Kolega je, naime, uz višestruko potomstvo i vlastitu ženu, furao i ljubavnicu. Ma nije to ništa, malo zabave sa strane, glavno da je cura strpljiva, sve se dade urediti i organizirati - besplatna ševica dvaput tjedno u njezinom stanu... šta ćeš bolje. Da se odmori malo.
No, odjednom, ljubavnica stigne sa najavom da je trudna. On je u čudu. Strahoti, čak. Kako - trudna. Nije predviđeno. Nema kvadratića za čekiranje! Trebala je biti zabava. Ne obaveza. Kako ona to misli. On je nagovara (platit će, čak!) da pobaci. Ona nije oduševljena. Šta će, jadan, obraća se forumskom puku u nevolji. Šta ako žena sazna. A saznat će, ako se ljubavnica povampiri. Gaduri rade hormoni.
Naš uvaženi forumaš cima ostale da usplahirenog preljubnika umire i usmjere. Osvjetljavaju mu činjenice: ti si direktor, uzor, tvoja familija je prva, ljubavnica je znala u što ide, ona je na dalekom drugom kraju spektra važnosti... A tvoja djeca!? Kako će oni podnijeti rušenje svog idola!? Žena!?
Temu sam prestala čitati kad se krenulo džonom na ljubavnicu, jer je ona to namjerno.
Uvaženi forumaš je dodao svoje kad je rekao da "svi mi imamo ljubavnice, pa kamo bismo stigli da nam sve rode djecu"
Dopustimo čak da je to bila blesava šala.
Forum je zgodno mjesto, možeš anonimno svašta napisati i ostati živ.
A ipak...
Djeluje to na ljude, ti proseri.
Možda je to ispravno?
Ja sam se osjećala užasnuto. Lako meni, sjedim tu u Zagrebu, gotovo na rubu nekakvog svijeta gdje ima normalnih i "normalnijih" stvari. Pomalo sam izopćena iz patrijarhalnih nazora. Ali oni dolaze, zvani ili nezvani. (Jučer mi kaže mlada cura kako joj doma nisu dozvoljavali da se bavi sportom, jer da šta će ona trčati, cura je, neka sjedi doma.)
Možda je ovo gore normalno. A ja nisam.
Što vi mislite? Znam, potezati 21. stoljeće kao argument je glupo, ali opet...

