Ljubavne pjesme

[Emericzy]

I sve su vile, ma sve su kraljice...

Bogme nisu sve. Ja sam ih našao tri ili četiri u životu, ne više.

[Emericzy]

Meni je trenutno najzanimljivije kako se sve shvaća jako ozbiljno

A zašto ne? Meni je umjetnost svake vrste jako ozbiljna tema. Romantika mi je ozbiljna tema. Ljubav mi je ozbiljna tema. Možemo se mi i smijati na te teme, dapače, znaju one biti jako smiješne, ali i dalje ostaju ozbiljne. Jedva da vidim puno ozbiljnijih u životu.

[Silajn]

"Velike ljubavi" su većma sazdane od predrasuda što bi ljubav trebala biti, te su predrasude uglavnom poremećene (baš poremećene, namjerno ne pišem nerealne) i stoga se većina ljudi osjeća ljubavno nerealizirano.
One velike ljubavi iz literature koje svi znamo nabrojati uvijek imaju neki vanjski faktor koji integrira par. Uvijek. Kad te, recimo, žele ubiti zbog toga što ljubiš nekog druge vjere, jednostavno ne primijetiš da je zaboravio godišnjicu ili da mu zapravo smrducka iz usta. Jebiga, frka je, nećemo se zamarat pizdarijama. Pa onda fatalno i duboko volimo. My ass Hoću reć, vi željni ushita: kad vam se netko svidi, nemojte jest, izmarajte se, izrežirajte neku eksternu katastroficu i - tadam, ljubav do neba. Ne banaliziram previše
E sad, naravno da čežnja na kojoj smo odgajani ima korjene i u našoj biti. I sad, umjesto slika koje smo naučili, treba se usredotočiti na one koje jesu u nama. I treba primijetiti da to nisu "male stvari", "sitnice koje volite kod svog dragog" nego da je to em sve, em najviše i najljepše što ćete ikad doživjeti i ono što će vas približit vječnosti, uzvišenom, životu, kojoj god misli da pripadate. Samo se treba fokusirat na bitno.
E sad, pjesme; pjesme podražavaju slike. Neke pjesme odražavaju tu bit o kojoj pričam, a koja se nikad ne može idealno verbalizirati, ali to su dobre pjesme. Pjesme koje nespretno izraze tu bit, loše su pjesme. Pjesme koje perpetuiraju naučene slike su najgore pjesme (i najčešće). Bilo kako bilo, zbog manjkavosti jezika, ljubav se puno točnije izražava glazbom. Ono što nas štreca je češće neki registar nego stih.
Volim vas, budale

[Emericzy]

Ono što mene beskrajno nervira u toj Jednoj Jedinoj jest upravo što se ta priča predstavlja (ne ovdje nego inače i svuda i predugo) kao nešto posve normalno, štoviše, nešto poželjno, ali opet- za odabrane, za one koji znaju što je prava ljubav, posebne dušice. Imam osjećaj da si ljudi time daju na nekoj važnosti. I naravno, čim netko grakne da to možda i nije baš poželjno onda nema pojma, nije dovoljno volio, nije dovoljno odrastao i sl. A ja upravo mislim suprotno. Meni je to nezrelo. I kao da je bol neki orden kojim se treba kititi.

Teško je tebe zadovoljiti. Ne valja ti Jedna Jedina. Ne valja ti mojih nekoliko. Što ti onda valja?

Jebo takvu ljubav koja je jednom otišla od tebe. I takve priče treba zakonom zabraniti. Ili ih dovoljno demistificirati da klinci ne odrastaju na pogrešnim uvjerenjima. Nema ničeg, ali ničeg romantičnog u tome. Apsolutno jebeno ničeg.
Jedno su uspomene, a drugo je mazohizam.

Ali zašto bi to bio mazohizam? Pa ne moraš doživotno patiti. Možeš jednostavno doživljavati. Blisko, osjećajno, jako, važno...

