Psihokauč - upomoć!!!!

[Eks]

Kupila sam i četvrtu bilježnicu.

A plan sam imala obješen na zidu cijele prošle godine, skinula sam ga kad su nam prijetili da nam neće produžiti ništa više. Tad sam ga tek nanovo primijetila.

[Zekoslawa]

I, štaš sad radit?

Ne znam, meni je to "iza diplome" teža apstrakcija. Ne mogu uopće pojmiti, ima li života iza diplome? Znam da ga prije diplome nema.

Obavila sam grupno informiranje na zavodu, dogovorila termin za individualno, riješila zdravstveno, metnila par oglasa za intsrukcije i ina fušarenja (naravno da se nitko nije javio) i sad radim na sebi, recimo to tako. Drugim riječima, sad iz dana u dan sve više kužim koliko sam nisko kad nemam dovoljno samopouzdanja da se javljam na oglase za posao jer mislim da će krepat od smija kad me vide. Naravno, s obzirom na to da se meni napunilo glavu da će se naći mjesta za mene na faksu i ine koještarije, ne da su mi sve lađe potonule nego mi padne na pamet prekvalifikacija jer mi je svaki dodir sa strukom bolan podsjetnik na godine entuzijazma i utopije.

I tako, voljela bih biti čistačica. Mislim da se bolje snalazim u radu s govnima nego s ljudima. Plus one obično rade popodne.

[Euklid]

Zajebavat cete se vas dvije (i ne samo vas dvije) sve dok vas zivot ozbiljno ne tresne toljagom po glavi.

A onda cete podvuci crtu pa ili prekriziti faks za sva vremena ili se primiti posla kako bog zapovojeda i kako su ucinili stotine njih prije vas i zavrsiti jebeni faks u nekom razumnom roku.

Ne trkeljam nego govorim iz iskustva.

[elma]

Ni ja si ne bih mogla oprostiti da ne završim. Mislim da bi me to proganjalo do kraja života
Osjećam da moram nekako završiti tu "priču".

Da, meni ta situacija s faksom utječe i na postojeće kontakte i na neke koji su se možda trebali dogoditi s nekim kvalitetnim ljudima, a nisu.
Čak i na ljubavni život jer ne mogu si sada dozvoliti da se zaljubim , nemam vremena, moram učiti Ovo nije normalno

[Eks]

Drugim riječima, sad iz dana u dan sve više kužim koliko sam nisko kad nemam dovoljno samopouzdanja da se javljam na oglase za posao jer mislim da će krepat od smija kad me vide.

Kužim taj dio, ja ne mogu zamisliti kako ću od srama doći, ako diplomiram, na razgovor za posao, s tim da ja imam deset godina razloga. Šta ću im reć. Onda mislim, bolje da i ne završim jer me na manje kvalificiranom poslu nitko neće pitat koliko sam godina studirala i zašto.

Naravno, s obzirom na to da se meni napunilo glavu da će se naći mjesta za mene na faksu i ine koještarije, ne da su mi sve lađe potonule nego mi padne na pamet prekvalifikacija jer mi je svaki dodir sa strukom bolan podsjetnik na godine entuzijazma i utopije.

A jebemu.

I tako, voljela bih biti čistačica. Mislim da se bolje snalazim u radu s govnima nego s ljudima. Plus one obično rade popodne.

Ja sam na zadnjem ispitu kojeg sam dala, ima tome već više od nekoliko mjeseci gledala studente mlađe od mene kojih deset godina, a onda gledala čistačice i nekako sam se s ovima drugima identificirala. Najgori ispit ikad. Iako sam položila. Rasplakala sam se pred profesoricom. Doduše, gnjavila me i maltretirala s pitanjima otkad ja to studiram, ali svejdno, bruka i sramota. Onda sam tako kmečala do doma bez po srama na ulici i zaključila da ću stvarno moći doć jedino na razgovor za čistačicu. Ne znam se nosit s drugim pitanjima.

[Eks]

Zajebavat cete se vas dvije (i ne samo vas dvije) sve dok vas zivot ozbiljno ne tresne toljagom po glavi.

A onda cete podvuci crtu pa ili prekriziti faks za sva vremena ili se primiti posla kako bog zapovojeda i kako su ucinili stotine njih prije vas i zavrsiti jebeni faks u nekom razumnom roku.

Ne trkeljam nego govorim iz iskustva.

To mi često padne na pamet. Ali valjda dok se ne desi...

Ni ja si ne bih mogla oprostiti da ne završim. Mislim da bi me to proganjalo do kraja života
Osjećam da moram nekako završiti tu "priču".

