Dobar, loš, zao

[visekratni klon]

Kako dijelite ljude, po dobroj staroj (well, crno bijeloj) podjeli iz naslova ili biste recimo mogli preko nečije naprasitosti, pokvarenosti ili šta ja znam, nametljivosti, uglavnom bilo koje mane koja više naginje spektru lošosti i zlobe, ali eto, taj netko je vaš pa ga takvim prihvaćate- je li to šupendarski ili normalno?
Nitko od nas nije svetac, naravno, svi zajebemo, ali vjerujem u neku srž koja je ili ok ili nije. No razmišljam da je to možda pogrešno s obzirom da se uvijek govori da smo "svi mi ljudi i ljudski je griješiti" i o nijansiranjima i tako to.

Ne mora netko biti sotona himself, ali recimo da su neka ponašanja i osobine nepremostive. Je li bi mogli biti frend s nekim za koga mislite da je loš roditelj ili partner? Znači, da nekom čini loše, a taj netko niste vi. Ili da je prema svima grub osim prema vama, postoji li to uopće?

Što je to što netko može napraviti, a da preko toga ne pređete? I drugo, ne mora ništa napraviti, no postoje li osobine koje vas s vremenom počnu iritirati, nešto što jednostavno ne možete progutati?

[Emericzy]

Kako dijelite ljude, po dobroj staroj (well, crno bijeloj) podjeli iz naslova ili biste recimo mogli preko nečije naprasitosti, pokvarenosti ili šta ja znam, nametljivosti, uglavnom bilo koje mane koja više naginje spektru lošosti i zlobe, ali eto, taj netko je vaš pa ga takvim prihvaćate- je li to šupendarski ili normalno?
Nitko od nas nije svetac, naravno, svi zajebemo, ali vjerujem u neku srž koja je ili ok ili nije. No razmišljam da je to možda pogrešno s obzirom da se uvijek govori da smo "svi mi ljudi i ljudski je griješiti" i o nijansiranjima i tako to.

Ne mora netko biti sotona himself, ali recimo da su neka ponašanja i osobine nepremostive. Je li bi mogli biti frend s nekim za koga mislite da je loš roditelj ili partner? Znači, da nekom čini loše, a taj netko niste vi. Ili da je prema svima grub osim prema vama, postoji li to uopće?

Što je to što netko može napraviti, a da preko toga ne pređete? I drugo, ne mora ništa napraviti, no postoje li osobine koje vas s vremenom počnu iritirati, nešto što jednostavno ne možete progutati?

Prekomplicirano je to za neko opće pravilo. Mislim da to svi na kraju rješavamo od slučaja do slučaja.

[visekratni klon]

Prekomplicirano je to za neko opće pravilo. Mislim da to svi na kraju rješavamo od slučaja do slučaja.

Sreća pa sam zato postavila i neka konkretna pitanja.

[Emericzy]

Sreća pa sam zato postavila i neka konkretna pitanja.

Pa i ta pitanja većina ljudi riješi od slučaja do slučaja. Na primjer, što znači riječ prijatelj? Nekom ću prijatelju preći preko nekih stvari, drugome ne ću. Prijatelju koji mi je drag možda neću preći preko nekih stvari, a članu obitelji koji mi nije drag možda hoću. Ovisi o konkretnim okolnostima.

Ljudi nisu mašine da s njima možeš egzaktno. Emocije prema njima nisu kompjutorski programi. Moralni principa lijepo zvuče, ali teško ih je primjenjivati na 'tvoje' ljude. I tako dalje. Postoje nekakva opća pravila kao orijentir, ali nitko od nas ne zna unaprijed kako bi postupio u nekoj baš ekstremnoj situaciji.

[visekratni klon]

Pa i ta pitanja većina ljudi riješi od slučaja do slučaja. Na primjer, što znači riječ prijatelj? Nekom ću prijatelju preći preko nekih stvari, drugome ne ću. Prijatelju koji mi je drag možda neću preći preko nekih stvari, a članu obitelji koji mi nije drag možda hoću. Ovisi o konkretnim okolnostima.

Ljudi nisu mašine da s njima možeš egzaktno. Emocije prema njima nisu kompjutorski programi. Moralni principa lijepo zvuče, ali teško ih je primjenjivati na 'tvoje' ljude. I tako dalje. Postoje nekakva opća pravila kao orijentir, ali nitko od nas ne zna unaprijed kako bi postupio u nekoj baš ekstremnoj situaciji.

Znam da nisu. Samo sam htjela znati koliko strogo sudimo ljudima prema tom parametru. I moramo li biti uvjereni da je netko deep down dobra osoba da bi bili bliski.

