Opet o (anti)fašizmu i (anti)komunizmu...

[Stitch]

Današnja Kina nije planska ekonomija sovjetskog tipa; ona kombinira politički monopol partije s tržištem, privatnim poduzetništvom i integracijom u svjetski kapitalizam. Zato se često kaže da je preživjela Komunistička partija, ali ne i klasični ekonomski model.

Intrigantan je to fenomen - skandinavske demokracije i Kina dokazuju da najviše profitira onaj tko probere najbolje iz oba sustava. Skandinavci imaju kapitalizam, ali i jaku socijalnu politiku, a Kinezi komunizam sa svojom, iznimno specifičnom inačicom kapitalizma. Na jednoj je strani socijalni, a na drugoj državni kapitalizam. Iz toga je očito koja ideologija ustvari pobjeđuje.

[Šabović Adis]

Klasika.

Slušaj sad vamo!
Art je komunist? Noup. Je li to ova polovinka? Isto noup. Očekuju obojica neku korist od komunista odnosno komunizma? Jep.
Svaki parazit ikad! Onaj buržujski, kapitalistički. Valjalo bi polovinku (tip, ne konkretno njega) pitati disi bio sedamneste? Šta, ne bi da je revolucionar, al bi da omrsi brk, da uživa u plodovima revolucije? Nikakve veze s komunistima nema ali je izračunao da komunsiti baš njemu duguju nešto - a to nešto nije metak u čelo? Kreten misli da smo prolili more krvi da bismo udovoljili njemu a ne nama - koji smo je prolijevali? Kreten misli da se borimo za kretene a ne protiv njih?

[Marsovac7]

A Kina i Kuba? One jesu preživjele kao komunističke jednopartijske države, ali su se obje bitno promijenile. Kina osobito. Današnja Kina nije planska ekonomija sovjetskog tipa; ona kombinira politički monopol partije s tržištem, privatnim poduzetništvom i integracijom u svjetski kapitalizam. Zato se često kaže da je preživjela Komunistička partija, ali ne i klasični ekonomski model.

Nastradalo puno ljudi u obje zemlje, osobito u Kini. Teško pranje mozga i sve ostale gadosti komunizma.

[Stitch]

Slušaj sad vamo!
Art je komunist? Noup. Je li to ova polovinka? Isto noup. Očekuju obojica neku korist od komunista odnosno komunizma? Jep.
Svaki parazit ikad! Onaj buržujski, kapitalistički. Valjalo bi polovinku (tip, ne konkretno njega) pitati disi bio sedamneste? Šta, ne bi da je revolucionar, al bi da omrsi brk, da uživa u plodovima revolucije? Nikakve veze s komunistima nema ali je izračunao da komunsiti baš njemu duguju nešto - a to nešto nije metak u čelo? Kreten misli da smo prolili more krvi da bismo udovoljili njemu a ne nama - koji smo je prolijevali? Kreten misli da se borimo za kretene a ne protiv njih?

I mislio sam da ništa suvislo nećeš napisati. Tipična luđačka salata.

Ti autori ne samo da ne očekuju nikakvu korist od komunizma nego i tvrde - što izrijekom, što između redaka - da komunizam kao promašena ideologija korist može donijeti samo rijetkima i malobrojnima. Što je u osnovi točno gledamo li životni stil praktički svakog vođe komunističke partije na planetu.

No intelektualnog poštenja radi, reći ću i da tako nije bilo u početku. Mnogi su komunistički režimi industrijalizirali agrarne zemlje, povećali pismenost, izgradili zdravstvene sustave, stvorili modernu infrastrukturu itd. Ali upravo je modernizacija proizvela obrazovanije stanovništvo koje je počelo tražiti više slobode, više izbora, više informacija, više sudjelovanja... Sistem je stvorio ljude koje nije mogao potpuno kontrolirati. I umjesto da se otvori i prilagodi, reagirao je represijom.

Sjeti se Jugoslavije, uostalom. Nemoguće je osporiti nekoliko velikih transformacija od Drugog svjetskog rata do osamdesetih godina prošloga stoljeća: masovno opismenjavanje stanovništva, širenje srednjeg i visokog obrazovanja, urbanizaciju, industrijalizaciju, dostupnost zdravstvene zaštite, društvenu mobilnost ljudi iz radničkih i seljačkih obitelji, znatno veće sudjelovanje žena u javnom životu i na tržištu rada... Mnoge stvari koje danas uzimamo zdravo za gotovo u Hrvatskoj nisu nastale ni u Austro-Ugarskoj ni u Kraljevini Jugoslaviji nego upravo u socijalističkom razdoblju. No istodobno gušili su se studentski i politički pokreti krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih; nekoliko godina potom na red su došli kosovski Albanci, koje se optuživalo da su iredentistički i nacionalistički elementi, a sve vrijeme Udba je vodila tajni rat s dijasporama u inozemstvu, najčešće s hrvatskom, koja je u beogradskim kuloarima beziznimno nazivana ustaškom, čak i kad je riječ bila o anonimcima koji su otišli trbuhom za kruhom, a ne iz političkih razloga. Hajduk primjerice ode na turneju u Australiju, a poslije ga se proziva zbog suradnje s neprijateljskom emigracijom. Igračima se stopiraju transferi, zove ih se na obavijesne razgovore, a novine pišu o fotografiranju s hrvatskom zastavom. Magnum crimen!

