni nauče tamo negdje kad prohodaš. I da psuješ, al dobro sad.

Ah nina, i ti pereš prozore gola.

Nego, kakve su to kvake kojima ne možeš otvoriti vrata izvana?

Kraševe napolitanke, jede li tko to? Ili svi čuvaju za goste?

[nina williams]

Ah nina, i ti pereš prozore gola.

Pa ne baš gola, al često u kupaćem. Ti pereš gola?

Nego, kakve su to kvake kojima ne možeš otvoriti vrata izvana?

One s kuglom umjesto one obične L-kvake. Kojima moraš gurnut ključ u bravu da uniđeš. Mi smo svi imali skoro iste kvake na vanjskim i sobnim vratima, samo su brave bile drugačije.

Kraševe napolitanke, jede li tko to? Ili svi čuvaju za goste?

Oš li ti to reć da Kraš radi loše napolitanke? Pa meni su najbolje koje postoje, čemu ovo?
Nemoj tako, em što je on bio dobar drug, em što oni rade dobre napolitanke. Bolje ne može. Aj dobro i Končar nije loš, a ni špareti mu.

Ustvari, jedem ih ja upravo. Kad sam napisala gornji post odma sam ošla do kuhinje po njizi. Mislila sam se između plavih (s nougatom) i čokoladnih. Odabrah plave. Reza: dosad fale prva dva i polovica trećeg reda.

[Stitch]

Vrata ne otvaram na random zvonjavu.
Ako me netko poznati treba, cimnut će na mob.
Ja se uvijek najavljujem, i uvijek nešto donesem.
Kod mene se ne izuva, ali mi nije problem skinuti cipele kad nekom dođem.

Također.

[Almost Rosey]

Genuino sam iznenađena postojanjem ljudi koji ne otvaraju vrata na random zvonjavu. To mi je skroz novi koncept i ne znam još sviđa li mi se ili ne
Kod nas je uvijek bila puna kuća ljudi (efekt "punoga" nije teško postići u onako sićušnom stančiću, tho), rekla bi mama, "k'o na kolodvoru". I za goste je uvijek moralo biti za pojest, popit; bruka je kad ti netko dođe u kuću a ti imaš tek jučerašnje kolače
Uvijek smo imali hrpu onih platnenih papuča za goste, postojale su negdje čak i zalihe novih, za finije, nesvakodnevne goste i uvijek se pristavljalo, nutkalo, pakiralo za doma i tako. A nisam čak ni iz Bosne
Nešto sam od toga usvojila i ja. Imam i u Zagrebu papuče za goste i uvijek neke rakijice za počastit, keksića i tako to i budući da živim u dvorištu s gazdama, ako itko zvoni nenajavljeno, svejedno otvorim vrata makar samo da uputim čovjeka na pravi ulaz, osim ako sam baš krmeljiva i u gaćama.

[Pješčana]

ja se sjećam da su u kući vrata uvijek bila preko dana otključana, sve do rata.
danas, u mojoj ulici puno je ljudi koji dolaze na vrata moliti novce ili slično. jako puno je nepiznatih ljudi, i nema šanse da se ne zaključam, i uvijek ocu naglašavam da se zaključa. i na njegovo " a tko će me?", moram objasniit( a ne volim privlačiti negativnosti) da je dovoljno da netko uzme jednu stvar, recimo tv. ne treba cijelu kuću odnijeti. ili, ako se taj netko prepadne, da može napsati.

u zagrebu zakjučavam. živim u velikoj zgradi di se susjedi ne znaju baš, to jest, ja sa susjedima nisam toliko bliska. ne pada mi na pamet biti otključana.
što se tiče gostiju, kako živim i radim sreća je doći mi na vrata i naći me, i svi moji unaprijed nazovu. gosti su super baš volim kad dolaze i spremim za njih ono što znam da vole, od piva, rakije do kave i kolača i večere, baš se volim tako družiti. izuva se onaj tko želi, šlapice imam. prespava onaj tko želi, krevet za goste imam
u goste obično nešto nosim, ovisno kome idem i zašto. nekim donesem vino ili kolač, ali znam nositi stvari za koje znam da im doma fale, od sapuna za ruke i kaladonta, mlijeka za kavu jer znam da ga neće biti, do časopisa, kave, keksiju, kokakole ili donesem hranu za ručak da ju skupa radimo.

