Normanska postignuća i utjecaj

[Pastir]

Ovo je prije svega povijesna i kulturna tema o ljudima koje historiografija u vrijeme dok pljačkaju i pustoše naziva Vikinzima i Varjazima, a kada se naseljavaju Normanima. Potaknula me serija „Vikinzi“, koja mi je odlična — ali ne želim razgovarati o fikciji. Zanima me stvarna prošlost.

Stavit ću poveznicu da se orijentirate, a onda možemo o pojedinostima.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Normani

Primjerice, kako objašnjavate munjevito širenje? Ratničke sposobnosti moraju biti tek dio odgovora.

Kako su uspjeli preploviti Atlantik? Sunce danju i zvijezde noću pomažu u navigaciji — ali tada nije bilo kompasa.

Kako doživljavate njihovu religiju, u filmovima i stripovima popularnu i danas?

Jeste li čitali nordijske sage? U prijevodu, naravno.

Ovo su segmenti — bit će toga još. Zato nema smisla odgovoriti na pitanja — i onda stati kao da je to sve. Nije. Shvatite ih kao poticaj, a ne kao „leksikon“ u školi.

[Stitch]

Primjerice, kako objašnjavate munjevito širenje? Ratničke sposobnosti moraju biti tek dio odgovora.

Vikinzi su, rekao bih, brzo mijenjali funkciju bez nužnog nestanka identiteta. U Skandinaviji mogli su biti ratnici i trgovci. U istočnoj Europi Varjazi postaju vojna i trgovačka elita. U Normandiji njihovi potomci postaju franački/galski plemići. U Engleskoj postaju osvajačka aristokracija. Na Siciliji i u južnoj Italiji stvaraju novu državu. U Bizantu služe kao carska garda. To nije samo objašnjenje da su bili dobri ratnici. To je sposobnost transformacije, preuzimanja institucija i jezika društva u koje ulaze.

Kako su uspjeli preploviti Atlantik? Sunce danju i zvijezde noću pomažu u navigaciji — ali tada nije bilo kompasa.

Imali su rudimentarne varijante, npr. sunčani kompas (sólarsteinn i srodne naprave nisu ista stvar). To je mogla biti ravna pločica s okomitim štapićem. Dok brod plovi, štapić baca sjenu. Ako poznaješ Sunčev položaj i pratiš kako se sjena tijekom dana pomiče, možeš odrediti smjer i održavati približno isti kurs.

Ili pak tzv. sunčev kamen. Riječ je o islandskom kalcitu (Iceland spar), prozirnom kristalu koji ima svojstvo dvoloma. Kad ga zakreneš u odnosu na polarizirano svjetlo, možeš odrediti smjer iz kojeg dolazi Sunčeva svjetlost čak i kad je Sunce skriveno iza oblaka ili je vrlo nisko. Zbog toga postoji ozbiljna hipoteza da je mogao služiti kao svojevrsni optički kompas iako nije dokazano da su ga Vikinzi rutinski upotrebljavali kao navigacijski instrument.

Alternativa je tomu magnetska igla. Magnetizam su poznavali Kinezi puno prije Vikinga, a magnetizirani komad željeza koji se može slobodno zakretati prirodno daje okvirni smjer sjever - jug. No za Vikinge nemamo čvrst dokaz kada su i kako počeli rabiti magnetsku iglu. Ako su poznavali svojstvo magnetskog željeza, najprimitivniji kompas mogao je biti doslovno magnetizirana igla, komadić drveta/pluta i voda u posudi. Igla pluta i okreće se prema magnetskom sjeveru.

Kako doživljavate njihovu religiju, u filmovima i stripovima popularnu i danas?

Odin mi je fascinantan. O njemu bih mogao satima. No strpi se malo, ta tema zahtijeva i kontekst.

Jeste li čitali nordijske sage? U prijevodu, naravno.

Da. Katkad od početka do kraja, katkad samo dijelove.

