Psihokauč - upomoć!!!!

[Eks]

Ae, a što.

Vidio, kasno palim.

Mene je vjerojatno "spasilo" to što mi nitko ne prigovara zbog interneta i takva pitanja.

Pa tako. Da imam s kim lajat još ovo po ure.

Ah, ne prigovaraju ni meni, iako, znam da bi prigovarali da nisu već rezignirani pa sam bila poštena. Baba napomene tu i tamo.

[Karlinjo]

Pa tako. Da imam s kim lajat još ovo po ure.

Ajde laj onda.

Ah, ne prigovaraju ni meni, iako, znam da bi prigovarali da nisu već rezignirani pa sam bila poštena. Baba napomene tu i tamo.

Zapravo ne znam zašto imam tako veliki postotak. Valjda zato što sam napisao da bih osjećao napadaj panike da izgubim internet. To je skoro i istina. Prije nekog vremena su nam mijenjali ruter i dan i pol sam bio bez interneta - pojavila se stvarno neka vrsta apstinencijske krize.

[Eks]

Ajde laj onda.

Zapravo ne znam zašto imam tako veliki postotak. Valjda zato što sam napisao da bih osjećao napadaj panike da izgubim internet. To je skoro i istina. Prije nekog vremena su nam mjenjali ruter i dan i pol sam bio bez interneta - pojavila se stvarno neka vrsta apstinencijske krize.

Ja sam se prisjetila kako sam vlastoručno pola noći popravljala komp pa ono
A opet, jednu sam večer odlučila bit bez kompa i čitala sam i bilo mi je lijepo... nekih par sati.

Mislim da mi još nismo izgubljeni slučajevi. Ali to je samo zato jer nismo kao djeca odrasli na kompu, inače bi nas špatulom strugali. To je sve Antikristovo djelo, štono bi rekao jedan moj rođak.

Enivejz, čitam ono o srednjoj klasi i sjetila sam se kako sam nekidan, izlazeći iz dućana, razmišljala kako bih ja bila sretna da mogu svaki dan tako, potrošit sto kn u dućanu, onda sam računala koliko je to, pa režije, pa podstanarstvo i onda sam došla do toga da bi mi za sretan i lagodan život trebalo nekih osam devet k kn... Meni, samoj. Sramota me. Al šta ću. S tim da ne bih mogla kupovati skupu kozmetiku i to.

[Karlinjo]

Enivejz, čitam ono o srednjoj klasi i sjetila sam se kako sam nekidan, izlazeći iz dućana, razmišljala kako bih ja bila sretna da mogu svaki dan tako, potrošit sto kn u dućanu, onda sam računala koliko je to, pa režije, pa podstanarstvo i onda sam došla do toga da bi mi za sretan i lagodan život trebalo nekih osam devet k kn... Meni, samoj. Sramota me. Al šta ću. S tim da ne bih mogla kupovati skupu kozmetiku i to.

To je dosta. Ja mislim da bih sa oko 6000kn bio skroz zadovoljan.

[Eks]

Cijele sam noći sanjala kako mi je ostalo još tri predmeta za koje nisam znala i to su redom bili- fizika, matematika i etika. I da je rujan sam sanjala. I da ja zapomažem kako ću pored jezika naučit i matematiku o kojoj pojma nemam i da mi je prof. iz srednje na ispitu i bila sam užasno očajna. Više puta sam to znala sanjati, da imam neke predmete koje sam kao zaboravila i uvijek su vezani uz srednju.

Ee da, sanjala sam i popa (isti onaj Stojić) koji se dere na mene.

[Karlinjo]

Cijele sam noći sanjala kako mi je ostalo još tri predmeta za koje nisam znala i to su redom bili- fizika, matematika i etika. I da je rujan sam sanjala. I da ja zapomažem kako ću pored jezika naučit i matematiku o kojoj pojma nemam i da mi je prof. iz srednje na ispitu i bila sam užasno očajna. Više puta sam to znala sanjati, da imam neke predmete koje sam kao zaboravila i uvijek su vezani uz srednju.

