Recimo, kog bi vraga trebala značiti rečenica: "A blok zamka, crn na pozadini bleštavog neba, naglo je zasvetleo od jarkih prozorskih okana"? Ono, jasno mi je da je najednom svjetlost prodrla kroz prije tamne prozore, ali to u rečenici ne piše.
Ne smeta mi srpski, automatski sam ga naučila u glavi prevoditi dok čitam, no neki me izrazi ipak začude. Recimo, znam da je jova isto što i joha, ali neobičan mi je pridjev jovov. Premda je posve pravilno načinjen. Usput, što bi bile "crne jovove plavne livade" - joha je ipak nekakvo drvo?
Smetaju mi izrazi koji pripadaju novijem jeziku, kao što je "u velikom stilu" ili "na izvol'te". Rekoh da poljski ne znam, ali zato ipak znam nešto o poljskome, naime, da je mnogo riječi jednostavno preuzeo što iz latinskoga (kolor - boja), što iz drugih jezika. Tako je i s riječju mariaż (bračna veza), što mi se čini blesavim prevesti kao "marijaž". Srpski mi nije materinski jezik, ali zaklela bih se da se u pristojnom srpskom ne kaže "mrdao je uši", nego "mrdao je ušima", a i ovo "mrdao" moglo bi se ljepše reći. Ima još koječega. Primjerice, još uvijek razmišljam što bi u katedrali bio "svodni baldahin" - nemamo samo mi genijalna rješenja kao što je bila ona "nepogrešiva koncepcija". Ili časna, nisam više sigurna.
Međutim, na stranu sve to, knjiga je odlična. Zapravo je u pitanju trilogija. Husitska. Vrijeme radnje: početak 15. stoljeća. Otprilike doba kada se zbiva i Ime ruže. A ima svega: viteških zapleta, razbojničkih napada, elemenata fantastike, no nadasve - duhovito je napisano. Da je bolje prevedeno, nalikovalo bi na Majstora i Margaritu, bez obzira na razdoblje i tematiku.
Ukratko, mladi razvratnik spašava glavu pred osvetom muža rogonje koji ga progoni zajedno sa svojom braćom. Onda su tu i neki plaćenici koje je prevareni muž unajmio. Pa još nekoliko potjera što su ih za Rajnmarom od Bjelave poslali i drugi rasrđeni ljudi. U bijegu mu pomaže stanoviti Šarlej, o kojemu još ništa ne znam. Imena prepisujem kao što su napisana, a izluđuju me imena povijesnih osoba: svaki je Henrik - Henri, a svaki Karlo - Šarl, bio Englez, bio Francuz. Jedino sam otprve prepoznala Zavišu Crnoga.
Nakon niza raznoraznih razgovora i rasprava o herezi i hereticima, o tome treba li Rajnmara spaliti kao čarobnjaka - uhvaćena preljubnica tvrdila je da ju je on začarao, ne bi ona inače nikad! - o tome treba li obavijestiti inkviziciju o knjigama pronađenim u nejgovoj sobi, kada jedan vijećnik viče kako su to sve heretičke knjige, a onda ispadne da je najveći dio, ako ne i sve, potekao iz pera bezgrešnih svetaca (
), stigla sam do prizora s vješticama i to me ponukalo da napišem ovaj post.Dakle, njih dvojica zalutaju u šumi i nalete na tri vještice. Sve kao u Macbethu - kotao iz kojega se diže dim, njih tri bajaju i miješaju smjesu u kotlu, a onda na čistinu banu Rajnmar i Šarlej. Jedna ih vještica ugleda i vikne: "Pozdrav, tane od Glamisa!" A druga je lupi po glavi: "Jagda, priberi se, opet si pijana!"
Što Jagdu pri oproštaju, kada ih najmlađa vještica upozorava na što moraju paziti, uopće ne sprečava da doda: "A naročito se čuvajte Birnamske šume!"Odoh dalje uživati.
Ne bih se ni sjetila da mi se u knjizi najednom nije pojavio Gutenberg, a u opatiji se knjige marljivo prepisuju.