A kako to misliš, "Jebo takvu ljubav koja je jednom otišla od tebe." Što to znači? Da je ljubav jedna jedina i to obavezno doživotna? I ako nije takva da nije ljubav? Nisi li rekla da je glupo imati Jednu i Jedinu? Ne razumijem.

[Emericzy]

htjela naglasiti da se zapravo krenulo s vrijeđanjem svih koji eto ne razumiju toplinu emocije pjesama stavljenih na ovoj temi.

Meni to nije bilo na pameti. Svaka će pjesma nekome biti glupa. Ne smeta mene to. Jebeš pjesmu. I u mojim su očima mnoge pjesme smeće.

Mene smeta osjećaj da je mnogima ovdje svaka poetska romantika malo smiješna ako nije njihova. Da je ljudima smiješno ako je netko ganut Mišom Kovačem. Meni nije. I žao mi je vidjeti da nekome jest jer mi je to indicija hladnoće. Nije mi to dokaz -- za Kuki recimo znam da je lijepa osoba -- ali jest indicija. Nelagodno se pritom osjećam.

[Silajn]

Emericzy, pijani idioti i idiotkinje koji revu neku "romantičnu", revu je samo zato jer su pijani idioti, ne zato što su romantični u tom trenutku. Eventualno zato da bi iskazivanjem "romantike" došli do pičke/kurca. Nemojmo pretjerivat

[Lord Byron]

Nemojmo pretjerivat

Upravo tako, nemojmo - slika koju (tako živopisno ) opisuješ, definitivno nije jedina moguća.

[Secre@Me]

"Velike ljubavi" su većma sazdane od predrasuda što bi ljubav trebala biti, te su predrasude uglavnom poremećene (baš poremećene, namjerno ne pišem nerealne) i stoga se većina ljudi osjeća ljubavno nerealizirano.
One velike ljubavi iz literature koje svi znamo nabrojati uvijek imaju neki vanjski faktor koji integrira par. Uvijek. Kad te, recimo, žele ubiti zbog toga što ljubiš nekog druge vjere, jednostavno ne primijetiš da je zaboravio godišnjicu ili da mu zapravo smrducka iz usta. Jebiga, frka je, nećemo se zamarat pizdarijama. Pa onda fatalno i duboko volimo. My ass Hoću reć, vi željni ushita: kad vam se netko svidi, nemojte jest, izmarajte se, izrežirajte neku eksternu katastroficu i - tadam, ljubav do neba. Ne banaliziram previše
E sad, naravno da čežnja na kojoj smo odgajani ima korjene i u našoj biti. I sad, umjesto slika koje smo naučili, treba se usredotočiti na one koje jesu u nama. I treba primijetiti da to nisu "male stvari", "sitnice koje volite kod svog dragog" nego da je to em sve, em najviše i najljepše što ćete ikad doživjeti i ono što će vas približit vječnosti, uzvišenom, životu, kojoj god misli da pripadate. Samo se treba fokusirat na bitno.
E sad, pjesme; pjesme podražavaju slike. Neke pjesme odražavaju tu bit o kojoj pričam, a koja se nikad ne može idealno verbalizirati, ali to su dobre pjesme. Pjesme koje nespretno izraze tu bit, loše su pjesme. Pjesme koje perpetuiraju naučene slike su najgore pjesme (i najčešće). Bilo kako bilo, zbog manjkavosti jezika, ljubav se puno točnije izražava glazbom. Ono što nas štreca je češće neki registar nego stih.
Volim vas, budale

prelijepo srocen post, mogu samo potpisat,nemam nista 'pametnog' za dodat

[Perzefona]

Mene smeta osjećaj da je mnogima ovdje svaka poetska romantika malo smiješna ako nije njihova.

To.

[Emericzy]

Pogotovo nakon što kaže da se nije zajebavao. I kaže nekome da zvuči kao zli gmaz.

A ti stvarno ne možeš podnijeti da je nekome bezveze nešto što se tebi sviđa?

Zli gmaz bio je tvoj izraz. Ja sam tvoje vlastite izraze kontrastirao.

