Ljubavne pjesme

[Stitch]

Ukoliko je taj jedan ili jedna osoba s kojom smo sad u vezi - onda mi je donekle jasno; ako je netko s kime smo bili u vezi pa se raspala ili čak netko s kime nikad nismo bili u vezi - užašno mi je tužno to pročitati. Stavljenjem jedne/jedinog na pijedestal odeeee i mogućnost za (ponovnu) sreću.

Ah, evo još jedne koja poeziju shvaća kao recept za život.

Ne, to nije stavljanje na pijedestal. Jest, moglo bi biti - jer bit je poezije da bude višeznačna i da se svakako može interpretirati - ali i ne mora. Nigdje to izrijekom nije rečeno. Stvar je, ponavljam, samo u emociji. Dio u kojem se spominje udaja ili ženidba, djeca, prljavo suđe i odlazak punici na ručak uopće nije bitan. Sve je to za tu pjesmu irelevantno. Bitna je samo ta jedna stvar, osjećaj.

Napokon, to uopće nije idealizacija. Govori se o bolu, o izgubljenosti, o sebičnosti. O svemu što čovjek može proživjeti kada se slomi. Ljudska je, ustvari. No ni u kom slučaju ne treba je gledati kao recept. Jedini je njezin cilj, jedini je cilj svake pjesme - tvoja "misao": da, tako sam i ja... Ili pak: eh, kad se toga sjetim... Povratak trenutka, rekoh.

[Tea Tree]

Ljudi moji pa je li ovo moguće?
Kome ću JA pokvariti pjesmu? Ili bilo tko tko piše ovdje?
Nemam što reći, prekasno sam došla, rekli su već prije mene pa ću se samo složiti s negacijskom ekipom. : parlaonica:
ex, kuki, aisling

[Stitch]

Interpretaciju poezije ljudima koji poeziju uopće ne kuže treba zakonom zabraniti, u tome je cijela bit.

[foka]

oprostite, ali kad smo prekrstili tekstove ovih pjesama u poeziju?

[Tea Tree]

Interpretaciju poezije ljudima koji poeziju uopće ne kuže treba zakonom zabraniti, u tome je cijela bit.

Ma nemoj zajebavat!
OK, stvarno ne kužim poeziju, priznajem, pomalo mi je i smiješna.
Ipak, ovdje ne pričamo o toj poeziji, pričamo o tim, kako kuki reče, osrednjim pjesmuljcima.
Eno sam negdje spomenula Gibonnija i Nek se dijete zove kao ja. Ma daj!
Meni zakonom zabraniti? Ne, ne. Njemu da, ne meni. I "poeziju" i interpretaciju.

Edit:

oprostite, ali kad smo prekrstili tekstove ovih pjesama u poeziju?

Evo se i ja pitam.

[Stitch]

oprostite, ali kad smo prekrstili tekstove ovih pjesama u poeziju?

"Tekstovi" tih pjesama jesu poezija. Tako je bilo kad sam zadnji put provjeravao formalne kriterije poput rime, ritmiziranosti, da ne nabrajam. Htjela si pitati tako da upotrijebiš sintagmu "dobra poezija"?

Ali dobro, upecat ću se. Kojih, konkretno? Tvrdiš da ništa od toga ne valja?

Edit:

Evo se i ja pitam.

Bolje da nisi. Sad je bar razvidno da je moja tvrdnja točna.

[Eks]

Interpretaciju poezije ljudima koji poeziju uopće ne kuže treba zakonom zabraniti, u tome je cijela bit.

A u pič...

Iznenadio bi se što sam sve u stanju razumjeti pa i uživjeti se.

Ja sam se pobunila na ono da svi mi imamo tog nekog jednog u kontekstu pjesme "Sve još miriše na nju". Ta pjesma vrlo eksplicitno progovara o bivanju s jednom, a snatrenju za drugom. Mogu se uživjeti u pjesme koje govore o varanjima, trokutima, zaljubljenosti u nekoga tko više nije tu, ma u štošta. Ali nekako ne mogu prevaliti preko usta da je to ok, apsolutna istina koju moraju svi shvatiti inače su lijepi bez duše. Također, ne mislim da je netko polučovjek ako nikad nije doživio da nekoga svakodnevno izdaje i onda to evocira putem pjesmuljaka.

