Kako pomoći?

[blue]

Alternativna opcija je držati nekoga za ruku dok se samouništava, gledati grozne posljedice koje to samouništavanje ima na, ni krivo ni dužno, dijete (a djeca su uvijek ni kriva ni dužna u tim situacijama, a djeca uvijek imaju grozne posljedice u tim situacijama), i znati da sam napravio malo ili ništa da bi se svo to sranje raspetljalo - štoviše, da sam na neki način, olakšavanjem podnošenja produljio trajanje sranja.

Osjećao bih se temeljito suodgovornim za svake batine koje bi ona popila. A popit će ih, to znaš i sama.

Au, ego ko kuća Ona će sa ili bez tvoje podrške vjerojatno popit još batina, sudjelvat u x svađa itd. I Morticia kaže, da ta frendica sama shvaća, ali još nije odlučila; zašto misliš da bi tu nekakvo forsanje otvaranja očiju pomoglo?
Koliko sam se susretala s obiteljskim nasiljem, nekako je obrazac ponašanja - ako osoba misli da su svi protiv nje, prije će ostati uz nasilnika jer je to "jedino što ima". Doduše, potpuno se slažem, kada za indirektno upletenu stranu postane previše neka se makne, nisu svi majka Terezija i to mi je potpuno jasno.

[nina williams]

...

Ima jedna nevolja sa tom pričom. Ako ona, u svojoj glavi, još uvijek ne želi razvod/razlaz/odlazak svako, pa i dobronamjerno, 'bušenje balona' može imati upravo suprotan efekt.
Zaboravljamo mane kad nam ocrnjuju drage. Dapače, neki revolt/inat što li već, može nas navesti da napravimo ono što inače i ne bi. Odnosno, kod nje, da iz stanja neodlučnosti prijeđe opet u stanje u kom želi biti u braku.

A kažeš ti bi otišao nakon što bi ona počela opet 'puhati balone'. I da bi se, ako ništa ne napraviš, "osjećao temeljito suodgovornim za svake batine koje bi ona popila". Zar i za ove batine ne bi osjetio odgovornost?

[Lord Byron]

Zaboravljamo mane kad nam ocrnjuju drage.

"Ocrnjuju drage"??? Jesi ti pročitala opise prirode?

"Ocrnjivanje dragih" je objašnjavanje da dragi možda ipak nije morao hvatati Mar... ups, Maju za sisu pred cijelim društvom. "Ocrnjivanje dragih" je objašnjavanje da bi možda ipak bilo lijepo od njega da poneki put počisti svinjac za sobom ili ju - ah! - izvede nekud van.

U ovoj priči, "dragi" ju je sinoć ispljuskao pred djetetom i došla je policija.

Ne, ne želim biti uz nekoga tko će nakon takve scene, krenem li joj "ocrnjivati dragog" zaboraviti njegove "mane".

Zar i za ove batine ne bi osjetio odgovornost?

Bih. Manju. Barem ju nisam držao za rukicu dok ih je fasovala i stavljao obloge poslije da manje boli.

Gle, iskreno rečeno, sasvim mi je svejedno što ispadam sebičan i neempatičan i neznamkakav. Oni koji trebaju znati znaju kakav sam, pa znaju i koliko stvarne sebičnosti i neempatije stoji iza izjave da, eto, ne želim imati posla s ljudima koji se žele uništiti - naravno, nakon što iscrpim sve svoje snage i mogućnosti da to uništavanje spriječim - i da mislim da postoji točka nakon koje "podrška" i "suosjećanje" u tim stvarima, počnu olakšavati, a time i produljivati, agoniju.

Da nema djeteta, nek se mlate ili što već: jebogapatak, što će biti s djetetom koje gleda kako mu se mama i tata mlate?

[nina williams]

"Ocrnjuju drage"??? Jesi ti pročitala opise prirode?

