Zbogom Jugoslavijo - i nikada više
Ovdje ću staviti c/p staroga posta u nekoliko dijelova. Sve je je jasno iz sadržaja.
Većina je podataka iz knjige Zdenka Radelića: Hrvatska u Jugoslaviji 1945.-1991., Zg, ŠK, 2006.
Moja je teza: koliko god mi Hrvati bili heterogeni i imali i te hrvatske Jugoslavene, većina nas, sumarno, nikad nije prihvatila tu Jugoslaviju kao svoju zemlju- i za to smo imali debelih, konkretnih razloga. To je vjerojatno u domeni iracionalnog- no to iracionalno pokazuje prave porive naroda koji zna za što jest, a protiv čega jest- ili barem nevoljko traje u nekoj tvorevini, ali stalno ga ta žulji. Ta je Jugoslavija zbog 500 čimbenika bila obojena srpski- ili, precizniije- antihrvatski- i nije bilo manevarskoga prostora da se učini i hrvatskom, da ju mi osjećamo kao svoju.
Dostajat će podatci-kojima se može prigovoriti da su selektivni- no svima se to može.
Crkva
KC u Hrvata se nikad nije uklopila u taj režim, za razliku od pravoslavne i one u Slovenaca, te islamske.
U doba rata u Yu je ubijeno ukupno 385 katoličkih svećenika, a od toga, partizanisu ubili 355. Pravoslavih je ubijeno 498, od toga od ustaša 188, partizana 153 i ostalo ostali.
Katoličke se svećenike nastavilo ubijati i 1946, 1947,..a pravoslavne - ne.
Očito je da je ta disproporcija stavila katolike u opoziciju prema komunistima jer su četnici ubili 24 svećenika, a partizani- 355. U BiH je bilo suđenja vjerskim službenicima. Podatci od 1945.-1953. pokazuju da je tamo osuđeno 154 katolička svećenika (a Hrvati su bili oko 23% stanovništva), 48 pravoslavnih (a Srbi su bili oko 43%) i islamskih 110 (a Muslimani su bili oko 35%). Gangsterskim načinom ubijeno je do kraja 1945. 206 katoličkih svećenika, a do kraja 1951. još 30.
O Stepincu i ostalom da ne govorimo....
Vidi se da je naša crkva najviše stradala od komunističkog režima i nije se nikad savinula, kao što su SPC i islamska.
Ratno nasljeđe
Iako su Hrvati bili debelo zastupljeni u partizanskom pokretu- Broz je dao podatke o 44% Srba, 30% Hrvata, 10% Slovenaca itd.- činjenica je da je vojska NDH bila najbrojnija i najantipartizanskija vojska u doba rata. Maksimum broja su Dražini četnici imali oko bitke na Neretvi, oko 80.000, a Nedić, Ljotić i ostali zanemarivo. Slovenci isto postotno manje, Muslimani boranija, a Hrvati su imali u snagama NDH od 1942. do 1945. (bez legionara u kojima je bilo 15.000-30.000 ljudi) uvijek oko 150.000, a možda i 200.000). Hrvati su u 2. svj. ratu bili narod koji je najviše bio "pod oružjem", na obje strane, i to nešto više na NDH. Kroz vojne formacije prošlo je daleko manje Slovenaca, Srba i Muslimana, a Hrvata najviše, i u apsolutnom broju- a posebno u vojsci NDH koja je bila najjasnije protiv bilo koje Jugoslavije.
Većina je podataka iz knjige Zdenka Radelića: Hrvatska u Jugoslaviji 1945.-1991., Zg, ŠK, 2006.
Moja je teza: koliko god mi Hrvati bili heterogeni i imali i te hrvatske Jugoslavene, većina nas, sumarno, nikad nije prihvatila tu Jugoslaviju kao svoju zemlju- i za to smo imali debelih, konkretnih razloga. To je vjerojatno u domeni iracionalnog- no to iracionalno pokazuje prave porive naroda koji zna za što jest, a protiv čega jest- ili barem nevoljko traje u nekoj tvorevini, ali stalno ga ta žulji. Ta je Jugoslavija zbog 500 čimbenika bila obojena srpski- ili, precizniije- antihrvatski- i nije bilo manevarskoga prostora da se učini i hrvatskom, da ju mi osjećamo kao svoju.
Dostajat će podatci-kojima se može prigovoriti da su selektivni- no svima se to može.
Crkva
KC u Hrvata se nikad nije uklopila u taj režim, za razliku od pravoslavne i one u Slovenaca, te islamske.
U doba rata u Yu je ubijeno ukupno 385 katoličkih svećenika, a od toga, partizanisu ubili 355. Pravoslavih je ubijeno 498, od toga od ustaša 188, partizana 153 i ostalo ostali.
Katoličke se svećenike nastavilo ubijati i 1946, 1947,..a pravoslavne - ne.
Očito je da je ta disproporcija stavila katolike u opoziciju prema komunistima jer su četnici ubili 24 svećenika, a partizani- 355. U BiH je bilo suđenja vjerskim službenicima. Podatci od 1945.-1953. pokazuju da je tamo osuđeno 154 katolička svećenika (a Hrvati su bili oko 23% stanovništva), 48 pravoslavnih (a Srbi su bili oko 43%) i islamskih 110 (a Muslimani su bili oko 35%). Gangsterskim načinom ubijeno je do kraja 1945. 206 katoličkih svećenika, a do kraja 1951. još 30.
O Stepincu i ostalom da ne govorimo....
Vidi se da je naša crkva najviše stradala od komunističkog režima i nije se nikad savinula, kao što su SPC i islamska.
Ratno nasljeđe
Iako su Hrvati bili debelo zastupljeni u partizanskom pokretu- Broz je dao podatke o 44% Srba, 30% Hrvata, 10% Slovenaca itd.- činjenica je da je vojska NDH bila najbrojnija i najantipartizanskija vojska u doba rata. Maksimum broja su Dražini četnici imali oko bitke na Neretvi, oko 80.000, a Nedić, Ljotić i ostali zanemarivo. Slovenci isto postotno manje, Muslimani boranija, a Hrvati su imali u snagama NDH od 1942. do 1945. (bez legionara u kojima je bilo 15.000-30.000 ljudi) uvijek oko 150.000, a možda i 200.000). Hrvati su u 2. svj. ratu bili narod koji je najviše bio "pod oružjem", na obje strane, i to nešto više na NDH. Kroz vojne formacije prošlo je daleko manje Slovenaca, Srba i Muslimana, a Hrvata najviše, i u apsolutnom broju- a posebno u vojsci NDH koja je bila najjasnije protiv bilo koje Jugoslavije.