[Emericzy]

Znam da nisu. Samo sam htjela znati koliko strogo sudimo ljudima prema tom parametru. I moramo li biti uvjereni da je netko deep down dobra osoba da bi bili bliski.

Ja sam čak i od toga na kraju odustao. Više ne znam tko je "deep down dobra osoba", a tko je "deep down zao". Većina zla koje su mi ljudi napravili, gledajući unatrag, mogu objasniti. Mogu vidjeti da zapravo nisu bili zlo motivirani.

Upoznao sam i par stvarno zlih ljudi, da bih kasnije saznao da je njihovo ponašanje objašnjivo psihićkim poremećajem. Što s takvima? Ne mogu na njih primjenjivati ista pravila ako su mentalno poremećeni, jebiga.

Što sam stariji to su mi ti problemi manje jasni, a ljude mi je teže ocijeniti na tako jednostavnoj skali.

[visekratni klon]

Znam. Život je slojevit i to. Samo nisam sigurna je li to "jednostavna" skala. Zapravo mislim da je prilično teško razlučiti tako nešto. Druga je stvar ako sam kriterij smatraš blesavim. Ne bih znala ni sama odrediti što, ali ima nešto u nekim ljudima mračno i twisted čega se nastojim kloniti. Je li to zlo, ne znam, ali ne želim ni saznati u punom obimu pa se maknem. Samo si ponekad predbacujem što možda pretjerano strogo sudim jer vidim da ljudi posve uspješno prijateljuju na nekoj meni neshvatljivoj razini. Odnosno, normalne su im stvari koje su meni grozne. Znam, znam, svatko ima svoja mjerila, ali opet nije sve baš toliko specifično da se ne bi moglo poopćiti.

[Emericzy]

Znam. Život je slojevit i to. Samo nisam sigurna je li to "jednostavna" skala. Zapravo mislim da je prilično teško razlučiti tako nešto. Druga je stvar ako sam kriterij smatraš blesavim. Ne bih znala ni sama odrediti što, ali ima nešto u nekim ljudima mračno i twisted čega se nastojim kloniti. Je li to zlo, ne znam, ali ne želim ni saznati u punom obimu pa se maknem. Samo si ponekad predbacujem što možda pretjerano strogo sudim jer vidim da ljudi posve uspješno prijateljuju na nekoj meni neshvatljivoj razini. Odnosno, normalne su im stvari koje su meni grozne. Znam, znam, svatko ima svoja mjerila, ali opet nije sve baš toliko specifično da se ne bi moglo poopćiti.

Da, neka osnovna pravila ipak moraš imati, tu se slažem. Neki orijentir. Inače nisi u stanju odabrati društvo u kojemu se krećeš i osuđena si na ono što naiđe, a što često bude otrovno. A bar se od tih mračnih treba ukloniti. Čemu trovati život?

Meni je zapravo najveći problem procijeniti sebe samoga.

Namjere u mi u životu uvijek bile najbolje. Bar kad je bilo vremena da namjere upravljaju stvarima. Ponekad, u panici, čovjek čini stvari po instinktu, a ne po planu i namjeri.

Ali, ako gledam i samo te planske stvari, učinjene s namjerom, vidim da su neke od njih ispale loše i da sam možda trebao drukčije misliti, drukčije planirati, drukčije namjeravati. Nekad zlo ispadne ne zbog zle namjere nego zbog plitkog razmišljanja, pa se čovjek poslije kaje što je bio slijep ili što je trčao pred rudo ili što je sam sebe zavaravao.

[blue]

Povlačim granicu kod zlobe. Zlobna osoba mi ne može bit prijatelj, a ako je član obitelji istrpjela bi na fizički odmak i u rijetkim trenucima okupljanja. Znači - dobar dan, doviđenja i 10 metara razmak, ako je neki familijski događaj. Pokvarenost i zavist mi je podskup zlobe, pa bi isto tretirala.

Sve drugo - postupci koje smatram lošima, postupci koji nisu u skladu s nekim mojim moralnim načelima, karakterene osobine koje se ispoljavaju na meni ne baš prihvatljiv način, toleriram dokle god nije usmjereno protiv mene. Što mi je kod osobe to izraženije i udaljenije od mojih mjerila, to sam opreznija i takvu osobu držim na distanci. Postoje ljudi za koje mislim da bi im oprostila baš sve ali ta ideja o vlastitoj toleranciji bez granica je bedastoća sama po sebi, jer je mala vjerojatnost da ću ikad svjedočiti tako radiklanom karakternom zaokretu.

Slažem se s Emericzyjem, da je je pristup individualan. Nekome ću nešto tolerirati bez problema, nekome ne. Recimo banalni primjer - prilično kašnjenje - jednog prijatelja bi mogla čekati satima, a da mu to ne zamjerim, nekima bi za to isto pila krv.