Buran noćni život vodiš.

Meni se nekako u zadnje vrijeme isključio taj dio za sanjanje.

Ee da, sanjala sam i popa (isti onaj Stojić) koji se dere na mene.

Ne bih se pačao u to.

[Eks]

To je dosta. Ja mislim da bih sa oko 6000kn bio skroz zadovoljan.

Ja sam materijalist. :bik:

Buran noćni život vodiš.

Meni se nekako u zadnje vrijeme isključio taj dio za sanjanje.

Ne bih se pačao u to.

A i ja bih da mi se isključi, to kad sanjam burno znači da mi ništa nije burno u životu.

[Karlinjo]

Ja sam materijalist. :bik:

A udaj se za bika pa bikujte zajedno.

A i ja bih da mi se isključi, to kad sanjam burno znači da mi ništa nije burno u životu.

U mene obrnuto i to mi je nekako logičnije da kad se nešto događa ima mozak što obrađivati i u snu, ... tako nešto.

[elma]

Što reći nekome tko želi da se "nikad nije rodio"? (ne radi se o meni ovaj put )

[Euklid]

Što reći nekome tko želi da se "nikad nije rodio"? (ne radi se o meni ovaj put )

Da se vrati otkud je došao...

[Blesava]

Što reći nekome tko želi da se "nikad nije rodio"?

Da ćeš rado poslušat' sve njegove brige i muke ako mu se priča
...i ako ti plati kavu negdje u toplom

[Zekoslawa]

Što reći nekome tko želi da se "nikad nije rodio"? (ne radi se o meni ovaj put )

[elma]

Da ćeš rado poslušat' sve njegove brige i muke ako mu se priča
...i ako ti plati kavu negdje u toplom

Ovo sam jednom napravila i pozalila jer sam se na kraju posvađala s tom osobom. A rekla je da hoce i savjet...

Zec Imam jednu pricu vezanu za tu pjesmu, ali ne smijem ispricati, mozda jednom kad bude jos manje gostiju

[elma]

Isuse, koji je meni kurac. Ja ako ovo sranje ne naučim i ne polozim (i ne zavrsim) cijeli zivot cu se pitati jesam li mogla ili nisam
Ok, ako necu moci niti iz osmog pokušaja, necu, izbacit će me, odustat cu i prati wc-e i starceke pa probati nesto drugo upisati ako mi pukne i ako cu imati prilike.
Ali se moram pomaknuti s mjesta i poceti neki kurac raditi sa sobom jer ako necu, cijelo vrijeme cu misliti kako bi trebala i sve ce mi biti na čekanju (ja ne idem na apsoleventsko jer moram uciti i vec si sad mislim kako zicer necu uciti nego cu biti u depri ).
I zasto cijeli vrijeme mislim da sam prestara. Jebemu, imat cu 30 s fakultetom ili bez fakulteta, ovako se brinem kako cu tek s 30 na prvi razgovor za posao i to me paralizira da ne ucim i da se utapam u vlastitim mozgovnim sranjima. Idiot sam...
I nemam se ja šta rodbini i susjedima i "prijateljima" opravdavati, niti su me financirali niti podupirali u bilo kojem drugom smislu, a ako ce mi se smijati, samo neka izvole. Ne mogu i ne zelim zivjeti prema njihovim ocekivanjama. Ionako su takva ocekivanja toliko nerealna da dragi bog ne bi zadovoljio.

Eto nemamo bezmudnog pa mogu i ovdje staviti, sad idem vidjeti koja mi je literatura za ispit

[Zekoslawa]

Do tell!