Da, meni ta situacija s faksom utječe i na postojeće kontakte i na neke koji su se možda trebali dogoditi s nekim kvalitetnim ljudima, a nisu.
Čak i na ljubavni život jer ne mogu si sada dozvoliti da se zaljubim , nemam vremena, moram učiti Ovo nije normalno

Ja često sanjam da nisam završila srednju, da moram ponovno u školske klupe i osjećam se užasno, prave noćne more. Mislim da bih faks sanjala do kraja života i bila luda baba koja okolo sere da je mogla završit i tako.

Ja se isto nisam zaljubila tri godine već. Ali svako malo mi se netko sviđa pa gubim vrijeme i na to.

[elma]

ex, i ja to sanjam, taj san je čest među studentima (koje znam)
Kao jave mi da je došlo do greške i moram ponovno u srednju i ponovno sve ovo što sam položila na faksu položiti

[elma]

Drago mi je da postoji trkeljanje, btw
Idem ručati, treba skupiti snagu za učenje

[Pero]

Ja sam jednom sanjao da su na faksu ustanovili kako sam lažirao posljednji ispit i da sam ilegalno upisao diplomski i diplomirao i da moram vratiti diplomu.

[Eks]

Drago mi je da postoji trkeljanje, btw
Idem ručati, treba skupiti snagu za učenje

Ja sam jednom sanjao da su na faksu ustanovili kako sam lažirao posljednji ispit i da sam ilegalno upisao diplomski i diplomirao i da moram vratiti diplomu.

Znači, ni nakon diplome mukama nema kraja.

[Pero]

Znači, ni nakon diplome mukama nema kraja.

Prošlo je barem petnaest godina od diplome.

[Euklid]

Znači, ni nakon diplome mukama nema kraja.

Nema.

Mene znaju mucit more da su se pojavile neke razlike koje jos moram polozit ili da sam diplomirao a nisam dao sve ispite pa ih moram polozit sada a nemam ni knjige ni skripte niti znam ista od doticnog ispita.

Kosmar do kosmara a vec je dvocifrena brojka godina od kad sam diplomirao...

[Pero]

Kosmar do kosmara a vec je dvocifrena brojka godina od kad sam diplomirao...

WTF, pa nije prošlo ni mjesec dana otkad si bio VKV kovinotokar.

[Euklid]

A sta, zar mi kovinotokari ne smijemo dalje nastavljat skolovanje?

[Pero]

A sta, zar mi kovinotokari ne smijemo dalje nastavljat skolovanje?

Pa što da kažem nego da čestitam na diplomi. Vidiš da još ima ovdje studentica s kojima bi mogao razmijeniti iskustva.

[Euklid]

S ovima koje nisu diplomirale eventualno mogu ramjenjivat tjelesne tekucine

[Eks]

Imamo mi zgodnu temu, ono o faksu i penziji. Za svakoga ponešto.
Ajme. Idem malo bit zla negdje drugdje.

[nodens]

Dobro je, ne tjeram druge niti šta spominjem, u sebi žalujem što me ne vole, a ni ja njih ne volim

Ja u sebi žalujem što ne volim nikog, pa čak ni one koji (bar na prvi pogled ) izgledaju/zvuče kao da me 'vole' (što god to značilo).

Ne znam, počinjem misliti da je ovo neki poremećaj. Nije mi jasno kako se ne mogu motivirati sama.
I to ne traje tjedan dana niti mjesec, nego već godinama mučim samu sebe.

Ne vjerujem da će te ovo utješiti, no i ja sam imao groznih problema s motivacijom na faksu. Praktički sam 80% ispita polagao najesen, kad pritisnu rokovi... a i ta motivacija se svodila na to da ne moram prolaziti kroz neugodu 'opravdavanja' roditeljima, zašto nisam učio i što sam onda zapravo uopće radio cijelo to vrijeme.

Onda sam postao apsolvent, što je imalo nezgodnu posljedicu da nije bilo nekih posebnih rokova - pa sam se zaposlio, u nekoj čudnoj iluziji da će me svakodnevni odlazak na posao valjda 'naučiti radnim navikama', pa ću valjda tako nekakvim magičnim putem uspjeti završiti faks. Međutoa, hipoteza se pokazala totalno pogrešnom.

Enivej, ni dan danas mi se ne da učiti niti truditi oko bilo čega. Baš mi paše onaj krenin potpis na forumu - 'za koji nježnik smo na ovom svijetu'.

[nodens]

I super mi je kad nekog dugo ne vidim pa me pita išta u vezi života.
Super mi je kad me na fejsu pozovu na neki event za koji me boli kurac jer me boli kurac za ikakva putovanja jer mi sjekira visi nad glavom i osim što razmišljam o tome nemam kurčeve volje imat posla s nikim niti ići nigdje. I onda još moram izmišljat glupe izgovore. Ma odi.

Pretjerah. Ali dobro, ovo je psihokauč.

Eto, fakat suosjećam s tobom, ne onako 'iz visine', nego baš kao supatnik.

