Čitam i preporučujem - ili ne?

[Riona]

Sent using T

[MmeTipfeler]

Zagorka je odmor za dušu. Nakon svih detaljnih krvavih opisa u krimićima i trilerima, ovo je fantazija. Ne samo u jezičnome smislu. Otprilike kao da Kästner prepričava Ludluma. Nema tu ne znam kako ludog zapleta, bar za sada, ali priča se vrti. Nema ničega suvišnog, ničega pretjeranog, ničega premalo.

Da, u opisima mladih i nevinih djevojaka javlja se stara Zagorka, ona koju poznajemo iz njezinih povijesnih romana - drhte trepavice, rumene se usnice i tako, ali toga nema previše. Na početku sam, a radnja teče sporo. Kao što rekoh, odmor za dušu.

Pratite u nastavcima. Kao Zagorku u sveščićima.

[Stitch]

Zagorka je odmor za dušu. Nakon svih detaljnih krvavih opisa u krimićima i trilerima, ovo je fantazija. Ne samo u jezičnome smislu. Otprilike kao da Kästner prepričava Ludluma.

Eh, a kad ja velim da Šenoa uopće nije loš, onda mi se smiju.

[MmeTipfeler]

Eh, a kad ja velim da Šenoa uopće nije loš, onda mi se smiju.

Zato što su ih tjerali da čitaju za lektiru.

[Riona]

Sta vam je, vracate se u ranu mladost, dopadaju vam se vitezovi i njezne djeve? Dojadili terminatori duse i kiselina za belo odelo?


Sent using T

[MmeTipfeler]

Sta vam je, vracate se u ranu mladost, dopadaju vam se vitezovi i njezne djeve? Dojadili terminatori duse i kiselina za belo odelo?

Ne, ovo je nešto posve drukčije. Neki se elementi koje poznajemo iz romana o vitezovima bez straha i mane i djevama u nevolji tu i tamo naslućuju, ali roman je pravi detektivski. Mene posebno veseli odabir naziva tajne organizacije: zvuči opako japanski.

[Stitch]

Nisam čitao. Kako izgleda, barem dosad? Dovoljno zakučasto?

[Riona]

Jel moze se meri sa pravu zakucavalicu? A.C. hocu reci.

Sent from
T

[Riona]

Jel moze se meri sa pravu zakucavalicu? A.C. hocu reci.

Sent from
T

zakučavalicu, hoće reći ova "from T"

[MmeTipfeler]

Nisam čitao. Kako izgleda, barem dosad? Dovoljno zakučasto?

Za sada ima sva sila likova, a svako malo pojavljuju se novi. Već je to dovoljno da zapetlja stvari. Trenutačno se pokušava otkriti kako izgleda rukopis jednoga lika. Poznato? Samo sam čekala da među društvom krene spomenar.

Jel moze se meri sa pravu zakucavalicu? A.C. hocu reci.

Ako ćemo uspoređivati s A. C., podsjeća me na Veliku četvorku i romane odnosno priče s Tommyjem i Tuppence, što je za mene lošiji dio Agathina opusa. Međutim, ima pun kufer likova, a svaki se čas pojavljuje netko novi. I svi su sumnjivi, unatoč velikim rodoljubnim riječima.

No možda to iz mene progovara okorjela čitateljica krimića koja od početka vjeruje kako je ubojica brijač, kuhar ili sobar.

[MmeTipfeler]

Ajmemajko! Vraćam se u djetinjstvo. U doba kad sam kod bake otkrila prastare sveščiće s Gričkom vješticom i Gordanom. Ne mogu se odvojiti od knjige.

[Stitch]

Zanimljive reminiscencije. Jednom knjiški moljac...

[MmeTipfeler]

Dočitala, a stigle su i cvikse za čitanje pa mogu čitati i Crveni ocean i Trešnjevačku vragoljanku.

Uglavnom, živa šteta što je ikada pisala one kretenske povijesne romane nad kojima su se u mladosti suze lile. Da je počela s Tozukijem pa poslije brusila krimiće, bila bi bolja od Agathe i Sherlocka zajedno.