"Ocrnjivanje dragih" je objašnjavanje da dragi možda ipak nije morao hvatati Mar... ups, Maju za sisu pred cijelim društvom. "Ocrnjivanje dragih" je objašnjavanje da bi možda ipak bilo lijepo od njega da poneki put počisti svinjac za sobom ili ju - ah! - izvede nekud van.

U ovoj priči, "dragi" ju je sinoć ispljuskao pred djetetom i došla je policija.

Ne, ne želim biti uz nekoga tko će nakon takve scene, krenem li joj "ocrnjivati dragog" zaboraviti njegove "mane".

Jesam. Žena je neovisna o njemu u financijskom smislu, ima gdje živjeti, ima se i na koga osloniti. Da joj je mrži nego draži, ne bi bila u dilemama. To što mi mislimo da on njoj ne bi trebao bit drag, ne mijenja činjenicu da jest.

Bih. Manju. Barem ju nisam držao za rukicu dok ih je fasovala i stavljao obloge poslije da manje boli.

Gle, iskreno rečeno, sasvim mi je svejedno što ispadam sebičan i neempatičan i neznamkakav. Oni koji trebaju znati znaju kakav sam, pa znaju i koliko stvarne sebičnosti i neempatije stoji iza izjave da, eto, ne želim imati posla s ljudima koji se žele uništiti - naravno, nakon što iscrpim sve svoje snage i mogućnosti da to uništavanje spriječim - i da mislim da postoji točka nakon koje "podrška" i "suosjećanje" u tim stvarima, počnu olakšavati, a time i produljivati, agoniju.

Nisam uopće rekla da ispadaš, a ni mislila. Samo mi se čini da nisi sagledao sve kutove.

Da nema djeteta, nek se mlate ili što već: jebogapatak, što će biti s djetetom koje gleda kako mu se mama i tata mlate?

Ustvari, jako se malo spomnje dijete. Brigu o tome što će s curicom biti iskazuje najviše Morticia. Ne kažem da se majka ne brine za nju, ali mislim da ona to ne naglašava toliko koliko neke druge stvari, inače bi Morticia to već spomenula. Vrlo je vjerojatno da ona ne misli da je dijete ugroženo, bar ne na takav način na koji ti misliš. Ti tu gledaš neku širu sliku, a ta žena u ovom trenutku vjerojatno gleda kako će izgurati noć. I nije joj za zamjerit što baš sad ne može sagledat sve mogućnosti.

[Lord Byron]

Ti tu gledaš neku širu sliku, a ta žena u ovom trenutku vjerojatno gleda kako će izgurati noć. I nije joj za zamjerit što baš sad ne može sagledat sve mogućnosti.

Ja ne mislim da je žena tulava glupača koja ništa ne razumije; jasno mi je da nije lako pregristi nešto što je donedavno izgledalo bajkovito i vječno (nema sarkazma), nije lako rasturiti sav svoj privatni i dobar dio društvenog života, i krenuti ispočetka (to što ja znam da ima vremena i mogućnosti za novi početak, nije od neke koristi njoj koja toga vjerojatno nije svjesna). Na svim temama redovito ponavljam kako je razvod, između ostalog, svojevrstan osobni neuspjeh.

Međutim, postoji jedna točka nakon koje me to razumijevanje ne sprječava da napišem sve ovo što sam napisao. U ovom slučaju je to mlaćenje pred djetetom. Eto, ne vjerujem da iz takve situacije postoji put natrag.

[blue]

Međutim, postoji jedna točka nakon koje me to razumijevanje ne sprječava da napišem sve ovo što sam napisao. U ovom slučaju je to mlaćenje pred djetetom. Eto, ne vjerujem da iz takve situacije postoji put natrag.

Ha, za tebe je ta točka granica; ona još nije našla svoju točku i nametanje bi moglo biti kontraproduktivno Možemo se samo nadati da će i ona doći k sebi, a prema onome što je Morticija pisala, za sad ne izgleda ko izgubljen slučaj.