[blue]

Genuino sam iznenađena postojanjem ljudi koji ne otvaraju vrata na random zvonjavu. To mi je skroz novi koncept i ne znam još sviđa li mi se ili ne

Eh, ne samo da (u većini slučajeva) ne otvaram na zvono, nego ako čujem da mi je zvono na vratima, ne portafonu, odem do vrata, provirim i ako mi se čini da je netko tko prodaje stvari, ne otvaram, makar ta osoba čuje i korake i TV ili glazbi iznutra. Ako se ikome dogodi da zapili, reći ću da ne mogu otvorit, jer nema mame i tate kući Nije se još dogodilo, obično odu ili zvone dalje susjedima.

[A.P.]

Ne otvaram ako nikog ne očekujem.

Prvo, jer mi ljudi jave prije ako su nenajavljeni (bar ono malo ljudi koji znaju gdje živim) ili unaprijed znam da će doći i kad, a drugo jer non jebeno stop zvone i prose novce, prodaju razna sranja, provode ankete i slično.
Zadnji put sam otvorila ženskoj koja je "skupljala pare za školovanje" pa sam joj rekla da i ja skupljam i nek mi javi kak joj ide (bila je romkinja u tridesetima)

[Éowyn]

Meni nikad nitko nije zvonio i tražio novce ili hranu ili da ispunim anketu. Valjda zato što živim u kući s dvorištem pa pretpostavljaju da imam nekog ludog psa
Što je najbolje, ja uvijek ispunjavam te ankete i vjerojatno bih dala koju kunu da netko dođe prositi. Tko im kriv kad neće.

Otvaram uvijek, tko god da zvoni, jer nam non-stop dolaze susjedi posuditi nešto, ljudi za očitati plinomjer, ljudi za deratizaciju, poštar... I sve ih uvijek ponudim makar kavom ili sokom.
Pričao nam je poštar da oni imaju neki interni popis 'dobrih kvartova' (tamo gdje su kuće uglavnom u kojima žive penzići kojima je dosadno i sve bi ugostili) pa si moraš biti dobar sa šefom da te pošalje u jedan od njih.

Što se gostiju tiče, moja kuća je kao hostel. I sestra i ja smo bile u raznim studentskim udrugama pa smo imale puno gostiju sa svih strana svijeta. Ove godine sam postala član couchsurfinga pa sam imala puno gostiju ovo ljeto. Uvijek im pripremim krevete, uredim sobu, kuham im, prva se ujutro probudim da odem do pekare i dućana da im složim doručak... Zapravo baš volim imati goste

Kad mi netko od prijatelja dolazi, uvijek nešto skuham i neki kolač napravim. Nisam baš najvještija u tome, ali valjda je trud bitan.

Ako je u pitanju dosadna rodbina kojoj je sasvim svejedno s kim priča, a meni se u tom trenutku ne da slušati o probavnim tegobama maminog praujaka, pravim se da me nema doma i otpužem iza kauča da me ne primjete (neki od njih imaju običaj viriti kroz prozore u prizemlju u slučaju da smo doma, ali ih nismo čuli da zvone). Znam da nije baš normalno ponašanje, ali ponekad jednostavno nemam živaca za dosadne stare ljude.

[anako]

Ja ne otvaram vrata na random zvonjavu samo kad su maškare, a ja solo kući.

Inače u moju kuću dolazi tko kako hoće. Moja ekipa je doduše dovoljno pristojna da se najavi, al ostali ukućani su navikli svoje da ulaze bez kucanja. Također, vanjska vrata nam nikad nisu zaključana.

Kod nas se ne izuva, ni pod razno. Jedni koji se smiju izuti su oni koji su netom ugazili u govno, da ne kažem sranje.

Gazirana pića se ne smiju otvarati na svoju ruku, jer šta ako gosti dođu.

Zato ja volim izlaziti i ne ići kod nekoga u kuću, niti volim da ljudi dolaze k meni. Možda se to promijeni kad jednog dana odselim iz roditeljske kuće.

[emanca]

ja isto ne otvaram vrata gostima bez najave. doduše, najčešći "gosti" koji zvone bez najave su žiceri, a gosti-gosti se uvijek najave da će doći

inače jako volim goste, ali isto imam problem da sve mora biti pic-pic uredno i onda mi se prije (početničke greške) često događalo da sam lagano strgana od umora u trenutku kad gosti zaista dođu

malo sam se i po tom pitanju opustila (osim ako netko dolazi prvi-drugi) put, a za ove uobičajene daveže kuham i spremam k'o normalan čovjek

za ove koji dolaze radnim danom mogu ponuditi ostatke ručka, neku domaću kobasicu i sir, vino, piva i slično. ugl nema nikakvog kuhanja i spremanja

naravno, svi ti "gosti" su frendovi, rodbina mi ne dolazi, njih vidim kod mame