Postava je nalik na Agathinu: kao što je kod nje Poirot glavni lik, a ostali se kreću poput figura na šahovskoj ploči, tako je i ovdje glavni lik mladi „kriminalist“ – tako Zagorka kaže – imenom Vitor. Točnije, prezimenom jer mu je ime Branko, ali ga tako čak i najbolji prijatelj u romanu gotovo nikada ne oslovljava. Pametan autoričin potez – veliki detektivi poznaju se po prezimenu. Jesam li vam rekla da cura ima dara za krimiće?

Dovoljno je zapleteno i zakučasto čak i za moj ukus, ali i potpuno prilagođeno mojemu zastarjelom stavu: do kraja se ne zna tko je ubojica, ali se čitaocu mora pružiti mogućnost da to unaprijed pogodi, da sudjeluje u istrazi zajedno s detektivom, kao i da skupa s njime nasluti sitne varke kojima je priča protkana.

Ono što su napisali na naslovnici – roman o sprezi politike i kriminala u ranim godinama stare Jugoslavije – nema veze s vezom: od toga je jedino točno da se radnja odvija negdje 1921., a ostalo je Zagorkina varka.

U vezi s time jedna zanimljivost, zapravo dvije u širem povijesnom smislu. Mene su, a vjerojatno i sve nas, učili da je naziv Jugoslavija uveden tek s početkom Šestojanuarske diktature, a do tada se govorilo o SHS-u, Zagorka ustrajno govori o Jugoslaviji i Jugoslavenima, što će reći da su se izrazi očito rabili i prije 1929. Dakako, ona govori o tome s oduševljenjem – sreća njezina da je umrla jer bi je današnji nepismeni domoljubi razapinjali na križ kao masonku, jugonostalgičarku, komunisticu, a feminizam da se i ne spominje.

Druga je zanimljivost cigaretni filter. Roman je definitivno objavljen 1922. Koliko god pretraživala Google, ispada da je ta svinjarija izmišljena tek 1925. Možda ja pogrešno razumijem, ali ne znam što bi drugo nego filter značila riječ tuljčić u ovoj rečenici.

Ali on puši samo cigarete s tuljčićem, uvijek ispuši do kraja, višeput mu zagori čak i tuljčić.

Šteta da se riječ nije zadržala, zar ne?

Kad smo već kod leksika, potpuno me smotala s omotkama. Da ne kažem "omotala". Naime, veli ona: Neda uzme sa stola srebrenu pušaću spremu u kojoj su bile spremljene omotke i cigarete. Znam da je inače cigaru nazivala smotkom. Je li ovo tiskarska greška? Nemam pojma. Na kraju sam ipak zaključila da je u pitanju cigara.

Stil je tipično romantičarski Zagorkin, dakako. Čak i glavna detektivska faca proživljava duševne traume dok obavlja svoj posao, djevojačke trepavice svako malo drhtnu, u muškim se očima ukaže srčan i ponosit pogled, ali to nimalo ne smeta. Posebna mi je fora bio način na koji Vitor organizira prisluškivanje telefonske linije i dojavu s lica mjesta: jedan policajac čuči na vrhu krova sa slušalicom koju je spojio na telefonski vod, na papiriće črčka sadržaj razgovora, a onda ceduljice dodaje drugome koji trči s tavana i nosi poruke glavnoj faci. Kad je nešto hitno, upotrebljavaju se signali baterijskom svjetiljkom – dobro, to jest bilo izmišljeno prije zbivanja u romanu. Nema tu ništa primljeno, roger, over i slično.

U cijelome romanu jedan me se odlomčić posebno dojmio. U jednom trenutku zločinci Vitora svežu na tračnice ne bi li ga pregazio vlak – unatoč svoj svojoj inteligenciji, on pokazuje nespornu naivnost, ali bez toga roman ne bi mogao ići dalje. I sada slijedi opis Vitorova doživljaja, lokomotive koja kroz noć juri prema njemu. Pročitajte knjigu pa mi recite nije li i vas taj opis podsjetio na Hucka Finna koji zuri u oganj u brodskome kotlu.

Pročitati, svakako pročitati.

[Riona]

Mijau, koliko je djeteta u tebi probudila...upravo se veselo smijem. Dobro, dobro, cemo citamo.
Btw. Oni glupi povijesni romani su bili ..ah, svasta nesto. Sigurna sam da znas. Ali su uspjeli, dokaz su mnoge gordane i sinise koji secu svijetom.
Srcan i ponosit pogled...
A da nisu bile te omotke vec smotani papirici s tuljcicem? Kad veli "pusacu opremu".

