Post
16 Aug 2015, 13:39
Bilo bi super kad bih mogao da nagovorim ljude da ovu energiju što utroše na odbranu hrvatskog jezika od srpskoga ili obrnuto, da dokažu čiji je ovaj jezik koji nam je pao da govorimo, usmjere na učenje fakata o jeziku, pa hrvatskom ili srpskom, bitno je da se radi o jeziku koji ljudi zaista koriste. Da sad ne otvaram priču o tome koliko se energije potrošilo u ratu oko crnogorskog vs srpskog jezika, tu se mogla čuti argumentacija razna, sve do toga da dj Crnogorcima dolazi direkt iz majčine sise ( op.cit prof.dr crnogorske književnosti former srpske književnosti). Slovo ili glas dj može izgledati kao relativno minoran razlog za raspravu u prostorima sa Logosom ali kod nas u Crnoj Gori je to bogami bio centralno važan problem u razgraničavanju jezika. To što smo mi odje imali se slobodno može nazvati Rat za dj.
Dj na stranu, korist od učenja gramatike svoga jezika je i u tome što bi učenje stranog jezika bilo neuporedivo lakše ako bi čovjek imao takvu vrstu znanja. Kad bi čovjek počeo da uči sa jasnom predstavom o tome šta je prilog, pridjev, objekat, subjekat, zavisna rečenica itd. taj bi dio mogao da se lijepo iskoristi da se naprave korisne paralele sa engleskim jezikom. E to kod nas ne postoji, a ne postoji zato što srpski (ili crnogorski, bosanski ili hrvatski koji god) jezik nema gramatiku iz koje se o jeziku može naučiti nešto korisno. Sve što postoji koliko ja znam su par školskih gramatika u kojima se daje terminologija koja potiče iz devetnaestog vijeka, prevodom otprilike sa latinskog, i sintaktičke analize koje su smiješno nedosledne, često banalne zaista. Još gore je što se štampaju Pravopisi u kojima ljudi naškrabaju neke norme o jeziku koje su bazirane na raznoraznim argumentima, i nezavisno od toga kako se jezik koristi. U suštini ti pravopisi se i pišu koliko vidim da se ukaže na potrebu očuvanja jezika, koji eto prost narod nekako iskvario pa će eto autor lijepo da zabetonira jezik da znamo kako treba.
Najgore što čovjeku koji poželi da uči od jeziku može da se desi je da uzme takve pravopise i priručnike o jeziku u formi pravila službe, koji se koriste kao ultimativni izvor jezika. Kad Klajn, koji je neobično popular pisac takvih priručnika na ovoj strani grejt divajda, kaže da je ispravno bombonijera a nije bombonjera, ili žardinijera a nije žardinjera i sa bulevara a nije iz bulevara ti tu više nemaš šta da pitaš nego bolje razmisli o tome kako ćeš to da kažeš sledeći put. Klajn je reko, nisi ti tu da misliš, nepismen si i tačka. I onda čovjek ne može da se ne osjeća kao gost u sopstvenom jeziku.
Kao što rekoh to je najgore što može čovjek sebi da uradi ako želi da uči o jeziku. Šteta je jer jezik može da bude lijepa zabava, a ne može to postati nikad ako čovjek ne razumije zašto i kako u jeziku. Prihvatanjem ove ispravno-neispravno logike to zaista postaje nemoguće. Ovaj naš preskriptivizam u jeziku zvuči smiješno kad se poredi o tome kako se o jeziku priča u engleskoj lingvistici na primjer. Svaka moderna gramatika engleskog jezika je deskriptivna, i to svaki autor naglasi u uvodu knjige. I naglase da je jezik konvencija, o primjerima upotreba se nikad ne govori u terminima ispravna i neispravna jer tema nije popravka veš mašine nego je jezik. Kod nas se učenje o jeziku svodi na zaista bapske rasprave o leksici, ko šta kaže iza kojeg brda, šta bi moja Smiljka rekla i te stvari. To nije lingvistika, rasprava o etimologiji i je li se u vašem selu kaže ovako ili kako nije od interesa za lingvistiku i iz toga se o jeziku ne može naučiti ništa. Baš ništa.
Ja sam o ovome hulio na srpskom jezičkom forumu i to je naravno prihvaćeno sa opštim neoduševljenjem. Da uzmem primjer "u vezi sa" i ne može genitiv, to je nepismeno, koji mi je interesantan jer je bukvalno svuda po knjigama, forumima, uputstvima, čudima. Zaista se mogu naći stotine i stotine mjesta na internetu dje jezičku gurui to daju u formi uputstva za pravljenje vanilica. Nepismeno je to i tačka. A što je nepismeno većina ne objašnjava, pa to ispadne kao u onom vicu sa Indijancima i drvima. Biće oštra zima Indijanci su spremili ogromna drva. Onda kad se objašnjava ovo pravilo uglavnom je rezon koji se navodi očuvanje značenja riječi "veza", a bilo je i argumenata da je veza ljubavna i mora uvijek biti sa nekim ili nečim. I stvarno kad pogledaš veza uvijek ima dva kraja kao što viršla uvijek ima dva kraja i to je neoboriv argument.
Ali kako onda može "u pogledu nečega" a ne može u "u vezi nečega", i kako to da značenje riječi veza mora da se sačuva ali ne mora značenje riječi pogled. To je dobro pitanje zaista. Pogled je uvijek na nešto, to je neosporno i onda bi trebalo da je ispravno jedino "u pogleda na", kao u ovoj rečenici sa interneta, hrvatski jezik očigledno Popis priznatih trećih zemalja u pogledu sustava osposobljavanja pomoraca i izdavanja svjedodžbi pomorcima za potrebe.. Dakle, nebi trebalo "u pogledu sustava" nego je "u pogledu na sustav". Izgleda logično da bi ovo trebalo proglasiti nepismenim ali nije, nema nidje na internetu i pravopisima ovo pravilo, i sad je pitanje što nema, i što se značenje riječi pogled nije branilo ako se veza već brani. Meni na ovo pitanje ljudi ili nisu odgovarali ili su mi objašnjavali da je pogled prihvaćen na nekom kongresu pisaca pravopisa od prije a ovo u vezi nije još došlo na dnevni red i do tada je nepismeno. Što znači da ako imate XVII izdanje pravopisa a izašlo je XVIII možete ga slobodno baciti jer ti zaključci više neće važiti.
)
Postavlja se pitanje zašto je pošteđeno preostalih milijun i pol. Otupio nož, ostali smo bez metaka, nestalo je struje? Zaspali smo? 
