karambol » wrote:Ne znam je li ovo tema za LjiS. Mozda I je.
Sto je sreca?
Duševno zadovoljstvo.
Kako prepoznajete to stanje...
Ko ono što je tu. Il prepoznajem njegovu odsutnost kroz nesretne osjećaje tuge i bijesa. Za divno čudo, ne i kroz bol, bar ne uvijek. Nekad bol more bit i sreća, al uglavnom je to prolazeća bol.
ili je to osjecaj?
I stanje i osjećaj.
Sto vas cini sretnima?
Pa, ono, kako da kažem...sve. Ja sam većinu vremena zadovoljna. Ako počmem razmišljat o tome, nako intenzivno, onda sam i prezadovoljna. Nisam sad neko zakeralo da samo u kontekstu jedne (il par njih) negative stvari promatram događaje/stvari/pojave. Sve se sastoji od više dijelova, čak i ako ukupan ishod više naginje u negativu može se vaik nać nešto netragično.
Sto je potrebno kako bi bili sretni?
Ama ništa. Ja sretna i sama sa sobom, boktepomogo šta s navalio s tim nekim pitanjima ko da si s Marsa pao pa ti crtat treba i definirat i opisat i rješenje predat u triplikatu. E vala...
Koji su uvjeti za srecu?
Treba se pružit kolko ti je jorgan dugačak i bit skroman bar onolko da uspiješ znat cijenit i bit zadovoljan sa svojim jorganom. (Jorgan vođe glumi sreću.)
Jesu li dostizni?
Jesu.
Koliko cesto se sreca zamjenjuje zadovoljstvom?
Samo nesposoban čoek iz zadovoljstva ne zna izvuć sreću. Il prepicajzlast. Il oni koje ni bog ni vrag ne mogu volit, a ni oni sami sebe.
Ili spokojem, bezbriznoscu...?
Spokoj je ogromna sreća ako si dulje vrijeme bio nespokojan. Bezbrižnost je ultimativni stupanj sreće. Što je odlična stvar, jer omogućuje i blesavima da budu sretni.
Sto cini srecu?
Moja glava. Meni.
I nečija nekom.
Koliko elemenata tu ima da bi netko rekao - sretan sam covjek.
Ha?
Uglavnom 4: ugljik, vodik, kisik, dušik, ostalih je manje od 5%.
Mislim, ono...sori bat jebiga, al kako pitanje, taki i odgovor.
Nije je sreća jedna i univerzalna da je moš definirat po parametrima (elementima).
Rijetke su sreće koje se ne mogu novcem kupiti. 
za cijeli post