- nina williams
- Posts: 2968
- Joined: 13 Oct 2011, 18:01
- Has thanked: 1 time
- Been thanked: 2 times
Moja je teza da se većina ljudi uopće nije bavila time u kojoj državi žive, ma koliko svi danas pokušavali veličat nekakvo nacinalno (hrvatsko) biće. Ta Juga na početku je imala uglavnom ruralno stanovništvo, a seljaka je više briga kolki je porez, a puno manje-ko ga bere.Hroboatos » wrote: Moja je teza: koliko god mi Hrvati bili heterogeni i imali i te hrvatske Jugoslavene, većina nas, sumarno, nikad nije prihvatila tu Jugoslaviju kao svoju zemlju- i za to smo imali debelih, konkretnih razloga.
Aj da pitam-što uopće znači "prihvatiti X kao svoju zemlju"? Meni očito fali tog nekog osjećaja, pa me zanima gdje, kako i koliko često se on očituje.
Poratna stradanja
Bleiburg i ostalo-uza sva napuhivanja.... bez komentara, jasno je da su Hrvati najviše stradali.
Politička emigracija, kako stara, tako i ona nakon 1971.
Broj glasila političke emigracije 1978.
Albanska 21
Hrvatska 140
Muslimanska 7
Slovenska 22
Srpska 75
Hrvatska zauzima 51,6%.
U 1980-im Njemačka je objavila da ima 16.000 političkih emigranata iz cijelog svijeta. Od toga su oko 10.000 ili 60% činili Hrvati.
Ekonomska emigracija i demografsko krvarenje
Hrvatska je imala najvišu stopu emigracije u Europi, a drugu u svijetu, iza Portorika.
Podatci za 1970/71., po migracijskoj stopi
Hrvatska 5,8
Portugal 5,6
Jugoslavija 3,7
Grčka 3,2
Španjolska 3,1
(o ostalom, Radelić 424-428)
Podređenost u strukturama vlasti
Moglo bi se u beskraj sa statistikama u partiji, vojsci, miliciji...no nema smisla.
Dosta je navesti naporazniji podatak, za BH.
U razdoblju od 1945. do 1966. bili je među oficirima MUP-u BH 2,75% Hrvata, 9,92% Muslimana i 87,13% Srba.
Od 1945. do 1991., BH UDBA/SDB- 9,30% Hrvata, 23,60% Muslimana i 66,60% Srba.
Po dosijeima, kao državni neprijatelji, postoje podatci za BH u 1980-im godinama: Hrvati- 73,19%, Muslimani 16,83% i Srbi 15,62%.
Za cijelu Jugoslaviju, u listopadu 1966., postotak radno sposobnoga stanovništva koji je imao dosije u UDBA-i, t.j. tretirao se kao politički sumnjiv i nepodoban, bio je po republikama i pokrajinama:
BiH 172.274 ili 13%
Crna Gora 36.000 ili 22%
Hrvatska 1.300.000 ili 67%
Makedonija 96.531 ili 17%
Slovenija 200.000 ili 28%
Srbija-bez Kosova 200.000 ili 8%
Kosovo 120.000 ili 36%
U 5. vojnoj oblasti, koja je do preustroja pokrivala većinom Hrvatsku, nacionalna pripadnost oficirskoga kadra bila je- 57% Srba, 12% Hrvata, 6% Slovenaca, 5% Crnogoraca, 4% Jugoslavena i 16% ostalih.
1989. u Službi državne sigurnosti (bivša UDBA), godine 1989. bilo je u saveznoj SDS: 61% Srba, 18% Jugoslavena, 12% Crnogoraca, 4% Makedonaca, 1% Hrvata, 1% Slovenaca, 1% Albanaca. Krajem 1989. bilo je u SDS Hrvatske 51% Hrvata, 29% Srba, 16% Jugoslavena, 25% ostalih.
Bleiburg i ostalo-uza sva napuhivanja.... bez komentara, jasno je da su Hrvati najviše stradali.
Politička emigracija, kako stara, tako i ona nakon 1971.
Broj glasila političke emigracije 1978.
Albanska 21
Hrvatska 140
Muslimanska 7
Slovenska 22
Srpska 75
Hrvatska zauzima 51,6%.
U 1980-im Njemačka je objavila da ima 16.000 političkih emigranata iz cijelog svijeta. Od toga su oko 10.000 ili 60% činili Hrvati.
Ekonomska emigracija i demografsko krvarenje
Hrvatska je imala najvišu stopu emigracije u Europi, a drugu u svijetu, iza Portorika.
Podatci za 1970/71., po migracijskoj stopi
Hrvatska 5,8
Portugal 5,6
Jugoslavija 3,7
Grčka 3,2
Španjolska 3,1
(o ostalom, Radelić 424-428)
Podređenost u strukturama vlasti
Moglo bi se u beskraj sa statistikama u partiji, vojsci, miliciji...no nema smisla.
Dosta je navesti naporazniji podatak, za BH.
U razdoblju od 1945. do 1966. bili je među oficirima MUP-u BH 2,75% Hrvata, 9,92% Muslimana i 87,13% Srba.
Od 1945. do 1991., BH UDBA/SDB- 9,30% Hrvata, 23,60% Muslimana i 66,60% Srba.
Po dosijeima, kao državni neprijatelji, postoje podatci za BH u 1980-im godinama: Hrvati- 73,19%, Muslimani 16,83% i Srbi 15,62%.
Za cijelu Jugoslaviju, u listopadu 1966., postotak radno sposobnoga stanovništva koji je imao dosije u UDBA-i, t.j. tretirao se kao politički sumnjiv i nepodoban, bio je po republikama i pokrajinama:
BiH 172.274 ili 13%
Crna Gora 36.000 ili 22%
Hrvatska 1.300.000 ili 67%
Makedonija 96.531 ili 17%
Slovenija 200.000 ili 28%
Srbija-bez Kosova 200.000 ili 8%
Kosovo 120.000 ili 36%
U 5. vojnoj oblasti, koja je do preustroja pokrivala većinom Hrvatsku, nacionalna pripadnost oficirskoga kadra bila je- 57% Srba, 12% Hrvata, 6% Slovenaca, 5% Crnogoraca, 4% Jugoslavena i 16% ostalih.
