Hrvatski pisci i njihova (ne)djela

[Borna Paro]

Hm, htio bih samo naglasiti da naslovna tema nema veze sa sadržajem moga posta. Ovako se tekstovi opremaju u Jutarnjem, a ja mislio ovo ozbiljan forum...

Nemoj to više pomisliti..

[Pješčana]

hoćete da vam odvojim postove o Krleži na posebnu temu?

[Hroboatos]

Usput, ako vam je ovo naklapanje dosadno, samo recite- vratit ću se na svoje omiljene teme:
ljigavost hrvatske politike, četnike, pedere, crnce, srpsku mitomaniju, hrvatski jezik, rasno pitanje,
Boga i besmrtnost, starenje, zatiranje urbanih legendi, bijedu sadašnje fundamentalne fizike, neznanstvenost društvenih znanosti, debljanje, determinizam i slobodnu volju, ....

[Pješčana]

ok, razdvajam

[Pješčana]

dakle, za sve što želite napisati o Krleži, otvoren je poseban topik

[Hroboatos]

Dobro je pitanje- zašto naši pisci nisu priznatiji u svijetu, pa i na ne jakoj razini ?

Dobro, nisu ni danski (ne govorim o Andersenu i Blixen), slovački, a i mađarski, dok su norveški preko svake mjere.

[Emericzy]

Dobro je pitanje- zašto naši pisci nisu priznatiji u svijetu, pa i na ne jakoj razini ?

Dobro, nisu ni danski (ne govorim o Andersenu i Blixen), slovački, a i mađarski, dok su norveški preko svake mjere.

Loše prevođenje? Neprevođenje?

[schmokljan]

Meni se čini da su naši pisci uvijek bili zatvoreni u naš kulturni krug, nazovimo ga srednjoeuropsko-mediteranskim jer ne znam niti jednog našeg pisca kojeg bi svrstao pod balkanskog.

Njihovo pismo je slabo razumljivo izvan ovog kruga. Nekad mi se čini da je naše višestoljetno iskustvo utjecalo na naše "pomaknuto" poimanje svijeta. Naš humor nije usklađen s humorom ostatka Europe. Zatim, previše smo opterećeni poviješću i politikom, po europskim standardima. Skloni filozofiranju. Progonjeni osjećajem da nam je netko nešto nažao učinio, poput Golluma.

Kao kontraprimjer uzet ću Ibsenovu "Kuću lutaka". Ta se priča mogla odigrati u bilo kojem dijelu Europe. Žena odlazi. Muž je zgranut. Eksces za europsko društvo, koji će s vremenom postati pravilo. Protofeminizam. Dakle - u nekoj vukojebini švedskog carstva, zvanoj Skien, rodio se ovaj Norvežanin koji je bio u stanju pisati univerzalne priče koje će anticipirati promjene u društvu. I zato je mogao postati univerzalno poznat i priznat.

Naši autori nikada tu razinu univerzalnosti nisu dostigli. Svaka njihova priča ima nešto specifično hrvatsko što joj ne dozvoljava da bude univerzalna. To je jedan od razloga.

Drugi, na koje me upućuje moje osobno iskustvo u odnosu sa zapadnoeuropljanima je određeni osjećaj intelektualne i, prvenstveno, civilizacijske nadmoći nad ljudima s naših prostora. Oni jednostavno ne očekuju da se na Balkanu rodio netko tko njima ima nešto za reći, ako da, onda može kroz neki istočnjački diskurs, poput Andrića, jer to da smo istočnjaci - to nam priznaju.

To bi bilo to, ukratko.

[Emericzy]

Meni se čini da su naši pisci uvijek bili zatvoreni u naš kulturni krug, nazovimo ga srednjoeuropsko-mediteranskim jer ne znam niti jednog našeg pisca kojeg bi svrstao pod balkanskog.

Njihovo pismo je slabo razumljivo izvan ovog kruga. Nekad mi se čini da je naše višestoljetno iskustvo utjecalo na naše "pomaknuto" poimanje svijeta. Naš humor nije usklađen s humorom ostatka Europe. Zatim, previše smo opterećeni poviješću i politikom, po europskim standardima. Skloni filozofiranju. Progonjeni osjećajem da nam je netko nešto nažao učinio, poput Golluma.

Kao kontraprimjer uzet ću Ibsenovu "Kuću lutaka". Ta se priča mogla odigrati u bilo kojem dijelu Europe. Žena odlazi. Muž je zgranut. Eksces za europsko društvo, koji će s vremenom postati pravilo. Protofeminizam. Dakle - u nekoj vukojebini švedskog carstva, zvanoj Skien, rodio se ovaj Norvežanin koji je bio u stanju pisati univerzalne priče koje će anticipirati promjene u društvu. I zato je mogao postati univerzalno poznat i priznat.

Naši autori nikada tu razinu univerzalnosti nisu dostigli. Svaka njihova priča ima nešto specifično hrvatsko što joj ne dozvoljava da bude univerzalna. To je jedan od razloga.

