snovi su mi uglavnom prilicno intenzivni, bizarni, kompleksni i neugodni. nekad toliko vividni da se totalno iscrpim ili pomislim: koji je sad ovo bio k****?! cak i kad su ugodni, uglavnom me preplavi neka tuga neposredno prije ili nakon budjenja (recimo, ako u snu sretnem pokojnog tatu, dragu prijateljicu s kojom se predugo nisam cula, bolesnu tetu koja je u snu ozdravila ili decka u kojeg sam bila strasno zaljubljena, a u snu me drzi za ruku). fale mi oni snovi u kojima lebdim ili plivam u nekoj carobnoj tirkiznoj vodi, tako mi se rijetko dese. sto sam starija, to su rjedji.
nekad se sjecam svega, nekad samo mutno. znam odsanjati i po cetiri-pet snova, odnosno razlicitih ''scena''. snovi kojih se sjecam su, naravno, sanjani ujutro, pogotovo oni najgori. ako si rano navijem sat, onda se ne sjecam da sam ista sanjala, odnosno ne znam jesam li sanjala. ili san bude razvodnjen. ako spavam dugo, odnosno dok se prirodno ne probudim, snovi budu intenzivniji. valjda zbog zedji, sinusa, potrebe za piskenjem, hormona, polozaja tijela, pitajboga cega… ali radije biram to nego prerano budjenje.

ispadanje zuba, kasnjenje na bus, sajko kileri, trudnoca, zastopani wc-i i neobjasnjivo retardirane situacije su mi ipak malcice drazi od neispavanosti.
ponekad su mi snovi satkani od hrpe beznacajnih gluposti kojima sam bila izlozena i nista vise od toga. imaju neku pricu, ali ne i neki meni jasan smisao i tezinu. gluposti koje kroz moj mozak prolaze kao papiri kroz shredder. a ponekad s lakocom mogu zakljuciti da su odraz stvari koje me strase, koje iscekujem, koje potiskujem… a ponekad oboje.

naravno, najcesce se pitam: koji je ovo k****?!
nekoliko puta sam sanjala nesto sto se poslije (nakon jednog do tri dana) i dogodilo, ali nisam mogla pogoditi kada ce se dogoditi i sto ce se tocno dogoditi. recimo, sanjala sam da mi je mama (uvijek je vezano uz blisku osobu ili uz mene) pala na stepenicama na terasi i ja sam je ustraseno drzala, a drugi dan je uistinu pala bas ispred tih stepenica i nije se sjecala kako je pala. imala je vjerojatno blagi mozdani udar (iako ju je u snu netko ozlijedio). nakon nekoliko takvih snova sam pocela malo vise vjerovati losem predosjecaju koji me uhvati s vremena na vrijeme. to mi se bas i ne svidja jer se nerijetko za*ebem i potrosim.
btw, jednom sam sanjala odredjenu kupaonicu i neke meni nejasne *izdarije, vec sam bila zaboravila na taj san, i jedne se veceri tusiram u svom novoiznajmljenom stanu, iz slavine krene smedja voda, vode zatim nestane, ja si gledam u prljave noge, dignem glavu prema prozoru i pukne me flash: *ebote to je ta kupaonica!

:kripi:
prije nekoliko godina sam unutar nekoliko mjeseci imala par snova (nazovimo ih tako) koji su me jako prestrasili, ali se, fala bogu, nisu vratili. jednostavno sam se probudila usred noci, nikakav vanjski podrazaj, samo sam se osjecala kao da me probudilo nesto iznutra. znate ono, kad vas nesto prozme, a ne znate sto.

i otvorim oci i nasred prostorije ugledam neku lebdecu zujecu svjetlecu kuglu. nikakva svjetlost nije dopirala izvana. usrala sam se, zatvorila oci na par sekundi, ponovno ih otvorila i, fala bogu, vise je nije bilo. taj ''san'' se ponovio. mogla bih se zakleti da sam to zaista vidjela, odnosno da je to bilo nesto kao halucinacija (iako inace nemam halucinacije i nisam na drozama), oba sam puta bila budna da budnija ne mogu biti. prije nego sto me ta kugla spopala sam imala jedan ekstremno vividan san u kojem su se dvije sarene kugle spustile u moju sobu kroz zatvoren prozor, zapravo su bile nlo-i, imale su isti zujavo-cagrnjavi zvuk kao ta kuglasta sranja koja sam poslije ugledala.
jednom mi je mama dosla u posjetu, spavala je na podu nasred sobe, bas na tom mjestu koje se svidjalo kugli. i isto me probudi neko neobjasnjivo sranje, otvorim oci i ugledam iznad mame svjetlecu ruku kao od kostura (onako k'o na rendgenu). opet sam se usrala, zatvorila oci, molim te nestani nestani nestani, i nestalo je. ja budna, mogla bih slusat' predavanje kol'ko sam budna. jeb'o ga pas. poslije sam pocela gasit' sve uredjaje, nikakav standby nije dolazio u obzir. pomislila sam, mozda u mojoj nakrcanoj studentskoj sobici vlada elektromagnetska oluja pa me to malo *ebe. nadam se da sam bila u pravu.
