stigli smo doma u komadu i ja i auto

čak sam i put do bolnice pronašla iz prve

: ponosna:
al naravno da nije moglo sve proteć glatko.
taman da ćemo uživat, sjele u topli obližnji kafić, naručile neskafe, svašta si imamo za pričat....nije prošlo deset minuta, kadli snijeg počeo padat ko mutav. baš onako u krpetinama. (euklide, proklela sam te nekoliko puta

)
i kako se sad skoncentrirat na razgovor, aj kako.
ženska mi priča svašta nešto, a ja je prekidam psovačinom zbog snijega i kako ću sad kući, ljetne gume, brisači mi ne rade, ovo ono

šta da kažem, krasno društvo sam bila

al, dobro, nekako sam odvozila do kuće. a, btw, doma kod mene sve suho, ni traga snijegu