1989. u Službi državne sigurnosti (bivša UDBA), godine 1989. bilo je u saveznoj SDS: 61% Srba, 18% Jugoslavena, 12% Crnogoraca, 4% Makedonaca, 1% Hrvata, 1% Slovenaca, 1% Albanaca. Krajem 1989. bilo je u SDS Hrvatske 51% Hrvata, 29% Srba, 16% Jugoslavena, 25% ostalih.
Pa, da kažemo nekoliko stvarčica:nina williams » wrote: Moja je teza da se većina ljudi uopće nije bavila time u kojoj državi žive, ma koliko svi danas pokušavali veličat nekakvo nacinalno (hrvatsko) biće. Ta Juga na početku je imala uglavnom ruralno stanovništvo, a seljaka je više briga kolki je porez, a puno manje-ko ga bere.
Aj da pitam-što uopće znači "prihvatiti X kao svoju zemlju"? Meni očito fali tog nekog osjećaja, pa me zanima gdje, kako i koliko često se on očituje.
+ kada, kao Gojko Šušak, odrastešu osnovnoj školi u kojoj preko 80% djece
nema očeva jer su ih poubijali partizani
+ kad ne možeš dobiti posao u velikim tvrtakama - u RH rafinerije, pogoni,..-
iako si kvalificiran, nego te tri puta preskoči netko samo zato što je
jugo-srpske "nacionalnosti", i uz to dobije stan i sve ostale privilegij
+ kad i želiš u JNA, no bivaš odbijan jer si iz "nepoćudne" porodice, iako imaš bolje
rezultate na prijamnom za zrakoplovnu vojnu školu
+ kad završiš u zatvoru od 40 dana jer si pjevao "Marjana" u studomu
+ kad ti unište nakladu pravopisa zbog naziva hrvatski jezik, a
takvih situacija s jezikom nema nijedan drugi narod
+ kad vidiš da se etnička struktura grada u kojem je tvoj narod (i rođaci) živio drastično mijenja svjesnom politikom države- Daruvara, Petrinja, Benkovac, Obrovac, Kostajnica,...
+ kad vidiš i s kojim je objašnjenjem Šibenka izgubila od Bosne
+ kad se nađeš u zatvoru zbog političkih nepoćudnosti, a drugi, sa zaštitom- ne
+ kad vidiš da se negdje jako investira-ali ne kod tebe, i posljedično nema ni posla
ni za tebe ni tvoje..
e- onda znaš da to nije tvoja zemlja, nego kavez za tebe i tvoj narod.
- nina williams
- Posts: 2968
- Joined: 13 Oct 2011, 18:01
- Has thanked: 1 time
- Been thanked: 2 times
Bit će da je i to podosta stvar perspektive:
Meni su oba dida pričala da su u vojsci završila u ovisnosti koja je prva došla u selo. I oba su rekla da niti u jednu vojsku nisu htjela ić i da bi radije ostali s mojim babama da ih je ko pito.
Roditelji su mi oboje dobili dobro plaćene poslove i prije diplome, jer su bili deficitarane radne struke. Ne mogu sad bit baš sigurna, al mislim i da su stan dobili u manje od 5 godina rada.
Niti jedno nije završilo u ćuzi iako su drečali i Marjana i Vilu Velebita (ovo sam ih pitala, nije nikakvo preseravanje, al mate mi je rekla da se Bana nije baš pjevalo.)
Što se tiče svjesnog mijenjanja etničke strukture-moji su iz Hrvatske otišli u BiH, al radi posla, tako da ne znam šta bih za to rekla. Neko bi možda tu vidio i raseljavanje, meni to zvuči smiješno.
Znaš, ima jedna dogodovština iz mog djetinjstva...nije mi bilo više od 8 godina...priča jedan starac o našem gradu u Drugom svjetskom i veli...7 dana je grad gorio, topovi su odjekivali dan i noć, snijeg do pasa, više nije bilo hrane...i onda smo ga izgubili. Par dana iza toga drugi starac priča istu priču, doslovno istu (čak sa istim slikama o jednoj kuli koja je pogogođena): 7 dana, topovi, snijeg, glad...i onda smo ga osvojili.
Perspektive...nezgodna stvar.
(Jel ono neki od Dumasa bio koji negdje napiso "izdaja je stvar datuma"? Ajd ako ko zna nek me obavijesti, sad me kopka. O Napoleonu je riječi bilo, prilično sam sigurna.)
Meni su oba dida pričala da su u vojsci završila u ovisnosti koja je prva došla u selo. I oba su rekla da niti u jednu vojsku nisu htjela ić i da bi radije ostali s mojim babama da ih je ko pito.
Roditelji su mi oboje dobili dobro plaćene poslove i prije diplome, jer su bili deficitarane radne struke. Ne mogu sad bit baš sigurna, al mislim i da su stan dobili u manje od 5 godina rada.
Niti jedno nije završilo u ćuzi iako su drečali i Marjana i Vilu Velebita (ovo sam ih pitala, nije nikakvo preseravanje, al mate mi je rekla da se Bana nije baš pjevalo.)
Što se tiče svjesnog mijenjanja etničke strukture-moji su iz Hrvatske otišli u BiH, al radi posla, tako da ne znam šta bih za to rekla. Neko bi možda tu vidio i raseljavanje, meni to zvuči smiješno.
Znaš, ima jedna dogodovština iz mog djetinjstva...nije mi bilo više od 8 godina...priča jedan starac o našem gradu u Drugom svjetskom i veli...7 dana je grad gorio, topovi su odjekivali dan i noć, snijeg do pasa, više nije bilo hrane...i onda smo ga izgubili. Par dana iza toga drugi starac priča istu priču, doslovno istu (čak sa istim slikama o jednoj kuli koja je pogogođena): 7 dana, topovi, snijeg, glad...i onda smo ga osvojili.