[Emericzy]

Ono što ne respektiram jest upravo ono opisano u pjesmi Parnog valjka. Jebati jednu, a sjećati se druge. Zbilja degutantno.
Nadam se da nisi na to mislio spominjući da je ljubav komplicirana.

Može ti to sto puta biti degutantno, ali to je jedan od najčešćih obrazaca ponašanja ljudi koji su "ispali" iz teške veze. Bace se u drugu vezu osjećajući (naravno krivo) da će s time nekako lakše prebrisati prvu. Za to čak postoje i stručni psihološki termini, toliko je takvo ponašanje uobičajeno. Ne misle ljudi koji to rade time ništa loše, samo ništa ni ne postižu. Najčešće si još malo pogoršaju. Nije riječ o gluposti, nije riječ o neodgovornosti ni o zloći -- ni o čemu osim o dezorijentiranosti zbog šoka lože veze i prekida. I što je sad loše ili degutantno u tome da se takva jedna mučna i dezorijentirana, bolna situacija prikaže pjesmom?

[Emericzy]

Trokuti i četverokuti. Oni bi mogli biti skupa, ali nesretna sudba kleta ih razdvaja pa se moraju jebati sa svojim supružnicima. Ili nekim trećim ljubavnicima/ljubavnicama. Srce mi se para. Ali to je ljubav, iskrena i čista. I tko to ne razumije, zli je gmaz. Ili prejednostavan. Da ne kažem priprost.

Neki su vam ljudi već (jednostavno!) objasnili da 'sudba kleta' ima svakojake forme, ne uvijek poligonalne.

[Emericzy]

Konačno, ne pada ti na pamet da je u žaljenju prilazećih partnera sadržano puno više od puke dijagnoze neromantičnosti?

Naravno da jest. Štoviše, u rečenici-dvije izrekao sam osudu čitave jedne civilizacije.
Ne zajebavajući se pritom nimalo. Ili možda tek minimalno.

[Emericzy]

Dobra je usporedba s kuharicama. Prosječna kuharica koja voli poeziju je u stanju napisati tako nešto

tečeš mi kroz vene,
i kad odlaziš kod druge žene,
ajajaj, ljubav je bol
proklet bio alkohol

Meni je smiješno da se tako nešto naziva poezijom. Zaista smiješno.

Eto, dala si mi dobar šlagvort. Da, to je književno-estetski jadan pjesmuljak. Ali, to jest bona fide poezija. Apsolutno joj ništa ne fali da se okiti tom etiketom.

Kao što ni toj kuharici ništa ne fali; štoviše, ja bih bio ugodno iznenađen kuharicom koja bi izvalila takjo nešto u trenutku muke. I ganut. I žena bi porasla u mojim očima, osim što bi imala i moje simpatije. Smiješnosti ne nalazim u toj situaciji ni u tragovima. OK, možda smiješnosti s debelom dozom simpatije, kao što mala djeca budu smiješna s svojom nespretnošću.

Pokušaj se ne uvrijediti jer mi to nije namjera -- želim samo opisati svoj stav: Smijati se ženi koja u tuzi uspije složiti ovakve stihove ekvivalentno je smijanju šepavom čovjeku jer smiješno hoda.

I ni najmanje se ne zajebavam kad ovo kažem. Rekao sam već, meni je ovo sasvim ozbiljna tema, usprkos razumljivoj dozi zajebancije koja se kroz nju provlači.

[Emericzy]

E sad, pjesme; pjesme podražavaju slike. Neke pjesme odražavaju tu bit o kojoj pričam, a koja se nikad ne može idealno verbalizirati, ali to su dobre pjesme. Pjesme koje nespretno izraze tu bit, loše su pjesme. Pjesme koje perpetuiraju naučene slike su najgore pjesme (i najčešće).

To je književno-kritički pristup. Međutim i 'potrošač' poezije je učesnik tog procesa. Ono što je njemu dobro iz njegove emocionalne perspektive, njemu je dobro. I bok. Pa makar to bio i najgori stereotip. Uostalom, streotipi ne nastaju bez veze.

