U medijima je poprilično velika zastupljenost primjerice talijanske, francuske ili meksičke kuhinje. Čak i kineska ili tajlandska kuhinja nisu za baciti.
Ono što bi mene zanimalo je zašto nikada ne čujemo za primjerice za rusku kuhinju? Koje su njene karakteristike, tradicionalna jela i sl. Ili skandinavska kuhinja? Bugarska? Rumunjska?
Ima li itko kakvih saznanja?
Kuhačom preko granice
Ja sam svojedobno imao užitak otkrivati libanonsku kuhinju po restoranima i u jednoj obitelji. Vrlo je nezahvalno, da odmah kažem, generalno ju ocijeniti. Nije, naime, isto uđeš li u restoran kojem je vlasnik musliman ili kršćanin. Iako se bitno ne razlikuju u osnovnoj ponudi namirnica, u konačnom su rezultatu, ponekad dosta različiti. Vizualno i okusom.Potjeh » wrote:U medijima je poprilično velika zastupljenost primjerice talijanske, francuske ili meksičke kuhinje. Čak i kineska ili tajlandska kuhinja nisu za baciti.
Ono što bi mene zanimalo je zašto nikada ne čujemo za primjerice za rusku kuhinju? Koje su njene karakteristike, tradicionalna jela i sl. Ili skandinavska kuhinja? Bugarska? Rumunjska?
Ima li itko kakvih saznanja?
A libanonska kuhinja, kao, ima neki svoj međunarodni identitet. Rumunjska, bugarska??? Pa, kad se pogleda i hrvatska - gdje je i kako izgleda?
Lošije od libanonske, koja je ipak ujednačenija u jelovnicima i namirnicama koje pokušava prezentirati kao svoje "izume"...
Karakteristika svih tih nacionalnih kuhinja je da nisu brendirane, nisu prepoznate, prvenstveno u vlastitoj zemlji, a vani su samo pokušaji dozivanja zavičaja bez neke sistematičnosti u prezentaciji.
Meni je najzanimljivija hrvatska, jer je najmanje ima oko mene.
Ruska, nije mi se dopala. Utovila bih se u roku keks, najduze sam na njoj bila 10 dana u komadu. Nije lose, osim onog borsca ali ne bi bilo dobro tako se stalno hraniti. Skandinavska, ima tu dosta razlike ali generalno, a imala sam je prilike dobro upoznati, volim njihovu ribu, finog a cijenom pristupacnog lososa i nesto kolaca, usput i imaju ih malo. Kupuju puno kolace vani.
Vise sam o tome ovdje http://forum2.orbis.hr/showpost.php?p=3 ... stcount=20
Bliskoistocnu kuhinju volim jako
, kinesku o koju se spoticem bas na svakom cosku, ono preplavili nas, ne volim nesto posebno, tu i tamo.
Madjarsku klopu isto volim, od bugarske sam jela samo sopsku u njihovoj verziji, skembe corbu, banicu koja podsjeca na nas burek, imaju i sarmu i punjenu papriku, sir im je dobar
a vole i kackavalj i rakiju.
Rumunjska tu znam za njihov namaz od patlidzana i paprike zacusca tako nekako, pa imaju i snenokle, dimljenu govedinu u paprici pastirmu, dosta jela koja i mi znamo.
Ruska, nije mi se dopala. Utovila bih se u roku keks, najduze sam na njoj bila 10 dana u komadu. Nije lose, osim onog borsca ali ne bi bilo dobro tako se stalno hraniti. Skandinavska, ima tu dosta razlike ali generalno, a imala sam je prilike dobro upoznati, volim njihovu ribu, finog a cijenom pristupacnog lososa i nesto kolaca, usput i imaju ih malo. Kupuju puno kolace vani.
Vise sam o tome ovdje http://forum2.orbis.hr/showpost.php?p=3 ... stcount=20
Bliskoistocnu kuhinju volim jako
Madjarsku klopu isto volim, od bugarske sam jela samo sopsku u njihovoj verziji, skembe corbu, banicu koja podsjeca na nas burek, imaju i sarmu i punjenu papriku, sir im je dobar
Rumunjska tu znam za njihov namaz od patlidzana i paprike zacusca tako nekako, pa imaju i snenokle, dimljenu govedinu u paprici pastirmu, dosta jela koja i mi znamo.
Meni je rumunjska kuhinja prilično slična turskoj. Najčudnije što sam jela u Rumunjskoj su bile lazanje u kojima su umjesto tijesta listovi kiselog kupusa
Sve ostalo sam jela ili u Hrvatskoj ili u Turskoj. Jedino su mi još bili čudni ćevapi. Imali su toliko čudan okus da sam se bojala pitati što je u njima.
O turskoj i libanonskoj kuhinji nemam neko općenito mišljenje. Prevelika je razlika u ponudi u svakom gradu. Meni je najviše odgovarala hrana u Ankari i to u restoranima. Ono što oni kuhaju doma mi je uglavnom čudno.
Jedino što sam zadržala od turskih običaja je doručak i turski čaj
Doručak im je svugdje isti (barem svugdje gdje sam ja bila) i sastoji se od svježeg povrća (uglavnom ga začine limunovim sokom i sirupom od nara), sira (kozjeg, čini mi se), omleta s povrćem i sirom ili kuhanih jaja i čaja. No dobro, čaj se u Turskoj pije uvijek i svugdje.
Sve ostalo sam jela ili u Hrvatskoj ili u Turskoj. Jedino su mi još bili čudni ćevapi. Imali su toliko čudan okus da sam se bojala pitati što je u njima.
O turskoj i libanonskoj kuhinji nemam neko općenito mišljenje. Prevelika je razlika u ponudi u svakom gradu. Meni je najviše odgovarala hrana u Ankari i to u restoranima. Ono što oni kuhaju doma mi je uglavnom čudno.
Jedino što sam zadržala od turskih običaja je doručak i turski čaj
Desire makes slaves out of kings.
-
- Information
-
Who is online
Users browsing this forum: ClaudeBot and 11 guests
