nina williams » wrote:Imam pitanje, za nikog posebno, za svakog, za zvjezdano nebo nada mnom...
Kako bi ljudi trebali rješavat stambeno pitanje? Mislim na ljude koji nemaju naslijeđenu nekretninu. Zašto ovih dana, u franak-prepucavanjima, niko ne raspravlja o tom gdje bi raja trebala živit u državi u kojoj se forsira samo građevinski sektor (što je samo po sebi jedan poveći nonsens jer građevina, u našim prilikama, ništa ne proizvodi, a stvara dugove) i gdje izgrađeni stanovi zjape prazni?
Nema mnoštvo rješenja kako imat svoj krov nad glavom...
Daklem, moš imat bogatu familiju il bogatog sebe i platit stan u kešu. Jebo take ljude za ovu priču, nema jih ni u promilima.
gadna pitanja postavljas, a oces elegantne odgovora.
..a npr, kako bi ludi..sori, ljudi trebali rjesavat bilo sto, ne samo stambena ta pianja?
ovo tvoje pitanje, malo da ga je jos precizirat ili uz par pododgovora slijedit put i putem podpitanja trag.. dolazis skoro sasvim do srzi problema, problem se onda tu nesto bolje definira i tek onda mozemo doc do nesto konkretnijeg odgovora, pa i u obliku nekog bmeranga. ili do razumnijeg odgovora.
raspravlja se, ali slabo, u tragovima. postoji koncept za ta neka stambena pitanja cak i unutar tih suvremenih i agresivnih neoliberalnih kretanja ili cak i u jednoj truloj danskoj, npr, da ne idem sad dalje..
npr, bio je i koncept i tih pos stanova, sto je samo po sebi...necu rec prevara, nego jedan od nacina da se sustavnija prevara sto bolje provede i slobodno mogu rec da je i taj pos koncept i te kako vezan za ove kredite, pa onda i za ove sad te probleme, jel.
jedan put kad se zagazi na ludi kamen, nema povratka, tesko, samo sibas sve dalje i dalje po tom ludom kamenju.
ali, da pokusam nekako i kako skratit, moram nekako asocijacijama ili natuknicama ili hintovoma objasnjavat, pa evo, npr samo..
nesto se bila spominjala izjava od nekog naseg, ne znam sad koga, u vezi ovih kredita.. da mi imamo fetis na nekretnine. tako nesto je rekao.
slabo se to popratilo i jasno mi je da je to proslo nezapazeno, da nije to sad nesto vazno konkretno za ovaj sad i tu problem, ali to je odlican komentar, odlican.
ne znam sad u kakvom je bas kontekstu to izreceno, ali ne radi se tu samo o fetisu (ok, mozda upravo samo o tome, sto onda dalje moze prozvest neke socioloske i/ili antropolske analize) i ne radi se samo o fetisu mozda tih koji su uzeli te kredite, tj taj je fetis dosta rasireniji, cak je rekao bih i baza neka, pogonski ili jedan od pogonskih mehanizama i drustvenih sada, i ekonomskih, tj recimo jednostavnije.. kapitalizma. najmanje kapitalizma.
mogu pokusat objasnit o cemu se radi, tj o cemu mislim da se radi, ali predugo bi malo to trajalo, pa se eto uzdam u to da ce netko dalje o tome malo razmisljat.
drugi neki primjer su prazni stanovi u evropama nekim. pa tako imamo da se b roj praznih stanova u portugalu mjeri brojkama u desecima tisuca, a u jednoj spanjolskoj je to sve red velicina vise, na stotine tisuca praznih stanova se broji. kod malte je to u apslotnom broju manje, ali u relativnom, u proporciji se radi o duplo vise praznih stanova nego u spanjolskoj, tj mjereno na 1500 stanovnika.
i sad eto, opet, mogu se ja pitat ovdje zasto, samo da bih nastavio s odgovorom, a mozes se i ti upitat nekoliko zasto, pa zasto to, pa zasto to ima veze s nama, pa zasto to ima i kakve to ima veze s ovim kreditima, itd..
mogao bih nastavit s primjerima pa spomenut ameriku, evo i ovdje se spominjala neka otrovnost kreditna, pa onda vidjet sto su to ti famozn i derivati, kako je doslo do neke krize, ne samo u americi, nego kako je to modularno vezano i kako radi taj domino efekt kad gledamo te module, podsustave, sustave, je li i kakvog je to utjecaja im alo i na ovaj sad tecaj franka, itd, itd..
mogu opet spomenut i nekretnine na kojima se nalazi londonski siti, pa onda to malo linearno povezat povijesno, pa onda se jednostavno dodje do toga da se covjek upita ko je rekao da je feudalizam gotov?
i eto, tu je nekako problem, sto se problemi gledaju izolirano i nikoga nije briga pokusat malo siru, nesto siru sliku sagledat, koristimo se blagodaitma globalnim interneta, ali i dalje van svog dvorista ne zelimo gledat.