Ja se nisam pobunila na sadržaj pjesme. Nego na to da samo poluljudi nemaju tog jednog ili ne shvaćaju što znači imati tog jednog/jednu i sav taj sevdah. Ne moraš mi tumačiti što je poezija.
Inače, da je ta pjesma uglazbljena kao narodnjačka balada prestala bi ti biti poezija. Toliko o njenim stihovima. Oni su zaista prosječni. Ali opet, ja nisam govorila o tome.

"U mojim venama jos je njenog otrova
Jos je doza prejaka
A tebe ljubim, da ne poludim
Da zaboravim"

Poezija?
Zabranila bih riječ "vene" u svim stihovima ovog svijeta.
Pogotovo u takvom banalnom kontekstu.

[Eks]

"Tekstovi" tih pjesama jesu poezija. Tako je bilo kad sam zadnji put provjeravao formalne kriterije poput rime, ritmiziranosti, da ne nabrajam. Htjela si pitati tako da upotrijebiš sintagmu "dobra poezija"?

Tehnički, da. Cjepidlačiš. I ono što Nives C. piše je proza.

[Eks]

Meni zakonom zabraniti? Ne, ne. Njemu da, ne meni. I "poeziju" i interpretaciju.

Edit:

Evo se i ja pitam.

Nemaš ti sluha za poeziju.

Pogle ovo:

Puklo nebo iznad grada
ja bas tada mili Boze
prvu ljubav sretoh tu na ulici
mokru do koze

Otkad video je nisam
k'o da prosla su dva veka
nije vise curica, sad je zena
nekoga ceka

Ref. 2x
Moja prva ljubav
moj prvi predjen most
moja prva ljubav
moja nevinost

Moja prva ljubav
sada svetom hara
postala je kraljica trotoara

Da se pravda nije htela
vec dva dana nije jela
vreme lose ali ipak drago joj
sto me je srela

Oci njene nisu sjale
da me gleda nije smela
cigaretu nije htela
uzela je, uzela je samo dim

A 'ko nije volio prostitutku ne zna što je potpun osjećaj davanja.

[Stitch]

Gledaj, najprije moraš shvatiti da je poezija koja se izvodi uz glazbu u jednome okljaštrena: bitne njezine funkcije, ono što Friedrich naziva magijom jezika, od melodioznosti stihova nadalje - preuzima glazba. Zato su rime katkad banalne, zato su metafore katkad izlizane i otrcane. Pjesništvo nije difuzna sentimentalna razblaženost pjesnikove duše, i ni u kom slučaju ti koji spominju vene, zoru, razbijene boce i staru majku ne trebaju biti smatrani pjesnicima zato što govore o nekakvoj boli i tuzi. Pjesništvo je, ponavljam već treći put, povratak trenutka. I ta bol i tuga mogu se izraziti a da se uopće ne spominju. Pače, bolje je da se ne spominju. Bolje je da se do smisla dođe srcem, a ne glavom. Zato stalno ističem taj trenutak, jer se sve svodi na izazivanje emocija.

Onda, kad to riješimo, možemo o drugome: rijetke su pjesme iz te "branše" koje mogu stajati samostalno. Jednostavno zato što tako i nisu zamišljene. Melodija im je bitan sastojak, stoga što ih organizira. Primjerice, stara je istina da je engleski najpogodniji za rock jer ima gomilu jednosložnih riječi - za razliku od hrvatskog. On je tu ograničen jer kad slijediš ritamsku strukturu rocka, dobiješ nešto banalno poput: fafala si mi ti, fala ti. Karikiram, ali jasno ti je. Vene su zato, kao dvosložna riječ, vrlo pogodne za često spominjanje, a uzrok tomu nije samo aludiranje na prolijevanje krvi. Kad na naš jezik pokušaš prepjevati štogod s engleskog, uvijek imaš viška slogova i riječi, u tome je stvar.

Gledano u cjelini, baš je zbog te magije jezika poezija od Baudelairea na dalje - neprevodiva. Ne postoji način da naglasak na kraju riječi u francuskom "prevedeš" na hrvatski, jer ga ondje i nema, ne može ga biti. Aliteracije, asonance - uglavnom ista stvar, ponavljat ćeš druge glasove, a ne originalne. No velim, kod uglazbljenih stihova to nije ni bitno. Oni su esencija pjesništva baš zbog tog svođenja svega na osjećaj. Drukčije i ne može biti.