Drugi, na koje me upućuje moje osobno iskustvo u odnosu sa zapadnoeuropljanima je određeni osjećaj intelektualne i, prvenstveno, civilizacijske nadmoći nad ljudima s naših prostora. Oni jednostavno ne očekuju da se na Balkanu rodio netko tko njima ima nešto za reći, ako da, onda može kroz neki istočnjački diskurs, poput Andrića, jer to da smo istočnjaci - to nam priznaju.

To bi bilo to, ukratko.

Dobra zapažanja. Ali gle, i sam kažeš da jesmo tu negdje kako nas i svrstavaju. Ne nudimo univerzalno, već lokalno. (I to može biti univerzalno na pravi način, ali taj pravi način malo tko dostigne. Andrić je jedan od rijetkih koji je uspio.

[Hroboatos]

Meni se čini da su naši pisci uvijek bili zatvoreni u naš kulturni krug, nazovimo ga srednjoeuropsko-mediteranskim jer ne znam niti jednog našeg pisca kojeg bi svrstao pod balkanskog.

Njihovo pismo je slabo razumljivo izvan ovog kruga. Nekad mi se čini da je naše višestoljetno iskustvo utjecalo na naše "pomaknuto" poimanje svijeta. Naš humor nije usklađen s humorom ostatka Europe. Zatim, previše smo opterećeni poviješću i politikom, po europskim standardima. Skloni filozofiranju. Progonjeni osjećajem da nam je netko nešto nažao učinio, poput Golluma.

Kao kontraprimjer uzet ću Ibsenovu "Kuću lutaka". Ta se priča mogla odigrati u bilo kojem dijelu Europe. Žena odlazi. Muž je zgranut. Eksces za europsko društvo, koji će s vremenom postati pravilo. Protofeminizam. Dakle - u nekoj vukojebini švedskog carstva, zvanoj Skien, rodio se ovaj Norvežanin koji je bio u stanju pisati univerzalne priče koje će anticipirati promjene u društvu. I zato je mogao postati univerzalno poznat i priznat.

Naši autori nikada tu razinu univerzalnosti nisu dostigli. Svaka njihova priča ima nešto specifično hrvatsko što joj ne dozvoljava da bude univerzalna. To je jedan od razloga.

Drugi, na koje me upućuje moje osobno iskustvo u odnosu sa zapadnoeuropljanima je određeni osjećaj intelektualne i, prvenstveno, civilizacijske nadmoći nad ljudima s naših prostora. Oni jednostavno ne očekuju da se na Balkanu rodio netko tko njima ima nešto za reći, ako da, onda može kroz neki istočnjački diskurs, poput Andrića, jer to da smo istočnjaci - to nam priznaju.

To bi bilo to, ukratko.

Veći dio da, manji ne.

I mi imamo balkansko-orijentalne pisce- Jakša Kušan, Jozo Laušić, Ivan Aralica, Mirko Kovač ...po tematici. Andrić je iznimka, no Srbi koji imaju balkanskih egzotika na izvoz, nisu uspjeli i s kvalitetnim autorima, od Bore Stankovića nadalje. Egzotika nije garant ni jači činitelj "priznatosti".

Dio tu igra i demografija: Latinosi su se probili tek nakon 2. svj. rata jer ih je puno, i dobrih pisaca, ali puno kao ljudi, cijeli kontinent.

Meni se čini da sve što je između Njemačke i Rusije biva podcjenjivano, pa i sani Nijemci, dijelom. Poljaci, Hrvati, Slovaci, Mađari, Bugari, Slovenci,...sve je to marginalizirano, osim Čeha koji su im simpatični jer osjećaju krivnju što su ih dva puta izdali (prvo Hitleru, a onda Hruščovu).

[Emericzy]

Veći dio da, manji ne.

I mi imamo balkansko-orijentalne pisce- Jakša Kušan, Jozo Laušić, Ivan Aralica, Mirko Kovač ...po tematici. Andrić je iznimka, no Srbi koji imaju balkanskih egzotika na izvoz, nisu uspjeli i s kvalitetnim autorima, od Bore Stankovića nadalje. Egzotika nije garant ni jači činitelj "priznatosti".

Dio tu igra i demografija: Latinosi su se probili tek nakon 2. svj. rata jer ih je puno, i dobrih pisaca, ali puno kao ljudi, cijeli kontinent.

Meni se čini da sve što je između Njemačke i Rusije biva podcjenjivano, pa i sani Nijemci, dijelom. Poljaci, Hrvati, Slovaci, Mađari, Bugari, Slovenci,...sve je to marginalizirano, osim Čeha koji su im simpatični jer osjećaju krivnju što su ih dva puta izdali (prvo Hitleru, a onda Hruščovu).

Česi nisu lokalni. Nikad baš nisu bili. Čak je i Švejk univerzalan, a kamo li ne Kundera.