[nina williams]

Ja ne mislim da je žena tulava glupača koja ništa ne razumije; jasno mi je da nije lako pregristi nešto što je donedavno izgledalo bajkovito i vječno (nema sarkazma), nije lako rasturiti sav svoj privatni i dobar dio društvenog života, i krenuti ispočetka (to što ja znam da ima vremena i mogućnosti za novi početak, nije od neke koristi njoj koja toga vjerojatno nije svjesna). Na svim temama redovito ponavljam kako je razvod, između ostalog, svojevrstan osobni neuspjeh.

Niko ne misli. (Il bar niko ne piše.) Fino piše da pametna. Upadala je sve dublje i nadala se da nije u živom blatu. Jebemga, bila je.

Međutim, postoji jedna točka nakon koje me to razumijevanje ne sprječava da napišem sve ovo što sam napisao. U ovom slučaju je to mlaćenje pred djetetom. Eto, ne vjerujem da iz takve situacije postoji put natrag.

A tko to misli? Pa baš niko nije iskazao takvu želju.
Ima tu još nešto, dijete je malo. Ona, iako vjerojatno svjesna da su batine loše, možda misli da mala to nije osjetila. I, koliko mi se čini, nigdje ni ne piše da su batine bile pred djetetom. Opet, ne kažem da ga to amnestira, ali ona to sigurno vidi kao nešto pozitivno. Čisto zato što u hrpi sranja mora tražit trunku svjetla.

[Lord Byron]

I, koliko mi se čini, nigdje ni ne piše da su batine bile pred djetetom.

...i to samo zato što ga je potjerala iz kuće nakon što ju je noćas ispljuskao pred malom i došla im je policija na vrata.

[nina williams]

Mea culpa.

[Lord Byron]

Ha, za tebe je ta točka granica; ona još nije našla svoju točku i nametanje bi moglo biti kontraproduktivno

Ti u ovu priču uporno uvaljuješ neki moj ego i ostalu braću - ako te to veseli, samo daj.

Ta je točka granica nakon koje bih rekao sve što mogu reći, i onda - ne promijeni li se išta - otišao. Pritom se uopće ne radi o nekakvom mome egu, niti o nametanju, niti o potrebi da ona donosi moje odluke: moje rečenice su redovito tek "osvjetljavanje stanja" i micanje ružičastih naočala, popis pitanja na koja bi ona trebala odgovoriti sebi - a ne meni.

Ako netko i dalje vidi razloge za dobivanje batina pred djetetom, ako ne vidi koliki je to užas upravo za to dijete - ja od toga dižem ruke i odlazim.

[nina williams]

Ako netko i dalje vidi razloge za dobivanje batina pred djetetom, ako ne vidi koliki je to užas upravo za to dijete - ja od toga dižem ruke i odlazim.

Ali nije (uvijek) stvar u tome da se ne vidi, nekad je stvar u tome da je lakše zatvoriti oči. Zažmiriti. Svi se ovdje uzdaju da ih ona više neće zatvarati, tu nema spora.
Neki bi ljudi otišli i prije, neki ne bi ni nakon ovog. Ti svoju 'potporu' uvjetuješ svojom krajnjom granicom, to je ono što se malo nezgodnim čini. Dobro, znam priču o tom da svako ima svoje granice...al ono, savjetuješ drugog (Morticiu), kako da savjetuje trećeg (prijateljicu)...dozvoli malo širu carinsku zonu kad već ide 'preko tri ruke', ne poznajemo te ljude.

[aisling]

A ljudi inače spremno prihvaćaju savjete s kojima se ne slažu?

Niti će Morticia poslušati nečiji savjet za koji misli da je glupost, niti će njena prijateljica poslušati nju dok god joj ova ne izgovori ono što si i sama misli samo to nije izgovorila na glas.

A da je teško izgovoriti si na glas da ćeš si sjebati dijete ako nešto ne napraviš drugačije, vjerujem da je.

[Lord Byron]

al ono, savjetuješ drugog (Morticiu), kako da savjetuje trećeg (prijateljicu)...

Vječiti nesporazum. Očito je krajnje vrijeme da negdje ugradim macro koji će nakon svake druge rečenice ubacivati disclaimer da nikome ništa ne savjetujem.