I najsuper mi je kad kažu da onda ostavim faks i zaposlim se. Zaposli se ti i baci deset godina u kurac.

Ja sam baš to napravio.

Ili kad kažu napravi plan. Što sam, maloumna? Ja to ne znam? Ne znam da treba dva sata makar dnevno učiti? Kriste.
I super mi je kad kažu da me i ne treba žalit. Jel ja tražim žaljenje? Pičkumaterinu, ludog svijeta.

Plan - to očito podrazumijeva 'cilj'. A taj navodni cilj bi te trebao 'motivirati'. Eto ja se nekako ne mogu dosjetiti ciljeva koji bi me motivirali; eventualno onaj bazični, da nekako bar ostanem na životu, kol'ko je to uopće moguće. Pa mi možda u međuvremenu padne na pamet neki spomena vrijedan 'cilj', no nekako baš i ne zadržavam dah da će se to ikad dogoditi...

Baš smo crnjak. Zato tol'ko ovih smileya, da kompenzira ugođaj...

[nodens]

Ne znaš ti ništa dok ne ostaneš i bez toga. Šuti, kažem ti.

Hoćeš reć da si sad upala u još goru egzistencijalnu prazninu nakon što si diplomirala, pa ne znaš što sad?

Ja se sjećam takvog 'predosjećaja', kad sam bio na drugoj godini odjednom me uhvatio baš taj 'strah' - da kad jednom završim faks, što onda dalje? Do tada nisam ništa specijalno morao odlučivati, nego je sve išlo 'samo od sebe'; no taj put sam si točno preodočio u mislima taj hipotetski osjećaj da više nema nekog 'očitog nastavka' nego da bih valjda morao sam odlučiti što dalje. A na koji točno fazon, pitam se? Na čemu temeljiti takvu odluku. Eh, sloboda je zajebana stvar, bit će da sam se ipak trebao roditi kao rob za vrijeme Rimskog carstva.

[Margarita]

Hoćeš reć da si sad upala u još goru egzistencijalnu prazninu nakon što si diplomirala, pa ne znaš što sad?

Ja se sjećam takvog 'predosjećaja', kad sam bio na drugoj godini odjednom me uhvatio baš taj 'strah' - da kad jednom završim faks, što onda dalje? Do tada nisam ništa specijalno morao odlučivati, nego je sve išlo 'samo od sebe'; no taj put sam si točno preodočio u mislima taj hipotetski osjećaj da više nema nekog 'očitog nastavka' nego da bih valjda morao sam odlučiti što dalje. A na koji točno fazon, pitam se? Na čemu temeljiti takvu odluku. Eh, sloboda je zajebana stvar, bit će da sam se ipak trebao roditi kao rob za vrijeme Rimskog carstva.

Nikad nema očitog nastavka. A sam odlučiti je jako teško. Kao u onoj nekoj igrici "izaberi jedan broj, sigurno ćeš pogriješiti". Ili davno, davno, kad sam čitala 1001 noć, ne onu sapunicu, bila je jedna priča o jednom koji je upao u jednu mračnu jamu i napipao neke kamenčiće pod prstima i neki duh mu je šapnuo "ako uzmeš - kajat ćeš se, ako ne uzmeš - kajat ćeš se". Tako bi oslobađajuće bilo biti rob i ne snositi posljedice vlastitih odluka. Roditeljima si smisao života i moraš biti zdrav i veseo da se ne brinu. Djeci si oslonac i trebaš im staložen i jak da im pomogneš zaploviti u život. Partneru treba netko tolerantan i mek kao udobna fotelja kad dođe doma smlavljen od posla. Na kraju života, vidiš da si se svim silama trudio biti sve što su od tebe trebali i nisi stigao, nisi imao srca, biti ti. Ili možeš biti samoživ i raditi samo ono što želiš ali onda je još besmislenije. Nisi ostavio reckicu dobrote u drugima, kao da te nije ni bilo. Ma, pušiona, kako god okreneš.

[elma]

[Eks]

Sutra moram vratiti nepročitane knjige.
Opet.
Ili plaćati zakasninu.

Ovo mjesto je prošle godine u ovo doba bilo zabavno.
Više mi nigdje na netu nije zabavno baš, ne kao prije.
Već dugo mi net nije zabava koliko muka.
Prava prafcata ovisnost. To je kao s alkosima i narkićima, neki to rade rekreativno, neki se sjebu. Doduše, nije da se možeš sjebati ako prethodno nisi sjeban, zato se i sjebeš.

I tako.
Super nedjelja. Nedjelje su kul.

[elma]

Ni meni nije zabavan internet više, ali svejedno sam tu. Iz navike (ovisnosti?)valjda

Danas razmišljam bi li psihoterapija pomogla

[Eks]

Danas razmišljam bi li psihoterapija pomogla

Ne bi.