Perspektive...nezgodna stvar.
(Jel ono neki od Dumasa bio koji negdje napiso "izdaja je stvar datuma"? Ajd ako ko zna nek me obavijesti, sad me kopka. O Napoleonu je riječi bilo, prilično sam sigurna.)
Jugoslavija je bila odvratna, nakaradna i zločinačka tvorevina, ali ne iz razloga oko kojih nacionalisti i danas patetično jauču i glume valjda jedine žrtve tog sistema, nego humanističkih - komunizam je bio totalitaran i neslobodan za sve ljude.
Činjenica je da su Srbi imali prevlast (to se može pročitati čak i kod britanskih povjesničara
), ali to je manji dio cijele priče i zato je beskrupulozno i ljigavo kad nacionalisti to izvrću kao da se glavnina represije i nepravde u tom sistemu dijelila po nacionalnoj liniji. A nije, prosječan Srbin je zbog totalitarnog režima bio u vrlo sličnim govnima kao i prosječni pripadnik svih ostalih naroda i narodnosti.
Činjenica je da su Srbi imali prevlast (to se može pročitati čak i kod britanskih povjesničara
Biti i mniti svemiropolisno
Brojke ne lažu, i situacija nije bila nimalo relativna kaonina williams » wrote:Bit će da je i to podosta stvar perspektive:
Meni su oba dida pričala da su u vojsci završila u ovisnosti koja je prva došla u selo. I oba su rekla da niti u jednu vojsku nisu htjela ić i da bi radije ostali s mojim babama da ih je ko pito.
Roditelji su mi oboje dobili dobro plaćene poslove i prije diplome, jer su bili deficitarane radne struke. Ne mogu sad bit baš sigurna, al mislim i da su stan dobili u manje od 5 godina rada.
Niti jedno nije završilo u ćuzi iako su drečali i Marjana i Vilu Velebita (ovo sam ih pitala, nije nikakvo preseravanje, al mate mi je rekla da se Bana nije baš pjevalo.)
Što se tiče svjesnog mijenjanja etničke strukture-moji su iz Hrvatske otišli u BiH, al radi posla, tako da ne znam šta bih za to rekla. Neko bi možda tu vidio i raseljavanje, meni to zvuči smiješno.
Znaš, ima jedna dogodovština iz mog djetinjstva...nije mi bilo više od 8 godina...priča jedan starac o našem gradu u Drugom svjetskom i veli...7 dana je grad gorio, topovi su odjekivali dan i noć, snijeg do pasa, više nije bilo hrane...i onda smo ga izgubili. Par dana iza toga drugi starac priča istu priču, doslovno istu (čak sa istim slikama o jednoj kuli koja je pogogođena): 7 dana, topovi, snijeg, glad...i onda smo ga osvojili.
Perspektive...nezgodna stvar.![]()
(Jel ono neki od Dumasa bio koji negdje napiso "izdaja je stvar datuma"? Ajd ako ko zna nek me obavijesti, sad me kopka. O Napoleonu je riječi bilo, prilično sam sigurna.)
što se želi sugerirati. To je bila razblažena Srboslavija, i hrvatske ovce su prolazile
ovako ili onako.
Tko god je bio svjestan Hrvat, taj je ovako ili onako došao u sukob s režimom.
Dok je Dobrica Ćosić bio u SANU, kao i Antonije Isaković, dotle su Tuđman i Gotovac bili
na robiji.
E- to je bila Jugoslavija.
Gospodarstvo
Paralelni razvitak Hrvatske i Srbije, godina 1925. i 1971.-omjer. Prvi podatak za 1925., drugi za 1971. Hr- Hrvatska, Sr- Srbija
Stanovništvo Hr 28, Sr 22 [] 1925.
Stanovništvo Hr 21, Sr 28 [] 1971.
Industrija Hr 33, Sr 20
Industrija Hr 18, Sr 35
Banke Hr 51, Sr 25
Banke Hr 17, Sr 52
Veletrgovina Hr 55, Sr 7
Veletrgovina Hr 7, Sr 86
Jezik i identitet
Potiskivanje hrvatskog jezika, od imena do značajki (Novosadski “dogovor” 1954.), što je uzrokovalo Deklaraciju 1967., spaljivanje pravopisa 1971., te ustavne izmjene 1974. koje je savezni Ustavni sud poništio 1988., ali se u situaciji raspada na taj unitaristički potez vlasti SR Hrvatske više nisu usudile reagirati poslušnički.Ništa slično nije zabilježeno sa slovenskim, srpskim ili makedonskim.
Nacionalna je jezična baština potiskivana u ime tobožnjega jedinstvenoga jezika, što je razvidno iz prijetisaka starijih (od 16. stoljeća nadalje) hrvatskih gramatika i rječnika: od 1945. do 1990. pretisnuto je 6 rječnika i 2 gramatike (obje jugoslavensko-vukovske); od 1990. do 2011.- 13 gramatika i 16 rječnika.
Zaključak
Jugoslavija je bila zemlja u kojoj je hrvatski identitet bio guran i potiskivan više nego u drugih, i hrvatski narod najsumnjiviji i najneprijateljskiji. Jasno se vidi kako su svi pokušaji jače individualizacije i afirmacije Hrvata bili ili gušeni, ili jedva, s gunđanjem i preko volje, prihvaćeni.
To se lako pokaže preko svih parametara, njih 10-15, od kojih su neki navedeni (o katastrofalnom položaju Hrvata u Vojvodini ili Boki Kotorskoj da se i ne priča).
No, nije istina da je državna politika ili nešto slično bilo ciljano antihrvatski. Veći se dio zbivao po inerciji događaja, a i zbog centralizma i dogmatizma koji nisu nužno "srpski", nego komunistički i staljinistički. Nije- generalno- bilo urote protiv Hrvata kao takvih. No, cijeli je trend života bio takav da je Hrvate, i baš Hrvate, gurao "dolje", a ostale ili "dizao" ili bar držao na nekoj razini odprije.
I nedodirljivi vođa Tito nije mogao sve, nije bio Bog. U svim tim laviranjima, on je bio i ostao jugoslavenski državnik koji je u nizu prilika pokušao poboljšati položaj Hrvata- koliko ide, ako ide. Najbolje je to bilo vidljivo od 1967.-1974. No, i njega je vezivala ideologija socijalizma, a i Jugoslavija kao okvir (kojeg, usput, nije nešto obožavao, što pogrješno misle njegovi apologeti).
