Ni seksa, ni grada

[schmokljan]

Ovaj Zagreb je doista otužno mjesto. Smrad lažnih fritula me prati od trenutka kada napustim svoju urbanu vilu na Medveščaku, cijelom Tkalčom, preko glavnog trga, gdje se miješa s mirisom lažnih bavarskih kobasica i zadahom iz montažnih rakijarnica.

Istovremeno svi negdje žure. Kad se uzme u obzir produktivnost prosječnog Zagrepčanina jasno je da se radi o preseravanju.

No, to je tako i tako mora biti kad si glavni grad jedne rubne, opskurne državice, a želiš se igrati Adventa u Beču.

Nešto drugo mene mori - broj samaca i samica od 30+ u ovom gradu. Gledam te otužne egzistencije - nisu oni sami jer jebstvuju okolo i troše sebe i druge, ma kakvi. Sve to sjebano, nesretno, neurastenično i duboko nezadovoljno. Gledalo se američkih serija i engleskih, ali se zaboravilo da se živi u selendri. I sad tumaraju okolo tražeći nekoga koji bi im ponudio od života nešto što su davno izgubili - neopterećenost.

Jebiga.

Tema želi problematizirati samoću i izgubljenost ljudi od preko trideset godina, a koju veći grad samo potencira.

[Pješčana]

Slažem se s tobom da se u Zagrebu ljudi rado igraju užurbanosti i zaposlenosti.
što se tiče ostalog, mislim da je do cijele države da smo u kurcu jer premalo živimo a previše kukamo.
kad se makne čovjek odavdje, vidi kako mnogo siromašniji narodi žive punije i zadovoljnije.
možda zvuči kao nemoguća misija, no nije

[blaze]

a želiš se igrati Adventa u Beču.

baš čitah danas da unesco ukida bečke balove s popisa nematerijalne baštine
jer da su puni desničara i čudnovatih kljunaša

ja nisam ni znala da su bili na popisu. nisam iz zagreba

[Tea Tree]

No, to je tako i tako mora biti kad si glavni grad jedne rubne, opskurne državice, a želiš se igrati Adventa u Beču.

baš čitah danas da unesco ukida bečke balove s popisa nematerijalne baštine
jer da su puni desničara i čudnovatih kljunaša

ja nisam ni znala da su bili na popisu. nisam iz zagreba

Kako je jadna i otužna ta težnja Zagreba da bude Mali Beč. Dobiva se dojam da je ljudima žao što ne mogu virit iz austrougarskog šupka. Jer Zagreb sam po sebi, jasno, ne može biti dobar. Ne, samo ako je sve po uzoru na Beč. To je vrh.
Donekle je utješno što manji broj ljudi mlađe generacije mantra o Malom Beču.

[baja]

...
No, to je tako i tako mora biti kad si glavni grad jedne rubne, opskurne državice, a želiš se igrati Adventa u Beču.
...

vidjeh u gracu plakate za advent u zagrebu, a i kolege iz budimpešte su mi poslali fotke istih
dođite, čekamo vas u šatoru na trgu

a zagreb jest uglavnom otužan, kao uostalom i država nam, valjda smo mi otužni ljudi

[Nikolajevna]

Ah, klasika. Nisu uspjeli doći do seksa u Zagrebu i sad tužakaju Zagrepčane da glume bečku školu.

Stvar je u portunima, kako u Zagrebu tako i u drugim gradovima. Danas se gotovo ne može naići na otključan portun u gradu.

[A.P.]

Mislim da ne postoji nehomogenija kategorija nego "stanovnici Zagreba", a spomenuti fenomen nije specifičan samo metropoli.

[Tea Tree]

Naravno da nije specifičan samo Zagrebu, zapravo nije uopće specifičan, toga ima bilo gdje.
Mislim da je htio naglasiti da će ljudi biti još sjebaniji ako pokušavaju živjeti život kao netko drugi pa bio taj netko iz tv serije ili iz Beča.

[Beau]

I sad tumaraju okolo tražeći nekoga koji bi im ponudio od života nešto što su davno izgubili - neopterećenost.

Ovo je bolna istina Predobra rečenica.
I važi za sve gradove svijeta.

[Morticia]

Meni je još tužnije vidjeti one sparene, a same.
Najčešće ih se sreće u šoping centrima, a može ih se prepoznati po tupim pogledima, umornim licima i lažnim osmijesima.

[Tea Tree]

Dobro je dok uopće imaju osmijeh, makar lažan. Sjetila sam se da sam ovih dana nešto slično spominjala:

Prije par godina sam bila na kavi, a za stolom do nas su sjedili ljudi, bračni par u srednjim godinama, s djetetom, djevojčicom od možda 7 godina. Bila sam na toj kavi nešto više od sat vremena, a da ovi nisu za to vrijeme izmijenili niti riječi, čak ni s djetetom. Zapravo, jesu jednom ili dvaput, kad su dijete mrko i šturo upozorili da ne smije dirati mog psa.
Jako je bilo čudno vidjeti ljude kako sjede na kavi šuteći, ne čitaju novine, ne gledaju se i ne razgovaraju. Gledaju negdje u daljinu ili zjakaju oko sebe. I to je to.