[Eks]

[pms alert]Nekidan sam odjebala nešto što je trebalo biti lijepo, ugodno i donekle značajno. Mislim, ok, rekla sam si da je to zbog ispita, ali nije samo to. Ja jednostavno imam u sebi neki inat, ponekad i ljutnju i ne znam otkud to dolazi jer je naprosto bezrazložno. I pomislila sam, ma eno vam, jebite se vi i vaše to, šta ću ja tamo bit fikus. Jer znam da hoću. Jer drukčije ne ide, been there... Jer bih se morala propit da postanem društvena u takvim prigodama.
Iako, ako razložim na faktore, nisam sigurna što ja to volim i postoji li to uopće više jer se već dvije godine time i ne bavim for real ili se sve svelo na "poznanstva" a ja sam ona koja ne zna imati poznanstva i kojoj ljudi ionako idu na kurac sem par iznimki.

I nije baš vrijeme za ova pitanja, znam, sve znam. Samo eto, ovo proljeće bi trebalo imat ta neka zbivanja apropos toga u kojima bih ja trebala uživati, a ja se ponašam kao Calimero, stojim u kutu i durim se i želim da znaju da nism tamo. A tko točno da zna i zašto to činim, ne znam.

I tužna sam jer Cohen dolazi u Pulu. Ja sam se već pomirila da će netko od nas umrijeti prije nego se sretnemo, a onda on stavi koncert u grad do kojeg treba ekstra dugo putovati, a ja imam fobiju od tako dugih putovanja i ne mogu ja to i još po vrućini kolovoškoj, a ne... i sad ću sebe jebat i kako sam kukavica i tuka. [pms alert/]

[elma]

Meni se ne da. Zato ne idem na nešto što bi mi mozda bilo lijepo ili zabavno
Npr negdje mi se ne da pricati s ljudima, upoznavati nove, putovati do mjesta događanja...
Ne znam je li ovo zapravo slicno ovome tvome

[elma]

Mislim da sam shvatila u cemu je problem - ne postujem nikakva moranja Tj cim je nesto 'obveza' meni postane tesko i povlacim se. Cim osjetim zericu nametnutosti, odustanem.
Evo meni je gušt nekad ne otici na ispit, a trebam. Olaksanje
Kako vratiti osjecaj moranja, tj moranja onoga što se mora Ono ne priznam nikakve sankcije, meni je to sve ništa... I najebat cu gadno kad tad, ovo je nista dosad Kako poceti postovati autoritete i obveze

[elma]

To kod mene ide toliko daleko da pomislim zasto i kako ljudi ustaju ujutro na posao. Jasno mi je zasto,ali kako se prisile... E, to zelim u sebi opet ustanoviti - taj osjecaj da nesto moram i nema druge. To sam izgubila negdje po put kad mi je dana slobodna volja da si kreiram raspored, biram predmete....
Sad me ovo jako muci Jer ako meni kruh i mlijeko i stanarina ne bi bili dovoljni da ustanem ujutro i odem raditi, kako cu zavrsiti

Našamarajte me

[Bara huda]

Elma, ti zivis sama i sama se izdrzavas ili ne?

[Eks]

Ja sam polagala ispite jer su drugi polagali. Onda mi se više nije dalo. Meni "zbog sebe" nikad nije bio dovoljan motiv, nažalost.
Uvijek je to bilo zbog drugih. Indirektno, makar.
Kad sam izgubila društvo na faksu i kad sam imala gadne krize u vezi obitelji, tad mi se živo jebalo što će bit.
Nije lijepo, ali je istinito.
Ne znam oće ikad biti iznutra. Nikad to nije samo da sebi nešto olakšam. Valjda to rade ljudi koji sebe vole onako čru.

Inače, Elmo , zbog onog tvog posta što sam ga pročitala taman pred san sam sanjala abortus. Tj. ne sam abortus nego odluku. Možda to znači da ću abortirati loše navike i to.

[elma]

Bara, ne, ja sam parazit kod roditelja...