Na ostale doktrinare ne treba trošiti riječi (Kardelj je Savki rekao 1971. da bi više volio "ruske tenkove na ulicama, nego tu vašu 'dubčekovštinu'"), Bakarić 1969. da je "bolje ruski socijalizam, bolje Brežnjevljev socijalizam, bolje i Rankovićev socijalizam, nego da socijalizam propadne"). Stoga, jasno je:
Jugoslavija je morala umrijeti da bi Hrvati živjeli.
Paralelni razvitak Hrvatske i Srbije, godina 1925. i 1971.-omjer. Prvi podatak za 1925., drugi za 1971. Hr- Hrvatska, Sr- Srbija
Stanovništvo Hr 28, Sr 22 [] 1925.
Stanovništvo Hr 21, Sr 28 [] 1971.
Industrija Hr 33, Sr 20
Industrija Hr 18, Sr 35
Banke Hr 51, Sr 25
Banke Hr 17, Sr 52
Veletrgovina Hr 55, Sr 7
Veletrgovina Hr 7, Sr 86
Jezik i identitet
Potiskivanje hrvatskog jezika, od imena do značajki (Novosadski “dogovor” 1954.), što je uzrokovalo Deklaraciju 1967., spaljivanje pravopisa 1971., te ustavne izmjene 1974. koje je savezni Ustavni sud poništio 1988., ali se u situaciji raspada na taj unitaristički potez vlasti SR Hrvatske više nisu usudile reagirati poslušnički.Ništa slično nije zabilježeno sa slovenskim, srpskim ili makedonskim.
Nacionalna je jezična baština potiskivana u ime tobožnjega jedinstvenoga jezika, što je razvidno iz prijetisaka starijih (od 16. stoljeća nadalje) hrvatskih gramatika i rječnika: od 1945. do 1990. pretisnuto je 6 rječnika i 2 gramatike (obje jugoslavensko-vukovske); od 1990. do 2011.- 13 gramatika i 16 rječnika.
Zaključak
Jugoslavija je bila zemlja u kojoj je hrvatski identitet bio guran i potiskivan više nego u drugih, i hrvatski narod najsumnjiviji i najneprijateljskiji. Jasno se vidi kako su svi pokušaji jače individualizacije i afirmacije Hrvata bili ili gušeni, ili jedva, s gunđanjem i preko volje, prihvaćeni.
To se lako pokaže preko svih parametara, njih 10-15, od kojih su neki navedeni (o katastrofalnom položaju Hrvata u Vojvodini ili Boki Kotorskoj da se i ne priča).
No, nije istina da je državna politika ili nešto slično bilo ciljano antihrvatski. Veći se dio zbivao po inerciji događaja, a i zbog centralizma i dogmatizma koji nisu nužno "srpski", nego komunistički i staljinistički. Nije- generalno- bilo urote protiv Hrvata kao takvih. No, cijeli je trend života bio takav da je Hrvate, i baš Hrvate, gurao "dolje", a ostale ili "dizao" ili bar držao na nekoj razini odprije.
I nedodirljivi vođa Tito nije mogao sve, nije bio Bog. U svim tim laviranjima, on je bio i ostao jugoslavenski državnik koji je u nizu prilika pokušao poboljšati položaj Hrvata- koliko ide, ako ide. Najbolje je to bilo vidljivo od 1967.-1974. No, i njega je vezivala ideologija socijalizma, a i Jugoslavija kao okvir (kojeg, usput, nije nešto obožavao, što pogrješno misle njegovi apologeti).
Na ostale doktrinare ne treba trošiti riječi (Kardelj je Savki rekao 1971. da bi više volio "ruske tenkove na ulicama, nego tu vašu 'dubčekovštinu'"), Bakarić 1969. da je "bolje ruski socijalizam, bolje Brežnjevljev socijalizam, bolje i Rankovićev socijalizam, nego da socijalizam propadne"). Stoga, jasno je:
Jugoslavija je morala umrijeti da bi Hrvati živjeli.
- nina williams
- Posts: 2968
- Joined: 13 Oct 2011, 18:01
- Has thanked: 1 time
- Been thanked: 2 times
A bokte i tebe, upro u svoje i samo po brojkama.Hroboatos » wrote:
Brojke ne lažu, i situacija nije bila nimalo relativna kao
što se želi sugerirati. To je bila razblažena Srboslavija, i hrvatske ovce su prolazile
ovako ili onako.
Tko god je bio svjestan Hrvat, taj je ovako ili onako došao u sukob s režimom.
Aj da pitam-što uopće znači "prihvatiti X kao svoju zemlju"? Meni očito fali tog nekog osjećaja, pa me zanima gdje, kako i koliko često se on očituje.
Mogu samo reći kao Emericzyju- nisi taj. Kad si taj- onda znaš, i nisu ti potrebnaAj da pitam-što uopće znači "prihvatiti X kao svoju zemlju"? Meni očito fali tog nekog osjećaja, pa me zanima gdje, kako i koliko često se on očituje.
nikakva objašnjenja. Bez nekih detaljnih sociopsiholoških analiza. Za mene, ta je Yu bila nešto neutralno-neprijateljski i bio sam, cijelo vrijeem, svjestan hrpe laži na kojoj je počivala.