A što je radio Tito? Osim što je išao u lov, plovio Galebom, sunčao se na Brijunima, kupovao kubanske cigare, bijela odijela i luksuzne satove...? Jebanje Sofije Loren, Gine Lollobrigide i Elizabeth Taylor ne računa se, pazi, kao državnički posao.

[Pastir]

Nastradalo puno ljudi u obje zemlje, osobito u Kini. Teško pranje mozga i sve ostale gadosti komunizma.

To ne osporavam. Ali napisala si: „Nema šanse da uspije, zato nigdje ni nije.“ Zato pitam za Kubu i Kinu. A tu su još Laos, Vijetnam i Sjeverna Koreja.

Bilo je prije puno više država, samo u Europi Albanija, Bugarska, Čehoslovačka, Istočna Njemačka, Mađarska, Poljska, Rumunjska, SSSR, Jugoslavija... To su režimi koji su trajali desetljećima, nisu bili „meteorski“. Postojao je određeni uspjeh, kako god ga definirali.

A što je radio Tito? Osim što je išao u lov, plovio Galebom, sunčao se na Brijunima, kupovao kubanske cigare, bijela odijela i luksuzne satove...? Jebanje Sofije Loren, Gine Lollobrigide i Elizabeth Taylor ne računa se, pazi, kao državnički posao.

Raspoložen si danas.

[Šabović Adis]

I mislio sam da ništa suvislo nećeš napisati. Tipična luđačka salata.

Maneeemoj?! Skoči malo više, lijo, nije kiselo.

Ti autori ne samo da ne očekuju nikakvu korist od komunizma nego i tvrde - što izrijekom, što između redaka - da komunizam kao promašena ideologija

Ne očekuju? Ali očekuju da ne bude promašena? Promašena - kome?

korist može donijeti samo rijetkima i malobrojnima. Što je u osnovi točno gledamo li životni stil praktički svakog vođe komunističke partije na planetu.

Da, nama - komunistima! Rijetkima i malobrojima. Mi smo smo ekskluziva. Avangarda. Koliko im vremena treba da to shvate?
Ono kad sirovini objašnjavaš da je sekundarna...

No intelektualnog poštenja radi, reći ću i da tako nije bilo u početku. Mnogi su komunistički režimi industrijalizirali agrarne zemlje, povećali pismenost, izgradili zdravstvene sustave, stvorili modernu infrastrukturu itd. Ali upravo je modernizacija proizvela obrazovanije stanovništvo koje je počelo tražiti više slobode, više izbora, više informacija, više sudjelovanja... Sistem je stvorio ljude koje nije mogao potpuno kontrolirati. I umjesto da se otvori i prilagodi, reagirao je represijom.

Sjeti se Jugoslavije, uostalom. Nemoguće je osporiti nekoliko velikih transformacija od Drugog svjetskog rata do osamdesetih godina prošloga stoljeća: masovno opismenjavanje stanovništva, širenje srednjeg i visokog obrazovanja, urbanizaciju, industrijalizaciju, dostupnost zdravstvene zaštite, društvenu mobilnost ljudi iz radničkih i seljačkih obitelji, znatno veće sudjelovanje žena u javnom životu i na tržištu rada... Mnoge stvari koje danas uzimamo zdravo za gotovo u Hrvatskoj nisu nastale ni u Austro-Ugarskoj ni u Kraljevini Jugoslaviji nego upravo u socijalističkom razdoblju. No istodobno gušili su se studentski i politički pokreti krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih; nekoliko godina potom na red su došli kosovski Albanci, koje se optuživalo da su iredentistički i nacionalistički elementi, a sve vrijeme Udba je vodila tajni rat s dijasporama u inozemstvu, najčešće s hrvatskom, koja je u beogradskim kuloarima beziznimno nazivana ustaškom, čak i kad je riječ bila o anonimcima koji su otišli trbuhom za kruhom, a ne iz političkih razloga. Hajduk primjerice ode na turneju u Australiju, a poslije ga se proziva zbog suradnje s neprijateljskom emigracijom. Igračima se stopiraju transferi, zove ih se na obavijesne razgovore, a novine pišu o fotografiranju s hrvatskom zastavom. Magnum crimen!

Zamaraš se sporednostima. Zato što si dekoncentrisan. Gledaj ovo:

Biži tamo, vi problem niste kadri uzeti zaozbiljno, kamoli rješenje...