[Pastir]

Imali su rudimentarne varijante, npr. sunčani kompas (sólarsteinn i srodne naprave nisu ista stvar). To je mogla biti ravna pločica s okomitim štapićem. Dok brod plovi, štapić baca sjenu. Ako poznaješ Sunčev položaj i pratiš kako se sjena tijekom dana pomiče, možeš odrediti smjer i održavati približno isti kurs.

Ili pak tzv. sunčev kamen. Riječ je o islandskom kalcitu (Iceland spar), prozirnom kristalu koji ima svojstvo dvoloma. Kad ga zakreneš u odnosu na polarizirano svjetlo, možeš odrediti smjer iz kojeg dolazi Sunčeva svjetlost čak i kad je Sunce skriveno iza oblaka ili je vrlo nisko. Zbog toga postoji ozbiljna hipoteza da je mogao služiti kao svojevrsni optički kompas iako nije dokazano da su ga Vikinzi rutinski upotrebljavali kao navigacijski instrument.

Alternativa je tomu magnetska igla. Magnetizam su poznavali Kinezi puno prije Vikinga, a magnetizirani komad željeza koji se može slobodno zakretati prirodno daje okvirni smjer sjever - jug. No za Vikinge nemamo čvrst dokaz kada su i kako počeli rabiti magnetsku iglu. Ako su poznavali svojstvo magnetskog željeza, najprimitivniji kompas mogao je biti doslovno magnetizirana igla, komadić drveta/pluta i voda u posudi. Igla pluta i okreće se prema magnetskom sjeveru.

Da — upravo to je najjednostavniji rudimentarni magnetski kompas. I tehnički je sasvim izvediv u vikinškom kontekstu. Uzmeš komad željeza, namagnetiziraš ga (recimo trljanjem o prirodni magnetit), staviš ga na nešto što pluta — komadić drveta, trsku, tanku koru — i pustiš da se slobodno zakrene u posudi s vodom. Igla će se približno poravnati s horizontalnom komponentom Zemljina magnetskog polja.

Ali tu postoje dva zanimljiva problema. Prvi je: odakle im magnetizirano željezo? Prirodni magnetit („lodestone“) poznat je od davnine. Ako su naišli na dovoljno magnetski komad magnetita, njime su mogli magnetizirati željezo. A drugi: bi li znali što gledaju? To je zapravo veća prepreka. Jedno je primijetiti da se komad željeza uvijek približno vraća u isti smjer, a drugo shvatiti da taj smjer odgovara sjeveru i sustavno ga koristiti za navigaciju.

I još jedna nezgodna stvar: vikinški pomorac nije imao modernu kartu s geografskim sjeverom i magnetskom deklinacijom. Ali to ne znači da mu kompas nije bio koristan. Mogao je biti izvrstan za održavanje relativnog kursa. Zapravo bi takav uređaj bio posebno zanimljiv na maglovitom ili oblačnom moru, gdje ti sunčani kompas i zvijezde ne pomažu.

[Stitch]

Možda tomu pristupamo pogrešno. Sunčev kamen ili sunčani odnosno magnetski kompas ne moraju zapravo biti nužni ljudima koji su praktički odrasli u drakarima. Vikinška navigacija mogla je kombinirati položaj Sunca i zvijezda, visinu Sunca, smjer i jačinu vjetra, valove, morske struje, temperaturu i boju mora, ponašanje ptica, poznavanje obale, oblake i vremenske obrasce, iskustveno poznavanje trajanja putovanja itd.

Norveški i islandski pomorci razvili su izvanredno memorijsko i okolišno znanje. Na otvorenom sjevernom Atlantiku nemaš luksuz rezoniranja "vidjet ću kopno kad se približim" nego moraš znati čitati more. Zato je sunstone fascinantan, ali vjerojatno je pogrešno zamišljati ga kao vikinški GPS.

Ako su ga rabili, izglednije je da je to bio tek jedan od mnogih alata unutar ogromnog sustava praktičnog navigacijskog znanja.