Sent using T

[Stitch]

Mijau, koliko je djeteta u tebi probudila...upravo se veselo smijem.

Jest, dobar osvrt!

[MmeTipfeler]

A da nisu bile te omotke vec smotani papirici s tuljcicem? Kad veli "pusacu opremu".

Točno je onako kako sam citirala. Omotke. Sjećam se rečenice, ali se ne sjećam odakle "ugasi smotku i svjetiljku" - u pitanju je nekakav nemoral na bečkom dvoru, a guglajući nalazim rečenicu: Odmah, vasa milosti - odvrati Geza i spremno ugasi smotku. Iz Gričke vještice, dakle, nije riječ o džointu.

Nego, kad smo već kod Gordanâ i Sinišâ, jesam li vam rekla da se i u Tozukiju pojavljuju anonimna ljubavna pisma?

Jest, dobar osvrt!

Samo ti zezaj. Vragoljanka s Trešnjevke držala me budnom do tri u noći - nije ne znam što, ali je iznimno zabavno. Dakako, moralizatorski napisano i uz sveopći hepiend, no kratko i slatko. Preporuka: svakako pročitati. Ako ništa drugo, da se podsjetimo ili naučimo malo stare kajkavštine.

[MmeTipfeler]

Došao mi je do ruku jedan stari krimić, mislim da je napisan 20-ih godina prošloga stoljeća. Ništa posebno, tek toliko da lakše zaspim. Samo što baš ne razumijem sve što tamo piše.

Recimo. Riječ je o osobi koja se zove Frank Woods.

Znao bi stajati pokraj kamina i pripovijedati o zračnim bitkama, ne spominjući glavnog junaka poimence, no bilo je sasvim lako pogoditi da je "junak" bio Frank. Woods bijaše sinonim.

Ne budi lijena, potražim engleski izvornik. Autorska su prava istekla pa stoji na Gutenbergu, svima na uvid. A tamo piše "isto to, samo malo drukčije".

He would stand in front of the fire and tell of air-scraps in such a way that, while he never mentioned the hero by name, it was easy to guess that "hero" and Frank Woods were synonymous.

Donald McGibeny: Kalibar 32, preveo Luka Posarić.

Nisam nikada čula ni za autora ni za prevodioca, a nadam se da više nikada i neću.

[Riona]

Pa jasno je. Prevodio je bez teksta. Samo slusajuci. Onda mu je u sobu usao sin sa malim limenim orkestrom i pokazao "tata, tata, vidi...!" A trebao je slusati. Mali limeni orkestar i engleski tekst.
A ti zbilja nisi lijena.
Samo ne znam sto si uopce pocela sa prijevodom.

Sent using T

[MmeTipfeler]

Pa jasno je. Prevodio je bez teksta. Samo slusajuci. Onda mu je u sobu usao sin sa malim limenim orkestrom i pokazao "tata, tata, vidi...!" A trebao je slusati. Mali limeni orkestar i engleski tekst.

Čini se da ga sin i mali limeni orkestar prate od prvog razreda osnovne škole, a da su bili posebno glasni na satovima hrvatskog.

A ti zbilja nisi lijena.

Ne, a zahvaljujući Gugleši svašta se može pronaći. Gospodin je pisac i bloger pa će s vremenom postati poznat i slavan. Za sada samo ovoliko:


Živim u Zagorju. Objavio sam roman Kosac i zbirke pjesama Pet dana i nešto sitnog i Glava viška. Uredio sam više od sedamdeset knjiga, preveo nešto manje. Obrazovao se jesam, ali birokracija je moju titulu magistra znanosti učinila zastarjelom i neupotrebljivom. Više od dva desetljeća propitkujem osobne “zablude” o tome kako bi sloboda trebala biti kralježnica čovjekove definicije sebe sama. Posebice kad je u pitanju politički aspekt njegova života. Individualna, osobna sloboda, ona koja je lišena prisile na postupanja koja su suprotna njegovim interesima, težnjama i savjesti. Gledati na politiku iz te perspektive bilo je nemoguće. Stvari su se pomaknule, ono što je bilo nemoguće sad je prisutno, i prilično dobro artikulirano. Nisam ni najmanje zaslužan, ali pridružujem se. Gdje priča o osobnoj slobodi i minimalnoj državi počne tinjati, valja nam napregnuti pluća. Što drugo preostaje u ovom hladnom okolišu?