[vrrrlet]

Ja ću se uskoro pridružiti dijelu tih otužnih osamljenih zagrebačkih tridesetogodišnjaka. Zapravo, nisu osamljeni, dvoje žive skupa. A drugo dvoje ni nisu iz Zagreba, nego iz Splita. Došli su na predstavu. Htjeli su ići na predstavu u Muć, jer je Muć ipak manje mjesto, a time i manje osamljeno, ali u Muću nije bilo predstave.

Kobasice na trgovima su za turiste. I za Klonku, ona to voli. Jer u Splitu nema kobasica. Ali dobro, njima je zato gradonačelnik svinja. Naš gradonačelnik je čoban, vidio si da je na Trg stavio šator za stoku. Tu se i inače povijesno gledajući skupljala stoka, a naš gradonačelnik jako pazi na povijest i duh grada.

[blue]

A koji je tek zajeb bit u tridesetima, solo u nekoj vukojebini tamo od opcija samo ovce bleje
U gradu opcije barem na 2 noge hodaju

[nina williams]

Pojma nemam koji je bolji način. S jedne strane grad ti nudi veći izbor, s druge strane mnoštvo izbora uopće ne mora bit dobra stvar, raste mogućnost konflikata i tako to. Većina bi se ipak, bar načelno, složila da je bolje bit sam neg loše kumpanjan i opet se vraćamo na kokoš-jaje situaciju.

Ako ćemo gledat situaciju u Hrvatskoj, mislim da baš u manjim/srednjim gradovima vlada očaj-tu je jako slab izbor duhovne hrane koja bi omogućila smanjenje opterećenja, kad već ne može dovest do neopterećenosti iz uvodnog posta. Jer, s tim se pak većina mora složit , čovjek koji je zadovoljio neke duhovne težnje ipak puno manje pati uslijed drugih nedostataka.

I ondak dolazimo do sela. Iz kojih pak svi pokušavaju uteć. Jer džaba ti što ti traktor štedi vrijeme i leđa, kad ti je slab izbor načina na koje to vrijeme moš potrošit, a bome i onih koje moš bacit na leđa.

Ispada da je sve loše. A ustvari je sve dobro ako te okolina (ili čovjek sam sebe) nije izvitoperila do egzistencijalističke otuđenosti u kojoj se potiho konformistički uživa, dok se poglasno kritizira ista stvar u drugih ljudi. I ondak nađeš još jednu takvu neizvitoperenu personu i bit će vam dobro i u Zagrebu i na vrh Velebita.
Nije grad kriv, ljudi stvaraju gradove onakve kakvi žele da im budu. Grad može bit kriv jedino ukoliko ljudi ne znaju što hoće. Al onda je svaki krivac dobar, zar ne?



Mene tema podsjeća na susret Tko to tamo pjeva i Filigranskih pločnika. Ono...čini mi se rođače da je standard pokvario ljude, jedu govna i sanjare na filigranskim pločnicima punum baruta.
Jes, do ljudi je, sve sam više sigurna. Ako su normalni jedno za drugo, bit će dvojica (dvoje, dvije) na ulici sami protiv svih i nema grada koji im tu može smetat.

[Tea Tree]

Bože, naravno da je kriv netko drugi. Samo, ima li tu uopće krivca? Razlozi su isti ili slični, živio netko na selu ili u gradu. U gradu, konkretno u Zagrebu je, jer je tako tema i započela, više ljudi nego u nekom selu pa je veća vjerojatnost da će oni neupareni srest negdje koliko-toliko odgovarajućeg para. I onda obavit sve po PS-u. Pitanje je i dalje koliko će biti sretni nakon toga.
Na koncu, i ovi na selu gledaju tv, pitanje je vide li oni Seks i grad u Zagrebu kao i ovi koji u Zagrebu žive.

[nina williams]

Bože, naravno da je kriv netko drugi. Samo, ima li tu uopće krivca?

Pa kad je kriv svako sam sebi, ondak ima krivaca. Jer oće fantaziju, a neće život.

Razlozi su isti ili slični, živio netko na selu ili u gradu. U gradu, konkretno u Zagrebu je, jer je tako tema i započela, više ljudi nego u nekom selu pa je veća vjerojatnost da će oni neupareni srest negdje koliko-toliko odgovarajućeg para. I onda obavit sve po PS-u. Pitanje je i dalje koliko će biti sretni nakon toga.

Ehm, više izbora=veća šansa za zajeb. Ako razviješ strah od izabiranja=maksimalna šansa za zajeb. Glavna uloga grada, čini mi se, je to što te tjera da budeš selektivnije čeljade.

Na koncu, i ovi na selu gledaju tv, pitanje je vide li oni Seks i grad u Zagrebu kao i ovi koji u Zagrebu žive.