[Eks]

Dvije riječi: Arsen Dedić.
On jest pjesnik. Aki je pjevač.

Ali opet, ja nisam govorila o tome.

[Stitch]

Pa spominjali smo mi tu i Dedića. Nešto nisam primijetio da su vrli kritičari bili oduševljeni njime. Ili njegovom poezijom, da se ne služim metonimijama.

[Eks]

Pa spominjali smo mi tu i Dedića. Nešto nisam primijetio da su vrli kritičari bili oduševljeni njime. Ili njegovom poezijom, da se ne služim metonimijama.

Kad? Promaklo mi je.

No da se vratim na bit. Tko su poluljudi? Oni koji ne razumiju poeziju ili oni koji ne razumiju da svi imaju (svi osim njih?) tog nekog jednog?

[Stitch]

I to sam već rekao, pročitaj što sam napisao Aisling.

Dobro, ljudi, čitate li vi išta? Ili samo puknete post? Kako ćete poeziju razumjeti ako vam je i proza problem?

[Eks]

Heh, listala si forume i teme, čitala knjige - znaš i sama koliko je toga napisano o nekom posebnom, nekom izvan svih mjerila. Svesti to na puko iskorištavanje umjesto gledati život u cjelini, ironizirati umjesto razumjeti - to je poluljudski. Na to sam mislio.

Taj netko ne mora biti stvarna osoba. Taj netko može biti više njih u raznim periodima. Taj netko jest ideal i nema mnogo veze sa stvarnom osobom, taj netko je svjedočanstvo o tebi samom nakon što sve mine. O tvojoj sposobnosti za patnju, a posebno pretakanju patnje u umjetnost.

Što je, dakle, elementarna činjenica? Da je netko u procesu prebolijevanja napisao nešto o nekom posebnom? Nigdje ne piše da je taj netko tom nekom jednako bitan čitav život. Ti si rekao da je elementarna činjenica da svi imamo tog nekog posebnog. Ne imali, nego imamo. Ja mogu reći da je elementarna činjenica da svi imamo više posebnih u životu i da onaj tko to ne razumije je ... neću reći jer je glupo govoriti takve stvari.

Nešto što je zbilja vrijedno nikad neću ironizirati. Ali opet, razlikujem umjetnost od života. I ako mi je nešto vrijedno u literaturi ne znači da taj isti izbor ne bih ironizirala u životu. Zaboga, u literaturi mi i ubojica može biti romantičan. U životu ne.

[Eks]

I to sam već rekao, pročitaj što sam napisao Aisling.

Dobro, ljudi, čitate li vi išta? Ili samo puknete post? Kako ćete poeziju razumjeti ako vam je i proza problem?

Predlažem da se ovaj topic prebaci na Čitamo. Očito ovdje govorimo o poeziji.

[Stitch]

Može, što se mene tiče.

Taj netko ne mora biti stvarna osoba. Taj netko može biti više njih u raznim periodima. Taj netko jest ideal i nema mnogo veze sa stvarnom osobom, taj netko je svjedočanstvo o tebi samom nakon što sve mine. O tvojoj sposobnosti za patnju, a posebno pretakanju patnje u umjetnost.

Što je, dakle, elementarna činjenica? Da je netko u procesu prebolijevanja napisao nešto o nekom posebnom? Nigdje ne piše da je taj netko tom nekom jednako bitan čitav život. Ti si rekao da je elementarna činjenica da svi imamo tog nekog posebnog. Ne imali, nego imamo. Ja mogu reći da je elementarna činjenica da svi imamo više posebnih u životu i da onaj tko to ne razumije je ... neću reći jer je glupo govoriti takve stvari.

Nešto što je zbilja vrijedno nikad neću ironizirati. Ali opet, razlikujem umjetnost od života. I ako mi je nešto vrijedno u literaturi ne znači da taj isti izbor ne bih ironizirala u životu. Zaboga, u literaturi mi i ubojica može biti romantičan. U životu ne.

Umjetnost je neodvojiva od života. Čak neću spominjati Grke, koji vele da je to oponašanje života, reći ću samo da je dobra umjetnost isto što i život. Proza i poezija bave se istim pojmovima kao primjerice filozofija, samo im je diskurz drukčiji. Ali spoznaje su im jednako vrijedne.