Ja sam polagala ispite jer su drugi polagali. Onda mi se više nije dalo. Meni "zbog sebe" nikad nije bio dovoljan motiv, nažalost.
Uvijek je to bilo zbog drugih. Indirektno, makar.
Kad sam izgubila društvo na faksu i kad sam imala gadne krize u vezi obitelji, tad mi se živo jebalo što će bit.
Nije lijepo, ali je istinito.
Ne znam oće ikad biti iznutra. Nikad to nije samo da sebi nešto olakšam. Valjda to rade ljudi koji sebe vole onako čru.

E to, ti znaš pogoditi bit
Kod mene isto izvana, npr. srama, natjecanja s drugima, ili čiste inercije (kud svi, tud i ja)... Čim su se te veze olabavile i nadzor nada mnom postao manji, ja sam se prestala truditi.
Toliko daleko znam ici da mi dodje da prekinem sve veze sa svim prijateljima i poznanicima da mogu zivjeti kako hocu i ne moram se opravdavati. Da do toga dođe, mislim da bih stvarno završila kao prostituka na drogama. Jebemu, zar se toliko ne volim?!
Ja ne znam jel to urođeno ili posljedica odgoja ili čega... Niti moze li se popraviti...

Pisala si nešto u wordu, onako ti kao bude lakše?
Ja to radim i nikad nije iskreno, iako si obećam da ću sve izbaciti. I u tim pisanjima se uvijek opravdavam ili svađam s nekim Čak i kad pišem kao za sebe, ne pišem za ovu sadašnju ja, nego neku buduću. Ne znam, teško mi je objasniti

[elma]

Inače, Elmo , zbog onog tvog posta što sam ga pročitala taman pred san sam sanjala abortus. Tj. ne sam abortus nego odluku. Možda to znači da ću abortirati loše navike i to.

Ali nije smiješno, shvaćam Dosta često sanjam da imam 15, 16 i da sam trudna ili se udajem za starije muškarca koji već ima djecu i tako

[Eks]

Noup, nije u wordu, ali kao da je.

E da, ja sam isto parazit, ali smatrala sam da mi to duguju. I jesu. Iz razloga koje neću navoditi.
Možda bi mi učinili uslugu da su me pustili na miru s 18, vjerojatno bi, ali ovako je bilo zabavnije valjda.
Odgajana sam da idem na faks, maltene, barem od strane jednog roditelja i nijedna druga opcija nije dolazila u obzir. Tako da je meni to i psihički bilo strašno, to da odustanem od kakvog takvog faksa. Mrcvarenje iz nekakvog nametnog snobizma, jebiga.
A opet, ne žalim, jer boga pitaj kako bi bilo i da je bilo drukčije.

Dugo sam imala osjećaj da se moram opravdavati svima što sam vječni student jer ima ljudi kojima je vako i nako pa su što je baba govorila na wc-u učili. Al svatko je drukčiji i svačija priča je drukčija i dva brata blizanca ne reagiraju isto tako da je to deplasirano. Netko bi da ga hitnu na ulicu postao što kažeš prostitutka, netko diler, netko sitni lopov, netko beskućnik i prosjak, netko bi se ubio, netko bi našao posao. Tako da ono, te pizdarije koje ljudi često nameću kao rješenje su mi s vremenom počele ić na kurac. Iako, znam trenutak kad sam prešla granicu, ali taj trenutak nije bilo tako davno. Sve prije toga je bilo posve opravdano, mislim, moj staž studiranja i to.

[Eks]

Ali nije smiješno, shvaćam Dosta često sanjam da imam 15, 16 i da sam trudna ili se udajem za starije muškarca koji već ima djecu i tako

Ja sam se sjetila kroz san srednje i koliko mi je jako jako dugo pomisao na trudnoću bila toliko užasavajuća da sam dijete doslovce promatrala kao strano tijelo i marš od mene. Ne vjerujem ni da sam danas zrelija.

A opet, kad vidim koliko sebičnih i nezrelih roditelja ima, mislim da moj stav i nije tako nezreo.