[blaze]

a u što bi spadao dr. house? ili scherlock?

mislim, ni jedan ni drugi nemaju baš frendova

nije zloba nešto najgore. ja recimo ne volim ljude bez srama, naporne, teške kompleksaše, koji žive samo kad su u centru pažnje i kad im se titra ego

[blue]

a u što bi spadao dr. house? ili scherlock?
mislim, ni jedan ni drugi nemaju baš frendova

U specifične
S njima bi vjerojatno mogla bit prijatelj, al ne bi ni jednog za partnera

nije zloba nešto najgore. ja recimo ne volim ljude bez srama, naporne, teške kompleksaše, koji žive samo kad su u centru pažnje i kad im se titra ego

Aha, i meni Mamić ide na živce

Đon-obraz i teži kompleksaši jesu naravno za izbjegavati, al takvo ponašanje je glasno i očito. Ja na to gledam, valjda, kao i na horore - najopasnije i najstrašnije je ono što se ne vidi, a ne veliko čudovište na ekranu.
Cilj krajnje sebičnosti je udovoljiti sebi, cilj zlobe je naštetiti drugome, zato mi je opasnija.

[Bara huda]

Kako dijelite ljude, po dobroj staroj (well, crno bijeloj) podjeli iz naslova ili biste recimo mogli preko nečije naprasitosti, pokvarenosti ili šta ja znam, nametljivosti, uglavnom bilo koje mane koja više naginje spektru lošosti i zlobe, ali eto, taj netko je vaš pa ga takvim prihvaćate- je li to šupendarski ili normalno?

Normalno je to.
Ljude se uglavnom prihvaca prema tome kako oni cine da se osjecamo. Kako zrace prema nama i kako primamo njihovu radijaciju.
To se cini paradoksalno kad se radi o odnosu u kojem nisu zadovoljni a ipak ostaju u njemu, ali tu dolazi do mjesavine velikog raspona osjecaja sve dok oni jedne sorte ne preovladaju.
Makar se radilo i o rezignaciji.

Opet, ima onih koji su nam dani stonobisereklo od boga, pa ih volis jer ne mozes drugacije. :

Što je to što netko može napraviti, a da preko toga ne pređete? I drugo, ne mora ništa napraviti, no postoje li osobine koje vas s vremenom počnu iritirati, nešto što jednostavno ne možete progutati?

Evo se mislim i ne mogu se sjetiti sto bi netko morao napraviti pa da radi toga prekinem odnos. Svi moji odnosi su se gasili ili naprasno s druge strane ( onda se pogotovo nemas sto mislit ) ili su se gasili svojim prirodnim tokom, smanjivanjem komunikacije, neimanjem vremena, kratkim kurtoaznim razgovorima kad oboje znate da se radi o formi bez sadrzaja i na taj nacin nestajali.
Valjda sam imala srece da nisam nailazila na takve naporne koji bi se silom htjeli druziti sa mnom kad meni vise nije bilo do toga.

Zapravo, ja imam vrlo malo prijatelja ali dosta ljudi koje povremeno srecem na raznim druzenjima i koji su ko neka drustvena obaveza. Desilo mi se da se neke zene vise zagriju za mene nego ja za njih, ali kako ionako nismo u prilici cesto se druziti, lako je izbjec eventualno davljenje mimo tih okvira.
Pogotovo sto nemam fejs pa ne moram pisati di sam i kako sam.

Mah, a kraju se sve svede na tu kemiju, ko i kod decki. Sta ti vrijedi sto je neki dobar ko kruv i lijep ko slika kad ti nemas gusta i susta bit s njim.
Tako je i s drugim ljudima.
Evo, i Sanader i Mamic i Todoric i Bozanic imaju ljude kojima su dobri takvi kakvi jesu a drugima nisu.

A kad gledas sebe....i mi smo nekome dobri, nekome ne. I onda se mislis da kako to moze bit kad smo ovako, jelte, dobri..

[Serenità]

U principu se slažem s Emericzyjem, dosta ljudi sam izbacila iz svog života ili izgubila zbog smanjenja zajedničkih interesa koji bi nas povezivali, svakoga iz različitih razloga i na različit način. Ipak imam dosta velik prag tolerancije, a za većinu tih ljudi ne mislim da su zli, zapravo ne znam jesam li uopće upoznala nekog za kog bih rekla da je zao.

Više ne prelazim preko pomanjkanja interesa za moje probleme i život, a konstantno blebetanje o svojim tričarijama koje realno nisu ništa bitnije. Volim pričati, ali i slušati. Kad se ravnoteža poremeti, imamo problem. Oslobađam se i kompleksa majke Tereze, ako mi netko kaže imam taj i taj problem/ poremećaj/ štagod, odsad ga shvaćam ozbiljno i ne trudim se olakšati mu bivstvovanje jer većinom to ni ne želi niti treba.