[Eks]

Jest, neodvojiva je na nekom općem planu. Tako mene može jako dirnuti oteta djevojka iz Fowlesovog Kolekcionara iako nikad nisam bila oteta. Može me dirnuti zbog niza divnih i strašnih opisa i mogu osjetiti pojedine scene iako nemam to iskustvo u životu.
Neću zbog toga govoriti da netko tko nije osjetio snagu te djevojke je napola čovjek. Problem je u poistovjećivanju i poopćivanju na ostatak svijeta. Svakoga dirne nešto drugo. Ali taj argument naprosto niste uvažili. Onaj tko nema nekog posebnog iznad svih i tko ne osjeća Akija Rahimovskog je emocionalni invalid.

[aisling]

I to sam već rekao, pročitaj što sam napisao Aisling.

Dobro, ljudi, čitate li vi išta? Ili samo puknete post? Kako ćete poeziju razumjeti ako vam je i proza problem?

Na ovoj temi sam pročitala (između sveg ostalog) ovo:

znaš i sama koliko je toga napisano o nekom posebnom, nekom izvan svih mjerila. Svesti to na puko iskorištavanje umjesto gledati život u cjelini, ironizirati umjesto razumjeti - to je poluljudski. Na to sam mislio.

Netko poseban, netko izvan svih mjerila nije netko na koga sam i ja imuna. A i da malo obrnemo priču, i meni je lijepo biti netko poseban i netko iznad svih mjerila. Nema tu nikakvog iskorištavanja ni cinizma. Samo nemam želju ni potrebu biti to nekome tko nije to isto i meni u realnom trenutku. O tome se radi.

[Emericzy]

Što?

Jesam krivo shvatila?
Ne, nemaju svi tog jednog/jednu zbog koje će kao poluljudi ulaziti u druge veze i kao poluljudi ili ipak neljudi se ponašati spram druge najbolje ili rezerve. Neki ljudi odboluju kao ljudi. Nekima treba nešto duže i to je ok, ali nije ok pomiriti se s tim da postoji ta jedna/jedan i zajebavati druge misleći na nju/njega. To je poluljudski.

Ne. To je samo zajebano. Ali sasvim ljudski.

Neki su ljudi u stanju voljeti više osoba u životu, a da pritom nijednu od tih osoba ne varaju. Da budu posvećeni osobi i da bez zadrške i cinizma vjeruju u to pa i kad pukne, puklo je, ali nije bilo cinično i nije mirisalo na drugu.

Ne vjerujem. Nije ljudska psiha podijeljena na ladice u kojima je sadržaj striktno odijeljen. Glava je jedna, pamćenje je jedno, 'srce' je jedno. I u tom su ti 'srcu' ipak svi bivši koji su ti nešto značili, htjela ti to ili ne.

Ako nisu, onda ti nisu bogznašto ni značili, ili su značili nešto poludjetinjasto što si prerasla. Pravo značaj neke osobe, koja ti se stvarno urezala u život, ne može nestati. Ako nestane, jebeš takvo urezivanje.

(Ne govorim sad tu kao psiholog nego subjektivno, kao čovjek koji je puno, dugo i intenzivno razmatrao svoje komplicirane osjećaje i osjećaje drugih ljudi koje je mogao dokučiti, i došao do nekih zaključaka. Dakle, ne dajem psihološke zaključke nego svoje emocionalne i razumske stavove.)

Gdje ćeš većeg cinizma od držanja jedne u naručju dok misliš na drugu? To je dno. I bez obzira na sve pjesme, književna djela i filmove, to nema veze s romantikom. Nego vlastitom sebičnom guzicom. A ja nekako ne volim voljeti sebične guzice. :cinik:

To je karikirano. Ako ti ta koju imaš u naručju nešto znači, naravno da u tom trenutku nećeš pomisliti na drugu, bar ne u kontekstu žaljenja ili komparacije ili tako nečega. Ali ti druga (ili druge) itekako može (mogu) biti u svijesti generalno, u normalnom tijeku života, i mnoge ti stvari mogu metaforički "mirisati" na nju (ili njih). Ne mora to smetati sadašnjoj vezi. Ne mora to biti onako intenzivno i iracionalno kao što je u pjesmi Parnog valjka. Umjetnost nije stvarnost, ona je destilat stvarnosti, potcrtavanje. Ne valja se, kao ni Hekove izjave o emotivnim stanjima, shvaćati predoslovno.