Samo ne znam sto si uopce pocela sa prijevodom.

Slučajno mi je dospio u ruke pa sada čitam i zabavljam se. Nije toliko vrijedna literatura da bih čitala na engleskom. No morat ću prestati s time. Nekada sam čitala dobre prijevode i učila jezik čitajući. Danas je obratno. Odučavam se od jezika. No gdje bih u izvorniku naišla na "indijsko ljeto"? To je posljednji biser na koji sam naletjela.

P. S. Stari sistem koji je, između ostaloga, podrazumijevao urednika, lektora i korektora očito više ne postoji.

[Riona]

Bas si se zakacila, indijsko ili indijansko . Pa ni Kolumbo nije pogodio, a vidis kak se "primilo"

Sent from
T

[MmeTipfeler]

Bas si se zakacila, indijsko ili indijansko . Pa ni Kolumbo nije pogodio, a vidis kak se "primilo"

Kolumbo se bar nije petljao u prevođenje. Inače bi možda i pogodio da je bablje ili miholjsko.

[MmeTipfeler]

Buahah! Ovo svakako treba pročitat. Silno je zabavno. Kaže: "Uzeo sam svoj šešir i narukvice te napustio kuću."

Tu je valjda bila u igri žena u pratnji Zagrebačke filharmonije.

[Riona]

Cekaj, tip je suvremenik, roman iz 1920.? Zasto sam prvo mislila da je i on "odande"...
Da blog, bas pazim na satu!
Pocinje me interesirat taj krimic, ocito ima jos jedan paralelni svemir u prici.

Sent using T

[MmeTipfeler]

Dovršila sam knjigu. Kraće djelce. A sada nekoliko zanimljivosti vezanih uz krimić, autora i izdavača. Koji će se na kraju štorije otkriti kao prevodilac. Između ostaloga.

Fabula je tanka, likovi plošni, perpektiva čak nije ni crno-bijela. Zapravo je sjajno što je tekst prevodio takav nevježa sa zastarjelim magisterijem. Inače bi zbilja bilo dosadno. No potkraj, prije sretnog i romantičnog završetka, iznenada naletiš na događaj koji je Lehman maznuo, a Hitchcock uprizorio u filmu Sjever-sjeverozapad. Samo fali Cary Grant. Nije tako iznijansirano kao kod Hitchcocka, avion se na kraju zaplete u telegrafske žice, a ne udari u kamion, ali ideja je tu: ubojica pokušava avionom ubiti odvjetnika koji ga je razotkrio.

I samoj mi se cijelo vrijeme činilo da bi to bio dobar film, a na kraju knjige našla sam podatak da je autor "surađivao u nekoliko uspješnih filmova". Holivudskih, dakako. U doba kada je on pisao, Hollywood je doživljavao prvi veliki zamah. Navode se dva filma: When the Desert Calls i Two Arabian Knights. O ostalome Google šuti kao zaliven, čak ni Wikipedia ništa ne zna. Rezultati koji se pojave u dnu stranice, ispod prvih linkova, upućuju na Ivanu Trump.

A sada - tata-rata-taaaam! - da predstavimo izdavača: PARTENON d.o.o. za izdavačku djelatnost. U prijevodu - sam svoj izdavač, prevodilac i sve ostalo. No čini se da su uspješni, a glavni im je prevodilac upravo bezočno odvažan: lako je prevesti McGibenyja, pa makar i ovako traljavo, ali jedva čekam da stavim ruke na prijevod Edith Wharton ili Henrya Jamesa, dvoje autora koje je teško i čitati, a kamoli prevoditi.

Možda će to biti tema člančića koji ću napisati. Samo dok uhvatim vremena. Kako bi rekao moj "kolega" prevodilac, tako mi Henryja. U izvorniku: so help me Henry.

[MmeTipfeler]

Ajme, ljudi, pa on Whartonicu prevodi svršenim prezentom! Autoricu rođenu početkom druge polovice 19. stoljeća. Ubit ću se.