sto se nas tice, da malo zumiram opet ovdje, ovdje se ne radi samo o tome..gdje ce mladi koji nemaju nekretnina, nego samo svoju glavu i vise ili manje zdravlja, zivjet, tu se radi i o onim koji imaju gdje zivjet, ali im s eto, kako sad reci blago.. doslov no istjerati iz ili s tih nekretnina. na razne nacine. nije to bas nekako najbolji primjer, ali eto, pada mi prvo n apamet on o badicevo..ko nema novca za zivjet u sredistu zagreba, neka ode negdje gdje mu je jeftinije. nezna, rekao je to nesto onda u vezi ob navljanja fasada . ali eto, opet imamo gradjevinu neku.
dodje mi da predlozim da se ona srerse la fam sluzbeno pretvori u serse la gradjevina ili srese la nekretnina..
dakle, kako ti sad odogovrit gdje ce ti ljudi koji nista slicno nemaju. zivjet. rjesenja tih problema su relativno jednostavna, ne iziskuju neke velike drutsvene napore, lovu, itd. sv e se tu ponajvise radi o dogovoru.
ali, radi se i o interesu i osim sto ti ljudi imaju svoj neki interes, odmah ce se nac njih sto koji imaju interes sitav taj proces prisvojit nekako, pa onda i poskupit, pa onda i opstruirat i na kraju od tog pocetno, relativno lakog rjesenja, opet sve jovo nanovo, opet iste price, isti problemi, krediti i jednostavno rjesenje se zakomplicira do u beskraj i onda slijedi ovo..
Sljedeći...moš dić kredit i, kako vidimo, zajebat se.
Priča o tom da su franci nenadjebivo lošiji izbor pored eura i kuna ne drži vodu baš u potpunosti, jer još uvijek ima dosta raje koja, unatoč svemu, još uvijek plaća manje u francima, neg što bi platila u eurima il kunama. (Ne kažem da će tako i ostat, al vidimo da ijonako malo tog sa sigurnošću moš znat u vezi kredita.)
Rješenje br. 3 je da moš bit podstanar čitav život. S našim mirovinskim sustavom, najbolje šanse imaš ako umreš u 65-oj
, jer od mirovina podstanarstvo će rijetko ko moć plaćat. Ne vidim po čemu je ovo rješenje išta bolje od kredita u francima.
Onda moš, ako moš
, bit podstanar i štedit za stan. Takvi su jebli ježa prvi put kad im je država odustala od priznavanja najamnine kao porezne olakšice. Brat-bratu, na tom je, bez po frke, dvoje ljudi koji rade, moglo dobit 20 iljada kuna godišnje. (Što je, recmo, i iznos fin udio u godišnjem iznosu nekog pristojnog stambenog kredita, tako da ne treba čuditi što su se neki u i tom trenutku odlučili za kupovinu stana na kredit.)
Drugi put su takvi jebali ježa kad su se uvele kamate na štednju. Pa dok poplaćaš sve poreze i prireze, moš se samo pitat ko je luđi, oni s kreditom il oni sa štednjom.
Sad, moguće je da su se oni jebavali s ježom još koji put, al sad se ne mogu sjetit još kojeg njihovog spomena vrijednog seksa.
Da ponovim pitanje, đe bi ljudi trebali živit? (Odgovor 'u inozemstvu' nije jedini ispravan.
)
Zar će stvarno postat gotovo pa nemoguće imat riješeno stambeno pitanje u 21. stoljeću? Bogati, šta one u 22. tek čeka?
Bez ozona, bez stana, jedino će stakleničkih plinova imat...
I koji je cilj naših Vlada, kad apsolutno destimuliraju svako moguće rješenje?
..i onda cu ja opet rec da vlade nisu toliki problem, pa i na kon cu konca, sustav je takav da se te vlade smatraju odrazom neke nase volje, pa stoga ili ne stoga.. i interesa.
tj, nema te vlade koja ce promijenit raju, ako se raja ne zeli mijenjat. ne mos ti sad nekog izabrat i rec..aj, izabrao sam te da me promijenis.
ono, jebise, pusti ti mene namiru, ja sam te izabrao bas zato da se ja ne mijenjam.
zato kazem, opet, nacin djelovanja naseg treba mijenjat. sve dok mi pristajemo na nase uloge neke, na nase kompromise, konformizme, ne mozemo od drugoga nekog ocekivat da se drugacije ponasa.
i oko toga bi trebalo stvarat neku gravitaciju oko koje ce se okupljat ili prepoznavat neke drustvene snage, a to nije lako, nije uopce lako..stalno se ocekuje da neko drugi napravi nesto, pa da mi dodjemo na koliko toliko gotovo.
eto, kazem, gadna pitanja, gadna vremena, uski putevi, a puno rizika, pogresan korak i.. ode.
..i umjesto da malo po malo taj puteljak sirimo nekako, jbemo milu mjku onom naprijed ko n as v odi, a vodi nas tako da mi stojimo u koloni jedan za drugim i guramo ga istim tim puteljkom jer nemas gdje drugdje, eventulano gazit jedan po drugom, ali opet, nakon tog nekog nestrpljenja ili histerije, vidis da ti nema druge, nego pognut glavu i pazit da ne napravis pogresan korak..