[Emericzy]

Emericzy, pijani idioti i idiotkinje koji revu neku "romantičnu", revu je samo zato jer su pijani idioti, ne zato što su romantični u tom trenutku. Eventualno zato da bi iskazivanjem "romantike" došli do pičke/kurca. Nemojmo pretjerivat

Slažem se, ima i toga. Samo, ne bih rekao da je to sve. Priprosti pjesmuljci diraju u srce i mnoge trijezne i ne-idiote.

[foka]

Drugo, poeziju shvaćaš vrlo formalistički. Što me navodi na zaključak da o poeziji i ne znaš previše. Poeziju ne određuje medij, to je vrhunaravna glupost.
Ti si svoju estetiku očito izgradila na nekakvom kanonu. Nije to nimalo loše, da se odmah razumijemo - svi smo tako stekli vlastite kriterije. No problem je s kanonima što nisu vječni.

nekad, dok sam bila mlađa i nesamopouzdanija, uznemirila bih se oko ovog posta i pokušala dokazati da sam krivo shvaćena, da imam pojma, da su me krivo procijenili, sve da pokažem kako i ja, eto, konja za trku i raspravu imam, makar u nekom prikrajku uma znala da drugu osobu zapravo nije briga što ja pišem i da će to površno pročitati.
a sad jednostavno ne raspravljam s ljudima koji me patroniziraju. život je ljepši.

Malo o poeziji i "poeziji". Čitam raspravu i čudim se ironiji situacije u kojoj se Hekatonhiru i meni, kojima su književnost i jezik struka, objašnjava što (ni)je poezija.

Možda da pojednostavnimo ovako: kao što glazbom zovemo Bachove fuge i Huljićeve šlagere, tako i poezijom zovemo Ujevićeve sonete i uratke gospođe Huljić. Jednko je i sa slikarstvom. Svačiju mazariju, a ne samo od kritike priznato ulje na platnu zovemo slikom.

Zbog toga je Aisling ovu temu i stavila ovamo, ne na Glazbu, niti na Čitamo, vjerujem.

a ti znaš što je meni struka, jel'?
meni je to što ti i hekatonhir govorite kristalno jasno, nisam, naime, retardirana, ali isto tako mislim da je takvo gledište zastarjelo i da je nazivanje tih tekstova poezijom samo zbog forme besmisleno jer ih niti vi niti itko drugi neće tretirati kao poeziju. pa ponavljam pitanje iz prošlog posta: čemu ih tamo trpati? samo da se zadovolji definicija, očito. sad ću napisati nešto šokantno: definicije se mijenjaju.

[Perzefona]

a ti znaš što je meni struka, jel'?

Uopće se nisam tebi obraćala. Znam čitati i jasno mi je što si ti govorila. Ne znam gdje si se ti prepoznala u mom postu.

Obraćala sam se onima koji rabeći frazu "to nije poezija" odriču tekstu bilo kakvu vrijednost. Koliko se sjećam, ti nisi bila među njima. Čak bih rekla da si tvrdila obratno.

[Tea Tree]

Slažem se, ima i toga. Samo, ne bih rekao da je to sve. Priprosti pjesmuljci diraju u srce i mnoge trijezne i ne-idiote.

Ja sam često nailazila na one, a vjerujem i mnogi ovdje, koje takvi pjesmuljci diraju u srce i u trijeznom stanju samo zato što se u tom trenutku prisjećaju kako im je bilo super kad su pijani revali.
Nisu ti ljudi nimalo romantični, nerijetko su odvratni prema svojim partnericama i bližnjima općenito.
Revali su jer je to svirao bend na zabavi na kojoj su bili i jer su tekstovi jednostavni i gotovo prilagođeni razbijanju čaša.
Gotovo sam sigurna da ne bi tako veselo revali na neku pjesmu koja bi se objektivno mogla smatrati imalo kvalitetnijom.

[aisling]

Obraćala sam se onima koji rabeći frazu "to nije poezija" odriču tekstu bilo kakvu vrijednost.