Ne kužim te priče sa Seksom i gradom, isto ko što ne kužim ni one koji bajke okrivljuju za nepripremljenost za realnost. Zna se koja je uloga jednog i drugog, primarno zabavna, a puno manje edukativna. Ustvari, tek sad vidim smisao pisanja pouke na kraju osnovnoškolskih priča. Jebat ga, tu sam kanda malo spora. Al zato sam bila brza u drugom shvaćanju, nije mi niko trebo reć da pouka Snjeguljice nije da ti dođe princ na bijelom konju i spasi te, neg da je loše bit loš i dobro bit dobar.
Uostalom, tu je raja fakat glupasta, sve bajke imaju istu pouku. Uopće ne kontam kako su mogli krenut stranputicom.
Uostalom-uostalom, kad bolje razmislim, i to sa bajkama je vjerojatno još jedan od izgovora koji dobro i dubokoumno zvuče. Loš je i plitak, isto ko i grad/selo.
Il si u stanju bit il ćeš tražit izgovore. Tako je!
Sve pametnije samoj sebi zvučim.

[zeleni zub]

Dolje fritule, dolje kobase, dajte nam kaiserschmarrn.

[Glo]

Nisam znala da je takva situacija po gradu, od šume ne vidim drvo.

Ali, ne znam, svako drvo i treba biti samo, možda tek da im se malo korijenje i grane dodiruju. Tko prodaje to isfrorsirano zajedništvo kao imperativ, a samoću kao otužnost? Kad je zajedništvo nužno, tada i zaživi.

[vrrrlet]

Nisam znala da je takva situacija po gradu, od šume ne vidim drvo.

Ali, ne znam, svako drvo i treba biti samo, možda tek da im se malo korijenje i grane dodiruju. Tko prodaje to isfrorsirano zajedništvo kao imperativ, a samoću kao otužnost? Kad je zajedništvo nužno, tada i zaživi.

Alo bukvo, će ti malo taknem korijen?

[faktotum]

Meni je apsolutno nerazumljiv taj kompleks Zagreba i Hrvatske (čitaj, Zagreb; dok, recimo, Rijeka ima kompleks Italije). Kažem - kompleks, jer je kompleks problem mentaliteta, a hrvatski mentalitet je u nekoj svojoj razdvojbi, ipak, nažalost - provincijski. Žalosno je to, doista. Umjesto da načinimo kulturalni preobražaj i postanemo autocentrični ( u smislu neservilnosti i zdravog samopouzdanja), mi se, upravo konobarski ugledamo na "bogatije" i "svjetskije" bliske nam države. A uopće nemamo razloga za to. Dakle, nije Hrvatska ono što treba mijenjati, već prosječni hrvatski mentalitet, koji je provincijski, a mogao bi potpuno neopterećeno biti - kozmopolitanski.

[baja]

...
Stvar je u portunima, kako u Zagrebu tako i u drugim gradovima. Danas se gotovo ne može naići na otključan portun u gradu.

odlično uočeno

da, fali nam neposrednosti
poglavito ovima što se žele upariti; svi se nešto paraliziraju od frke krajnjih namjera
i onda ako on nju, ona njega, pozove na kavu, a ne uspiju se upariti - eto katastrofe težih razmjera
...drugu kavu stavlja u raspored tek za iduću petoljetku...

[nina williams]

Dakle, nije Hrvatska ono što treba mijenjati, već prosječni hrvatski mentalitet, koji je provincijski, a mogao bi potpuno neopterećeno biti - kozmopolitanski.

Kako će to pomoć smanjenju broja samaca?
Il ti govoriš o jedino o nezadovoljstvu?

[faktotum]

Kako će to pomoć smanjenju broja samaca?
Il ti govoriš o jedino o nezadovoljstvu?

Pa otvaranjem, jer je hrvatsko društvo u suštini jedno, još uvijek zatvoreno, primitivno društvo. Razlika između provincije i svjetske sredine je u otvorenosti i zatvorenosti. Otvorenost podrazmjeva, akceptiranje tuđeg bez straha da ne izgubiš svoju autentičnost. Takav je slučaj s Bečom; Zagreb, nažalost, to nema.

[nina williams]

Pa otvaranjem, jer je hrvatsko društvo u suštini jedno, još uvijek zatvoreno, primitivno društvo. Razlika između provincije i svjetske sredine je u otvorenosti i zatvorenosti. Otvorenost podrazmjeva, akceptiranje tuđeg bez straha da ne izgubiš svoju autentičnost. Takav je slučaj s Bečom; Zagreb, nažalost, to nema.

Ali...zatvorena i primitivna društva uvijek (ono, baš uvijek) imaju manji broj samaca.
Razvodi i kasni brakovi su 'izmišljeni' u gradovima. Velikim gradovima, ne gradićima. Samci nisu nikad bili seoska moda. (Aj dobro, ima par slavonskih i hercegovačkih običaja na temu, al i baćo je samo jedan u selu. )

[Almost Rosey]

Jel nije sve ovo Šalković već negdje napisao?