Znao sam za Bleiburg kad se o tom nije smjelo zucnuti: znao sam da lažu o brojkama stradalih u Jasenovcu, i sjećam se Šuvareva govora o stotinama tisuća na radiju kad sam samo odmahnuo rukom i pomislio- laže, po partijskoj liniji; nisam bio nimalo iznenađen kad mi je 11 poznanika, koji su u mojoj sobi u studomu na Savi pjevali "nacionalističke" pjesme i završili s 40 dana u Petrinjskoj (ja nisam bio tamo, dao sam im ključ da se provesele); znao sam kad sam pročitao u Večernjem- neka mala vijest- da je emigrant Bruno Bušić ubijen i da ga je ubila "neprijateljska emigracija"- znao sam odmah da ga je umorila UDBA; znao sam kad mi je u školi profesorica rekla da napišem na zadaćnici "hrvatskog ili srpskog", a ja joj rekao da ne ću, nego samo hrvatskog, jer ne govorim nikakav "ili jezik" koji i ne postoji (odšutjela je jer se intimno slagala); znao sam kad mi rođak u gradu gdje su Hrvati 75% nikako nije dobijao posao kad je završio zidarsu struku, a kad je jedva dobio posao u Vatrostalnoj, bio je među kojih 20% Hrvata- preko 70% su bili Srbi, a ostalo Muslimani iz Cazina i Bihaća; znao sam kad sam pozorno čitao državne statistike, te sve brojeve "Hrvatskog tjednika" iz 1971., kojeg su moji sačuvali, a ja kasnije prečitavao; znao sam kad sam čitao svu papazjaniju od jugoslavenske historiografije da lažu; također, sjećam se kad sam u NiN-u pročitao 1980-ih d aje Tuđman osuđen na robiju zbog bla bla, a ja sam to čitao dok sam čekao da odvedem majku iz Šalate nakon operacije- još se sjećam toga hodnika, čak i novina i situacije nemoćnoga bijesa zbog prljavštine i laži.
Eto, to je to. Ako si taj, nema potrebe za objašnjenjem. Ako nisi, nikad ne ćeš shvatiti.
Hroboatos » wrote:...
Jugoslavija je morala umrijeti da bi Hrvati živjeli.
..a hrvatska je morala nastati da bi hrvati nestali? ..ali zilavi hrvati, ne daju se satrat, pa trebaju soft ponovit povijest. a ako ih ova ne satare, onda ce iduca ih hrvatska drzava garant satrat.
koliko patetike i igranja zrtve u najboljoj predstavi emocionalno nacionalne ucjene da bi se opravdalo vracanje povijesne gusjenice untarag..
- nina williams
- Posts: 2968
- Joined: 13 Oct 2011, 18:01
- Has thanked: 1 time
- Been thanked: 2 times
Sad me već ljutiš, o jebem li se nadobudnu, na svakom forumu ista pjesma s politikom.Hroboatos » wrote:
Mogu samo reći kao Emericzyju- nisi taj. Kad si taj- onda znaš, i nisu ti potrebna
nikakva objašnjenja. Bez nekih detaljnih sociopsiholoških analiza. Za mene, ta je Yu bila nešto neutralno-neprijateljski i bio sam, cijelo vrijeem, svjestan hrpe laži na kojoj je počivala.
.
.
.
Eto, to je to. Ako si taj, nema potrebe za objašnjenjem. Ako nisi, nikad ne ćeš shvatiti.
Oš ti razgovarat il samo po svom derat? Pa de prestani pisat pamflete i vodi kakav dijalog. S Jugom je valjda i Titi raskrstio, ne misliš joj ti valjda zaozbiljno sad ovdje smrtovnice pisat?
Pitam te nešto. Ne podjebavam te, pitam te zaozbiljno. Dosta tih stvari koje si nabrojao i ja sam znala, ali kod mene očito nisu poduđivale istu količinu (ili trajanje) emocija. Kakvi su ti to odgovori "ako nisi taj, nema potrebe za objašnjenjem"? Pa ne provociram te, jeble te fraze, hoću znat. Da ti meni kažeš "ja nikad nisam bio na moru, de mi objasni kako ga voliš", ja b tebi probala nešto tu dočarat.
I koji klinac to sve trebam objašnjavat, ti tu ko da se nešto duriš, pa eto si digo nos.
Ma joj.
A kad si ti vidjela da ljudi koji odluče propovijedati svoju Jednu i Vječnu Istinu, bila ona vjerska, politička ili prehrambena, imaju sposobnost za dijalog?nina williams » wrote: Sad me već ljutiš, o jebem li se nadobudnu, na svakom forumu ista pjesma s politikom.![]()
Oš ti razgovarat il samo po svom derat? Pa de prestani pisat pamflete i vodi kakav dijalog.
Nismo nasjeli na kuknjavu da smo ljevičarski forum, pa čovjek zaključio da je ovo blog.I koji klinac to sve trebam objašnjavat, ti tu ko da se nešto duriš, pa eto si digo nos.
Zapravo nina, ovo i nisu samo smrtovnice. Ovo su priznanja. Ako je Jugoslavija morala umrijeti da bi Hrvati zivjeli, zakljucak se namece sam po sebi - Hrvati su je likvidirali. Sto znaci sta? Covjek nam jasno porucuje da su isti ti koji su zedjali za zivotom, planirali i proveli u djelo likvidaciju one koja im je o cudna li cuda, omogucila da zive i da jesu.nina williams » wrote:
S Jugom je valjda i Titi raskrstio, ne misliš joj ti valjda zaozbiljno sad ovdje smrtovnice pisat?
Ali, on nije taj i vrlo vjerovatno ne moze to shvatiti. Jer nije taj. Kuzis?
Prvo- tko se tu "dere" ? Ja ne. Ako imaš problema u razumijevanju napisanoga, to nije moj problem.nina williams » wrote: Sad me već ljutiš, o jebem li se nadobudnu, na svakom forumu ista pjesma s politikom.![]()
Oš ti razgovarat il samo po svom derat? Pa de prestani pisat pamflete i vodi kakav dijalog. S Jugom je valjda i Titi raskrstio, ne misliš joj ti valjda zaozbiljno sad ovdje smrtovnice pisat?
Pitam te nešto. Ne podjebavam te, pitam te zaozbiljno. Dosta tih stvari koje si nabrojao i ja sam znala, ali kod mene očito nisu poduđivale istu količinu (ili trajanje) emocija. Kakvi su ti to odgovori "ako nisi taj, nema potrebe za objašnjenjem"? Pa ne provociram te, jeble te fraze, hoću znat. Da ti meni kažeš "ja nikad nisam bio na moru, de mi objasni kako ga voliš", ja b tebi probala nešto tu dočarat.
I koji klinac to sve trebam objašnjavat, ti tu ko da se nešto duriš, pa eto si digo nos.
Ma joj.