Ne pada mi na pamet "savjetovati" što bi i kako bi trebala napraviti. Ako nešto uopće radim, to su dvije stvari: igranje "vražjeg odvjetnika" - u kojem pokušavam na stol staviti sve moguće argumente svih mogućih strana - i opis onog što bih ja (znam: jajajajaja ) napravio. Bez ijedne rečenice kako bi se to trebalo/moralo napraviti, bez ijedne rečenice da onaj tko tako ne napravi ne voli Tita.

Zbog čega ovo drugo? Nebo je svjedok koliko smo nas dvoje različiti - a ja vjerujem da je u ovim stvarima dobro dobiti što više raznolikih perspektiva, iz kojih onda "iscuri" naša.

Ogromna, ogromna je razlika između "ja u takvim situacijama napravim to-i-to", i "ja mislim da bi ti trebala/morala napraviti to-i-to". Sad bi trebalo kopati po svim mojim postovima tražeći moje rečenice izravnih savjeta (kojih bih se odmah odrekao), ali nisam siguran da ih ima.

Ali, navikao sam: jedan od mojih forumaških problema je to što ljudi moje mišljenje - koje ispisujem bez ikakvih primisli o njegovoj neupitnoj ispravnosti i obveznom slijeđenju - pročitaju kao ispisivanje jedanaeste i još poneke Zapovjedi. A meni je tako sve ravno što će itko bilo tko s tim mišljenjem napraviti.

[nina williams]

Ali, navikao sam: jedan od mojih forumaških problema je to što ljudi moje mišljenje - koje ispisujem bez ikakvih primisli o njegovoj neupitnoj ispravnosti i obveznom slijeđenju - pročitaju kao ispisivanje jedanaeste i još poneke Zapovjedi. A meni je tako sve ravno što će itko bilo tko s tim mišljenjem napraviti.

Čak i na topiću pod nazivom Kako pomoći? E baš smo čudni.

Dobro, aj, nije bitno, svi smo tu pisali sa najboljom namjerom. Ponekad malo zabrazdimo, al poanta je ostala.

Cijenim to, samo da znate. Jako ste fini.

[Lord Byron]

Čak i na topiću pod nazivom Kako pomoći?

Zašto ne?

Dođeš u restoran, pitaš "Što da naručim". Konobar može pobrojati što se sve nudi, može neobvezno preporučiti "evo, ja baš malo žvaknuo srneće medaljone, tope se u ustima, nisam htio junetinu, upao kuharu ručni sat u lonac, dva sata ga traži", a može i navaliti k'o sivonja s onim čuvenim "morate probati pastrve i jetrve, jutros ulovljene, eno se još miču, ganja ih Stevo po cijeloj kuhinji!".

[Morticia]

Ljudi, hvala vam na pomoći i trudu, nažalost danas nisam ništa pametnije nago jučer, jedino što znam jest to da njoj sad ne treba okrenuti leđa i postavljati ultimatume.
Dok budem emocionalno mogla podnijeti bit ću uz nju, a ako se dogodi da će me početi previše opterećivati završit ću tu priču.

Uglavnom, malo me grize savjest što sam uopće otvorila ovu temu jer smatram da nije ok što sam njihove probleme istresla na forumu, ali jučer sam bila poprilično uzdrmana nakon tog razgovora s njom i nisam dovoljno promislila, tako da molim moderatoricu da temu zaključa.
Hvala.

[Lord Byron]

jedino što znam jest to da njoj sad ne treba okrenuti leđa i postavljati ultimatume.

Cijela tema ne govori o tome da bi se išta takvoga radilo "sad", dan i pol nakon policijske intervencije.

Onak', k'o s djetetom: najprije zaustaviti suze i smiriti disanje - a tek onda razgovor. Konačno, tako si i postavila temu ("što napraviti kad/ako...").

[Morticia]

Jasno mi je, zato sam i napisala sad. Dan po dan pa ćemo vidjeti kako dalje.