Nije točno da joj odriču bilo kakvu vrijednost. Odriču joj vrijednost koju ta pjesma ima za njih. A istovremeno ne spore da ta ista pjesma može imati vrijednost nekom drugom.

Što baš i nije slučaj sa nekim izjavama u kojima se žale svi oni koji bi uopće prišli nekim ženama ovdje jer im se time odriče vrijednost ne samo u odnosu na sebe, nego potpuno. Razlika je poprilična.

[foka]

Uopće se nisam tebi obraćala. Znam čitati i jasno mi je što si ti govorila. Ne znam gdje si se ti prepoznala u mom postu.

Obraćala sam se onima koji rabeći frazu "to nije poezija" odriču tekstu bilo kakvu vrijednost. Koliko se sjećam, ti nisi bila među njima. Čak bih rekla da si tvrdila obratno.

aha.
pa prepoznala sam se jer su drugi imali takve jednorečenične osvrte, a ja sam jedina ispisala par paragrafa, što je bliže ''objašnjavanju''.
okej!

[Emericzy]

Ja sam često nailazila na one, a vjerujem i mnogi ovdje, koje takvi pjesmuljci diraju u srce i u trijeznom stanju samo zato što se u tom trenutku prisjećaju kako im je bilo super kad su pijani revali.
Nisu ti ljudi nimalo romantični, nerijetko su odvratni prema svojim partnericama i bližnjima općenito.
Revali su jer je to svirao bend na zabavi na kojoj su bili i jer su tekstovi jednostavni i gotovo prilagođeni razbijanju čaša.
Gotovo sam sigurna da ne bi tako veselo revali na neku pjesmu koja bi se objektivno mogla smatrati imalo kvalitetnijom.

Ja imam malo bolja iskustva. I takva koje opisuješ, ne sporim, ali i puno boljih.

[Perzefona]

Nije točno da joj odriču bilo kakvu vrijednost. Odriču joj vrijednost koju ta pjesma ima za njih. A istovremeno ne spore da ta ista pjesma može imati vrijednost nekom drugom.

Naravno da ne spore da onima drugima ta pjesma ima vrijednost kad su psihotični i patetični i ne znaju prave vrijednosti pa gutaju to pod vrijednost.

Možemo tako unedogled. Ja sam malo sita tog rašomona. A imam i posla.

Što baš i nije slučaj sa nekim izjavama u kojima se žale svi oni koji bi uopće prišli nekim ženama ovdje jer im se time odriče vrijednost ne samo u odnosu na sebe, nego potpuno. Razlika je poprilična.

Da. Ova izjava koju citiraš isprovocirana je. One prijašnje došle su ničim izazvane.

[Perzefona]

aha.
pa prepoznala sam se jer su drugi imali takve jednorečenične osvrte, a ja sam jedina ispisala par paragrafa, što je bliže ''objašnjavanju''.
okej!

Nemam vremena potpisivati, što bih učinila s tvojim paragrafima. Jedva se i svađati stignem , imam posla,.

[aisling]

Naravno da ne spore da onima drugima ta pjesma ima vrijednost kad su psihotični i patetični i ne znaju prave vrijednosti pa gutaju to pod vrijednost.

Možemo tako unedogled. Ja sam malo sita tog rašomona. A imam i posla.


Da. Ova izjava koju citiraš isprovocirana je. One prijašnje došle su ničim izazvane.

Nakon svega što sam ovdje ispisala ponovit ću, moj posao može čekati.
Jedna ili dvije pjesme neće odrediti ni tebe ni mene. Ponovljeno je nekoliko puta da ako se ti nađeš u nečem u čem se ja ne nalazim da to ne znači da si od mene gora. Ali ne bi trebalo biti ni obrnuto.

Bila ta izjava isprovocirana ili ne mene sad samo zanima slažeš li se s njom. Treba li žaliti onog kojem bi uopće palo na pamet da mi priđe ovakvoj kakva jesam?

A i znaš, ili bar mislim da znaš moj stav o isprovociranim izjavama. Sličan je onom o izjavama koje se daju u alkoholiziranom stanju.