Drugo- što ti to "hoćeš znati" ? Sažetak statistika koje bjelodano pokazuju kakva je Jugoslavija bila- to ti nije dovoljno. Na to mogu samo reći da ne razumijem kako funkcionira tvoja inteligencija. Ako netko ne može iz nekoliko tričavih podataka izvući zaključke- a ti su podatci iz knjige koja je, mislim, sveučilišni učbenik- što ja tu mogu ? Ljudi koji nisu imali veze sa SFRJ, i stranci su, a imaju razum i iskustvo, nakon proučavanja relevantne literature došli su do više ili manje sličnoga zaključka o zbilji u toj propaloj državi. Ako ti to ne možeš- što ja tu mogu ? Podsjeća me to na studente kojima sam prije davao instrukcije. Njihov neuspjeh i ljutnja zbog neuspjeha sveli su se na to da su me krivili što im praktički nisam trakturom ulio znanje, kroz uho, u mozak. Nije ima palo na pamet da nemaju kapacitet, ili da nisu radili, ili da jednostavno nisu za to i gotova priča.
Samo je pitanje nejasno, i koliko sam ga shvatio, svodi se na ovo- ja nemam nacionalni osjećaj, pa mi objasni što je to. Odgovor- ne mogu. Kao da netko pita- ja se nisam jebao, pa mi objasni kako je to. Ne mogu, to moraš proživjeti. Ili- ja sam slijep, objasni mi boje. Ne mogu, moraš progledati. Ili- ja ne razumijem što je to ljubomora/empatija/užitak u metafizičkoj spoznaji/užitak u percepciji likovnoga djela/uživanje u tragediji/..- objasni. Ne mogu, ako nisi taj/ta, ne mogu to objasniti.
Za kraj, jedna ilustracija. Sin profesorice (bivše) na farmaciji, koji se 1990. našao u New Yorku na postdiplomskom, kad je počinjao rat, vratio se u zemlju i odmah uključio u obranu. Vjerojatno je poginuo, u skupini Mire Barešića, negdje u zadarskom zaleđu. Njegova je majka mislila da je još živ jer ostatci nisu nađeni, a i ništa što bi ga identificiralo (kupila mu je neke kopče i posebne čizme). Ništa nije nađeno, no on je praktički sigurno mrtav. Nije nešto junački ni uspio, nego je pao kao žrtva u očajničkom razdoblju.
Zašto se vratio - a nije morao, počeo je već na postiplomskom ? Racionalno, mogao je biti korisniji na neki drugi način. Odgovor na to pitanje je jednostavan- tko ne razumije zašto se vratio, taj to ne može jer nije čvrsto vezan za ovu naciju. A objašnjavati zašto je netko čvrsto vezan onomu koji nije- raspisano je gore.
I onda? Jel to bio naš izbor 1918. i 1945.? U oba slučaja smo popušili u ratu i sklonili se u Jugoslaviju od komadanja, propasti i zatiranja. Yu vlasti su strogo kažnjavale svaki nacionalizam, pa i hrvatski. Pokazalo se - opravdano. Evo što se dogodilo Hrvatima kad je ovaj pušten s lanca. Prestani brojiti krvna zrnca i skini naci očale, bit ćeš sretniji !Hroboatos » wrote: To je bila razblažena Srboslavija, i hrvatske ovce su prolazile
ovako ili onako.
Fraza.Mc Ozy » wrote:I onda? Jel to bio naš izbor 1918. i 1945.? U oba slučaja smo popušili u ratu i sklonili se u Jugoslaviju od komadanja, propasti i zatiranja. Yu vlasti su strogo kažnjavale svaki nacionalizam, pa i hrvatski. Pokazalo se - opravdano. Evo što se dogodilo Hrvatima kad je ovaj pušten s lanca. Prestani brojiti krvna zrnca i skini naci očale, bit ćeš sretniji !
- Nikolajevna
- Posts: 1066
- Joined: 28 Sep 2011, 22:51
Ako brojke ne lažu... uh.
Hroboatos, je li moguće da je to taj naš kmetski mentalitet o kojem se priča?
Hroboatos, je li moguće da je to taj naš kmetski mentalitet o kojem se priča?
Pa, za početak, brojke su ti hrpa besmislica.Hroboatos » wrote:
Prvo- tko se tu "dere" ? Ja ne. Ako imaš problema u razumijevanju napisanoga, to nije moj problem.
Drugo- što ti to "hoćeš znati" ? Sažetak statistika koje bjelodano pokazuju kakva je Jugoslavija bila- to ti nije dovoljno. Na to mogu samo reći da ne razumijem kako funkcionira tvoja inteligencija. Ako netko ne može iz nekoliko tričavih podataka izvući zaključke- a ti su podatci iz knjige koja je, mislim, sveučilišni učbenik- što ja tu mogu ? Ljudi koji nisu imali veze sa SFRJ, i stranci su, a imaju razum i iskustvo, nakon proučavanja relevantne literature došli su do više ili manje sličnoga zaključka o zbilji u toj propaloj državi. Ako ti to ne možeš- što ja tu mogu ? Podsjeća me to na studente kojima sam prije davao instrukcije. Njihov neuspjeh i ljutnja zbog neuspjeha sveli su se na to da su me krivili što im praktički nisam trakturom ulio znanje, kroz uho, u mozak. Nije ima palo na pamet da nemaju kapacitet, ili da nisu radili, ili da jednostavno nisu za to i gotova priča.
Komentirat ću samo one o gospodarstvu.
Što uopće znači "industrija" ili "banke"? Udio tih sektora u republičkoj ekonomiji? Broj banaka? Relativni udjeli? Apsolutni udjeli? WTF? Te brojke nemaju baš nikakvog smisla.
Nadalje, bottom line, najbitniji broj za ekonomiju, koji nisi uopće naveo, je BDP per capita. A on je za SRH iznosio oko 30% više nego za SR Srbiju, i to se nije puno mijenjalo od početka do kraja Juge.
Biti i mniti svemiropolisno
Ne, totalitarni sustavi tako djeluju. Dapače- da su Hrvati bili "kmetovi" biliNikolajevna » wrote:Ako brojke ne lažu... uh.
Hroboatos, je li moguće da je to taj naš kmetski mentalitet o kojem se priča?
bi kao ovce i ne bi se bunili. A što je bilo u zbilji ?
Križari su bili najradikalnija antijugoslavenska gerila koja je djelovala do 50-ih godina.
