Stvari stoje vako:
*Povraća mi se. U avtu, u tramvaju, u busu, u liftu, u stanu, na poslu, a morebitno i u snu.
*Poglupila sam. Ne znam izgovarat prave riječi, nako ko kad ljudi dobiju moždani udar. Ne znam ni pisat, kad pogledam mejlove izgledaju ko da su padeži dali otkaz. Pamet mi je olabavila za oflraljtivno 30%, u prosjeku mi tolko više vremena treba da riješim sudoku u odnosu na ono divno pušačko doba.
*Jedem sve što mi dođe pod ruku, ne zato što sam gladna i ne zato što nemam s čim zabavit ruke. Iskreno, uopće ne kontam zašto jedem. Kad i ako mi se vrati pamet možda nadođem na nešto u vezi glede toga.
*Iljadu puta dnevno pomislim kako ću nešto obavit uz cigaretu. Dvi iljade puta dnevno pomislim 'jebemtisvepospisku, nema više cigareta'.
*I nešto što mi niko još nije reko da ti se desi kad prestaješ pušit-ne moš na WC. Mislim, moš...al ne nako ko prije. Boktemazo, ni srat ko čoek ne moš.
*Svadiljiva sam, i posebno me dobro živcira što su svi oko mene puni potpore i hvale u vezi ove abnormalne situvacije u kojoj sam se našla.
Sve u svemu, pušite ako nije baš do grla voda došla i nemojte prestajat.
