Kad nema Mile, nema nikoga

[Stitch]

Odmaknuo sam se malo da vidim hoće li se tkogod aktivirati dok me nema. Moja je pretpostavka višekratno potvrđena i može se smatrati aksiomom - kad ja ne pišem, praktički nitko ne piše. Nažalost.

Od HT-a dobio sam novi router, ali još mi se ne da micati stari. Prekomplicirano je, što znači da ću svaki dan po tri-četiri puta morati restartirati uređaj koji je odavno dao svoje i gubi internetsku i telefonsku vezu. Opet, to je bitno jednostavnije od zavlačenja pod stol i traženja odgovarajućih kablova u nepreglednoj gomili.

[drug mile]

Kupio sam novi (polovni) auto. Renault Trafic sa 9 sjedala. To sam jaaako dugo htio imati, još i prije nego sam krenuo sa majstorijama. Ali nikad nije bilo dovoljno opravdanja. Sad mi u poslu često zatreba da mogu voziti nešto veliko i dugačko, pa to ne stane u mali auto. Dogodi se da auto natrpam alatom do te mjere da jedva ja unutra stanem. Onda me kći pita da ju usput odbacim do škole. Prvo izbacim pola stvari vani, odvezem ju, vratim se kući pa utrpam stvari nazad. Gnjavaža i trošak.

Prvo sam mislio uzeti teretno vozilo, kakav veći pickup ili teretni kombi, ali onda kaže žena, opet ćemo se stiskati u malom autu kad idemo na izlet... Pa sam ajde uzeo "minibus" da su svi komotni, a kad trebam voziti krevete i ormare, samo povadim sve klupe osim prednje.

[Stitch]

Čestitam, bit će to dobra investicija.

[Pastir]

Čestitke i od mene. Vozi pažljivo!

[drug mile]

Hvala! Ma te stvari se i voze pomalo i pažljivo, nisam nikad bio ljubitelj brzine i opasnosti. Prva "probna" vožnja mi je bila 900+ km iz Njemačke. Prvih par zavoja malo smotano dok nisam skužio kako ga vrtiti, a onda je krenulo normalno.

Sad imam još malo posla sa homologacijom i registracijom, a onda krećemo uživati u putovanjima.

[drug mile]

Gdje su svi, nema nikakvih novosti?

[Stitch]

Ne znam gdje su. Što se mene tiče, u gužvi sam. Imam posla pa ne stignem pisati. Kad poželim malo odmora, radije gledam serije.

[Pastir]

Ima nas, ali uglavnom po noći. Po danu se radi, majstori su sredili krov, sad uređuju tavanski dio.

Sretna vam Velika Gospa. Znam da je to blagdan, ali nisam siguran kako se pravilno čestita. Važna je dobra namjera, je li tako?

[drug mile]

Nisam religiozan pa se uglavnom trudim da nekoga ne uvrijedim na te dane.

[Stitch]

Sretna vam Velika Gospa. Znam da je to blagdan, ali nisam siguran kako se pravilno čestita.

Rekao bih da funkcionira formula "sretna i blagoslovljena", isto kao kad kažu npr. "sretan i blagoslovljen Božić", "sretan i blagoslovljen Uskrs" itd. No Veliku Gospu nikad nikomu nisam čestitao. Kao ni Tijelovo, Tri kralja i ostale svetkovine. Jest da se tada ne radi, što znači da je bitno u religijskom smislu, ali to nije univerzalni običaj kao čestitanje rođendana ili Uskrsa.

[Pastir]

Hvala ti.

[drug mile]

Kad poželim malo odmora, radije gledam serije.

Dobro si me sjetio, sad sam se i ja prebacio na serije. Baš sam došao do nekog stanja kroničnog umora. Vidim da mi stalno treba san, tipa odem leći iza ručka i zaspim, što mi se inače vrlo rijetko događa. Tlaka mi je razmišljati o poslu, a i bez ideja sam, bez volje. Najobičniji umor na koji ranije nisam obraćao pažnju jer je bila potreba odraditi sve što je na programu. Sad krećem ljenčariti, u terapijske svrhe

Ima par serija koje se nikad nisam uspio natjerati da pogledam, iako su dosta visoko rangirane. Jedna od njih je Wire. Počinjao sam vjerojatno 2-3 puta i svaki put pogledao 2-3 epizode. Obitelj Soprano, nekad davno sam na TV-u uhvatio pokoju epizodu, nije me privuklo, i tako je taj osjećaj ostao. A stalno se hvali kao super serija.

Počeo sam gledati Mr. Robot sa Rami Malekom. Počinjao sam i ranije, pa prekinuo dosta brzo. Sada sam malo uporniji pa gledam, možda me do kraja prve sezone i privuče. Ali kao terapija djeluje super. Sa svakom epizodom mi je sve bolje u glavi, kao da se radi o dozi vitamina