[Bara huda]

Više ne prelazim preko pomanjkanja interesa za moje probleme i život, a konstantno blebetanje o svojim tričarijama koje realno nisu ništa bitnije. Volim pričati, ali i slušati. Kad se ravnoteža poremeti, imamo problem.

Da, ravnoteza je bitna. Nije dobro kad se netko samo zali, nije dobro kad se uopce ne zali i sve mu je super. Ili hoce od tebe samo zalopojke ili samo dobre stvari, one koje su njemu zabavne za slusat. Bar meni to ne djeluje stimulirajuce na odnos.
A opet, jako je vazno i skuzit pravi trenutak za pravi osjecaj druge strane. Jer se zna desiti da se pili po istom sve dok se vise nema sta pilit.

Tako mi izgleda odnos elme i one njene savjetodavke.

Oslobađam se i kompleksa majke Tereze, ako mi netko kaže imam taj i taj problem/ poremećaj/ štagod, odsad ga shvaćam ozbiljno i ne trudim se olakšati mu bivstvovanje jer većinom to ni ne želi niti treba.

ovo ne kuzim, ako ti se zali na problem, ti preskaces tu temu jer mislis da se on ne zeli i ne treba olaksati ?

[Serenità]

Da, ravnoteza je bitna. Nije dobro kad se netko samo zali, nije dobro kad se uopce ne zali i sve mu je super. Ili hoce od tebe samo zalopojke ili samo dobre stvari, one koje su njemu zabavne za slusat.

Čak nije stvar toga da sam morala paziti što ću pričati, jednostavno bilo je poželjno da šutim i slušam, eventualno kimnem glavom da sam živa. Shvatila sam da sam došla do kraja odnosa s prijom iz srednje kad me na kavi jedino pitala jel mi promaču tenisice, budući da ona mora kupiti nove.

ovo ne kuzim, ako ti se zali na problem, ti preskaces tu temu jer mislis da se on ne zeli i ne treba olaksati ?

Trebala sam bolje objasniti. Nije problem žaljenja, često sam rame za plakanje, kako god mogu, pomoći ću. Evo primjer našto sam mislila: upoznam nekoga, uđemo u dublju konverzaciju i priča mi kako je muči npr. neimanje društvenog života, prijatelja, ranije je bivala odbačena... I sad se ona meni smili, angažiram se kako znam i umijem da bih na kraju shvatila da a) toj osobi to i paše, inače bi se sama pokrenula i nešto poduzela ili b) postoji jako dobar razlog zašto je nitko dosad nije takvu prihvatio. Kad dođem do te spoznaje, režem. Sad se trudim da ni ne upuštam u takve odnose.

[visekratni klon]

Ja više ne mogu slušat ničije probleme. Mislim, sve te djetinjaste spike "sjeban je, sjebat ću ga, sjebao me". Ne merem, glava pada na stol, užasno mi je dosadno i naporno. Mislim da sam došla do kraja većine odnosa koje imam. Valjda zato što sam ih i stvarala na specifičnim uvjetima.

[Bara huda]

Čak nije stvar toga da sam morala paziti što ću pričati, jednostavno bilo je poželjno da šutim i slušam, eventualno kimnem glavom da sam živa. Shvatila sam da sam došla do kraja odnosa s prijom iz srednje kad me na kavi jedino pitala jel mi promaču tenisice, budući da ona mora kupiti nove.

O da, ta srednjoskolska prijateljstva se lako pogube ako osobe ne idu slicnim cestama.
Pogotovo duhovnim. Onako...da se cujete i bez puno rijeci.

Trebala sam bolje objasniti. Nije problem žaljenja, često sam rame za plakanje, kako god mogu, pomoći ću. Evo primjer našto sam mislila: upoznam nekoga, uđemo u dublju konverzaciju i priča mi kako je muči npr. neimanje društvenog života, prijatelja, ranije je bivala odbačena... I sad se ona meni smili, angažiram se kako znam i umijem da bih na kraju shvatila da a) toj osobi to i paše, inače bi se sama pokrenula i nešto poduzela ili b) postoji jako dobar razlog zašto je nitko dosad nije takvu prihvatio. Kad dođem do te spoznaje, režem. Sad se trudim da ni ne upuštam u takve odnose.

Sad mi je jasno o cemu pricas.

Ovo bi nekako bio i odgovor na uvodni post.
Naime, sve ovisi o kontekstu.

[Beau]

nije zloba nešto najgore. ja recimo ne volim ljude bez srama, naporne, teške kompleksaše, koji žive samo kad su u centru pažnje i kad im se titra ego

potpis.