I da, ako netko ne može preboljeti tu jednu/jednog čitav život, abožemoj, postoje psihijatri.

Cinično je u tom kontekstu spominjati psihijatra. Nije cinično u tom kontekstu govoriti poetski. Ljudskije je i bliže srcu i duši i svemu. Ne mora stvar uopće biti u 'preboljevanju'. Osobe i ljubavi nisu bolesti da bismo ih trebali preboljeti. Osjećaj gubitka je bol, nije bolest. Zdrav čovjek osjeća bolove. Kao signale. kad te ne boli, a za bol ima razloga, to baš nije dobar znak.

[Emericzy]

Nisam ni ja prije shvaćala, ali onda sam došla do jednog otkrića. Nekim ljudima je upravo to sreća. I užitak. To stavljanje jedne žive osobe na doživotan pijedestal kojeg ne zaslužuju čak ni mrtvi i varanje svake sljedeće tim jednim idealom. I taj ideal ima jako malo veze s tom stvarnom osobom. I nedostižan je. Skrivati se iza toga kukavički je, cinično i licemjerno. Ali nekim ljudima pričinja mazohistički užitak, a to je u nečijim poimanjima sreća. Jer možda za drugu i nisu sposobni.

Slažem se. Pretjerivanje i stavljanje na pijedestal jest bolesno i točno je da neki ljudi iz toga izvlače nekakve bolesne užitke. Ali to mi se ipak čini kao ekstrem. Nisam to baš često vidio.

[Emericzy]

Pardon...

Kuki, svaki ti dao. Ti si jakojakojako pametna i draga i dobro društvo uz pivicu. Ali nadam se da se u tebe neću zaljubiti. Prvo, bili bismo komičan par zbog astronomske razlike u godinama. Drugo, grozno bi mi falila ona mekša strana koju ili nemaš ili vješto kriješ.

[Emericzy]

Pa biti nesretno zaljubljen i pritom psiho je tako nekako retardirano dostojanstveno i zanimljivo. Ja za potrebe uživanja u tome imam podstanarku u glavi. Podstanarka u mojoj glavi dolazi doma, cakle se zaleđene lokvice, gleda kako se nahvatalo inje na autima (je li to inje?) i veseli se što će njemu nacrtati srce na zaleđenom prozoru, a onda vidi da na njgovom autu nema inja, i uđe u stan i on kaže da je cijeli dan igrao igricu i onda je poljubi i ona zna da laže i pati oh tako pati. Ja uzmem laptop u krilo i upalim forum.

Jao, krasan roman u malom. Svaka čast. Pun pogodak.

[Emericzy]

Hek, krasno objašnjavaš stvari. Zavidan sam.

[kuki]

Drugo, grozno bi mi falila ona mekša strana koju ili nemaš ili vješto kriješ.

O bozi, pa šta opet?

Da, ja sam emocionalno sakata, hladna kao led i gruba kao šmirgl papir, a sve to zato što a) nemam bivšeg za kojim patim napijajuć se mladosti sa penisa sadašnjeg kojeg ne volim nego mi je nešto ko antibiotik b) glupa mi je pjesma koju pjeva Natali c) mogu se zajebavati s estradnim uratcima li-la kvalitete.

Eto, priznajem.

Joj, da, još jedna stvar - ne samo da mi je bezveze pjesma o tome kako eto on nju jebe da zaboravi drugu i ne poludi od tuge što je otišla, kao i optužbe za invaliditet ako ljubimo jer nam se ljubi a ne misleći na nekog drugog, nego mi je drago što je bezvezna, jer dati dobru pjesmu da je pjeva čovjeku koji bi je uništio svojim mekim r-ovima i ź-ovima i ś-ovima bilo bi stvarno zlo.

Ajme, ima još (naravno) - slažem se s onime da ljudi koji ne mogu preboljeti nekoga i ne mogu i ne mogu trebaju stručnu pomoć. Bez ikakve ironije. I ne vidim tu ništa ironično, i ako ti porezotina od rezanja kapule nikako ne zarasta i sprečava te u tome da si pripremiš obrok, treba otići doktoru, i ni to mi nije ironično.

Prvi put sam se nadala da trolaš, očekivala sam od tebe više... pameti?