Jesi se ikad zapitao čemu komunizam? Ono, platonski? Koji je to tačno problem za koji komunizam jest rješenje? A?
Da ti kažem, u povjerenju, mi ne čekamo boga da se vrati. Mi stvaramo novog čovjeka, stari bog nam ne treba. Navodno ga ubilo, da je kojeg đavola valjo ne bi ga moglo ubit. A i da se vrati, ono iz mrtvih, šta da radimo sa živim mrtvacem? Koji će nam đavo zombi? I njegov zombijevski svijet? Jebo to! Jel ti malo jasnije sad zašto smo najveće zlo koje je ikad zadesilo čovječanstvo? Pitaj one mantijaše od kojih ta priča i potiče.
Oni će boga i dočekati, valjda, a njima i njihovima, jednicima i bijednicima, onda bog ima da udijeli - od nas neće dobiti ni cvonjka. Njima mućak!

A što je radio Tito? Osim što je išao u lov, plovio Galebom, sunčao se na Brijunima, kupovao kubanske cigare, bijela odijela i luksuzne satove...? Jebanje Sofije Loren, Gine Lollobrigide i Elizabeth Taylor ne računa se, pazi, kao državnički posao.

To neki jal, a?
Druže, da si ti lomio vrat s tifusarima po beha planinčugama i jeo korijenje, da se tvoja glava nalazila na ovoj slici:



tada bi ti imao pravo da guziš Sofiju. To je privilegija odlikaša. Ovako, bolje ti je da šutiš, ne brukaj se.

[Stitch]

Jesi se ikad zapitao čemu komunizam? Ono, platonski? Koji je to tačno problem za koji komunizam jest rješenje? A?
Da ti kažem, u povjerenju, mi ne čekamo boga da se vrati. Mi stvaramo novog čovjeka, stari bog nam ne treba. Navodno ga ubilo, da je kojeg đavola valjo ne bi ga moglo ubit. A i da se vrati, ono iz mrtvih, šta da radimo sa živim mrtvacem? Koji će nam đavo zombi? I njegov zombijevski svijet? Jebo to! Jel ti malo jasnije sad zašto smo najveće zlo koje je ikad zadesilo čovječanstvo? Pitaj one mantijaše od kojih ta priča i potiče.

A gdje si bio kad sam govorio o tome? Spavao na ušima? Čitaj postove, nemoj ih preskakati.

Klasični socijalizam/komunizam 20. stoljeća često je imao prevelika očekivanja od ponašanja i pojedinca i kolektiva. U praksi se pokazalo da mnogi ljudi nisu spremni jednako raditi bez obzira na razliku u nagradi, a nisu rado ni prepuštali odluke centralnim tijelima s njihovim genijalnim petogodišnjim ili desetogodišnjim planovima. Tu se pojavljuje problem koji je zanimao npr. Lockea i Poppera - razlika između željenoga (priželjkivanoga) i stvarnoga čovjeka. Mnogi socijalistički projekti implicitno su pretpostavljali čovjeka kakav bi trebao biti. Kapitalizam uglavnom polazi od čovjeka kakav jest. To ne znači da je kapitalizam moralno superioran. Samo znači da je možda bolje usklađen s određenim trajnim motivacijama.

Što misliš da je tu rečeno? Objašnjavao sam upravo taj ideal, koncept čovjeka kojemu je komunizam težio.

To neki jal, a?

Ne. Nema tu zavisti. Referiram se na bajke koje su slušali pioniri, omladinci, seljaci, radnici itd. "Drug Tito spava samo četiri sata i po cijele dane radi za dobrobit bratstva i jedinstva, radničkog samoupravljanja, socijalističke Jugoslavije, tekovina revolucije..." A drug Tito u šumi krka srnetinu i veprovinu kao veliki lovac ignorirajući činjenicu da su sirote životinje drogirali, praktički uspavali kako bi ih mogao ucmekati, a kad se malo odmori poslije dobrog ručka i dvije-tri butelje arhivskoga vina, uz kavu, konjak i obligatnu cigaru razmišljat će koju bi drugaricu mogao pričepiti na stolu u radnoj sobi - ali diskretno, da Jovanka ne dozna. Lako se tako boriti za buduća pokoljenja, moj Šabo. Svatko bi to mogao, čak i ti.

[Pastir]

Ne. Nema tu zavisti. Referiram se na bajke koje su slušali pioniri, omladinci, seljaci, radnici itd. "Drug Tito spava samo četiri sata i po cijele dane radi za dobrobit bratstva i jedinstva, radničkog samoupravljanja, socijalističke Jugoslavije, tekovina revolucije..." A drug Tito u šumi krka srnetinu i veprovinu kao veliki lovac ignorirajući činjenicu da su sirote životinje drogirali, praktički uspavali kako bi ih mogao ucmekati, a kad se malo odmori poslije dobrog ručka i dvije-tri butelje arhivskoga vina, uz kavu, konjak i obligatnu cigaru razmišljat će koju bi drugaricu mogao pričepiti na stolu u radnoj sobi - ali diskretno, da Jovanka ne dozna. Lako se tako boriti za buduća pokoljenja, moj Šabo. Svatko bi to mogao, čak i ti.

Ova tema je sve bolja i bolja.