Ako je u Hrvatskoj 67% ljudi imalo UDBAški dossier-a u Srbiji samo 8%- očito je da je
golema većina bila neprijateljska, bar za Rankovića i njegovu kompaniju.
Godine 1971., kad je slomljeno Hrvatsko proljeće, desetci tisuća ljudi su proganjani, a tisuće emigrirali. To je bio aposlutno najveći progon koji se zbio nakon Golog otoka i prijekida sa Staljinom, dakle država se itekako ustrtarila.
Bugojanska skupina - iako se radilo o promašenom i naivnom pokušaju ustanka- isto je pokazatelj da se naši ljudi nisu mirili s porazom. Nije ni likvidacija kriminalca Rolovića, masovnoga ubojice iz Zagreba 1945., što je bilo smaknuće jugo-terorista.
Na planu kulture- Deklaracija o jeziku 1967. bila je herojski čin koji je teško uzdrmao i zapravo napola srušio jezični unitarizam i gušenje hrvatskoga jezičnoga identiteta.
Da ne pišem dalje, Hrvati su se, kad god su mogli, u vrlo nepovoljnim okolnostima, i luđački nepromišljeno, i mudro i taktički, borili da budu gospodari svoje sudbine. Dok je Jugoslavija bila okvir, sa što više slobode i samostalnosti u tom okviru. Kad se okvir počeo raspadati- opet je većina naroda jasno rekla da žele biti svoji, i u borbi to i ostvarila.
BDP uopće nije najbitniji.JPK » wrote: Pa, za početak, brojke su ti hrpa besmislica.
Komentirat ću samo one o gospodarstvu.
Što uopće znači "industrija" ili "banke"? Udio tih sektora u republičkoj ekonomiji? Broj banaka? Relativni udjeli? Apsolutni udjeli? WTF? Te brojke nemaju baš nikakvog smisla.
Nadalje, bottom line, najbitniji broj za ekonomiju, koji nisi uopće naveo, je BDP per capita. A on je za SRH iznosio oko 30% više nego za SR Srbiju, i to se nije puno mijenjalo od početka do kraja Juge.
Jakov Sirotković napisao je opsežnu i kakovosnu studiju o hrvatskom gospodarstvu (i) u Jugoslaviji:
http://www.sveznadar.com/knjiga.aspx?knjiga=58349
Jasno se vidi da je Hrvatska bila "sisana", da su investicije i modernizacija išli ne nama- nego drugima, i da nismo imali uteg od srpskoga centralizma, prešišali bismo ih ne za 30%, nego za 80%.
Plus to da je taj "per capita" značio demografski odljev koji nije nikad "zakrpan". Investicjski fondovi, beogradski biznismeni, zastarijevanje hrvatskoga gospodarstva, politika koja je dovodila do depopopulacije Hrvata-ne samo hrvatske- to je "suma" jugoslavenske gospodarske politike u Hrvatskoj.
Da ne pišem o jasnijim tekstovima Šime Đodana i Ive Vinskog, te drugih ekonomista.
Hroboatos, zašto ti, kao Onaj Koji Je Spoznao Istinu, ne primjetiš na koji su način instrumentalizirane tvoje i slične teze u posljednjih dvadeset godina? Zašto se tvoja percepcija i interpretacija zaustavlja na Jugoslaviji? Ono, pogledaj sa strane i reci da u tome ne vidiš problem
Zatomimo na trenutak emocije: sve što navodiš (što autor navodi) je slika Hrvata kao otužnog naroda, bez koncepta, bez koherentne ambicije, bez samosvjesti i krajnje neduhovitog (u smislu rješavanja svojeg položaja)
Ti, primjerice, 2011. godine, dan pred parlamentarne izbore u Hrvatskoj, imaš potrebu pričati o toj nekoj Jugoslaviji (krajnje nepoštovanje prema domovini) i to još radiš tako nemušto da se i ovi rođeni kasnih osamdesetih počinju pitat je li je trebalo razjebat
Jer, čak i klinčadija, svjesan svoje aktualne okoline, može pročitati jednu stvar, a to je, čak i ako sve tvoje riječi prihvate kao istinite, da daješ samo parcijalnu sliku. To je, jebiga, sumnjivo 
Zatomimo na trenutak emocije: sve što navodiš (što autor navodi) je slika Hrvata kao otužnog naroda, bez koncepta, bez koherentne ambicije, bez samosvjesti i krajnje neduhovitog (u smislu rješavanja svojeg položaja)
Ti, primjerice, 2011. godine, dan pred parlamentarne izbore u Hrvatskoj, imaš potrebu pričati o toj nekoj Jugoslaviji (krajnje nepoštovanje prema domovini) i to još radiš tako nemušto da se i ovi rođeni kasnih osamdesetih počinju pitat je li je trebalo razjebat
Dakle, dok je Hrvatska bila u Jugoslaviji, Hrvatima je bilo stalo do njihovog jezika?Hroboatos » wrote: + kad ti unište nakladu pravopisa zbog naziva hrvatski jezik, a
takvih situacija s jezikom nema nijedan drugi narod
Oprostite, jel možemo sutra na izborima glasat za još jednu Jugoslaviju u kojoj će Hrvati biti pismeni? Bi li EU utjecala tako da se Hrvati opismene?
Pun mi je kuki (hm) Hrvata koji metaforički uništavaju naklade pravopisa.
To mene odbija od tvojih (inače informiranih) objašnjenja. Vjernički pristup. Ili vjeruješ ili se jebi.Hroboatos » wrote:Mogu samo reći kao Emericzyju- nisi taj. Kad si taj- onda znaš, i nisu ti potrebna
nikakva objašnjenja.
Od toga sam otišao napustivši crkvu i katoličku vjeru. U ovakvom kontekstu još mi je manje prihvatljivo.
Velika većina toga što pišeš faktografski je točna, koliko vidim površnim pregledom, ali dokle god su tvoja tumačenja vjerničkog tipa, jedva da imam strpljenja čitati ih.
- schmokljan
- Posts: 2512
- Joined: 18 Sep 2011, 16:19
Jugoslavija je morala umrijeti da bi Hrvati napokon sami sebi pokazali kakva su govna.
-
- Information
-
Who is online
Users browsing this forum: ClaudeBot and 3 guests
