Trumpov drugi mandat već kontroverzniji od prvoga?!

[Šabović Adis]

To i jeste poenta, spomenuće - umjesto da naredi. I Tramp je spomenuo pa ništa.
Kako će Milanović da replicira na Tuskovo napala nas Rusija, sa da, napala nas ili sa da, napala vas? Kako Starmer? To kao prvo, a kao drugo, šta misliš kako će Rus da reaguje ako nekim slučajem pijani Estonac ispali metak preko granice? Znaš, Rus napad jedne članice NATO smatra napadom NATO tako da nije isključeno da će planuti i London i Pariz skupa s Talinom.

[Stitch]

To i jeste poenta, spomenuće - umjesto da naredi. I Tramp je spomenuo pa ništa.
Kako će Milanović da replicira na Tuskovo napala nas Rusija, sa da, napala nas ili sa da, napala vas? Kako Starmer?

Stvar je u odluci, u političkoj volji, a ne u strukturi. Gdje postoji volja, postoji i način.

[Pastir]

To i jeste poenta, spomenuće - umjesto da naredi. I Tramp je spomenuo pa ništa.
Kako će Milanović da replicira na Tuskovo napala nas Rusija, sa da, napala nas ili sa da, napala vas? Kako Starmer? To kao prvo, a kao drugo, šta misliš kako će Rus da reaguje ako nekim slučajem pijani Estonac ispali metak preko granice? Znaš, Rus napad jedne članice NATO smatra napadom NATO tako da nije isključeno da će planuti i London i Pariz skupa s Talinom.

Najmanje vjerojatan scenarij je direktni rat NATO — Rusija. To je scenarij koji dominira naslovima, ali je i najrizičniji za obje strane.

Zašto je manje vjerojatan? Zato što uključuje rizik nuklearne eskalacije, nema „kontroliranog ishoda“ i previše je nepredvidiv čak i za velike sile.

NATO i Rusija mogu riskirati puno, ali ne tako lako sve.

[Šabović Adis]

Veliš, NATO nije tek strašilo za Rusiju?

[Pastir]

Recimo ovako: Rusija mu nije jedina briga.

https://www.fdd.org/analysis/2025/06/04 ... cing-nato/

https://theconversation.com/why-nato-is ... rld-253494

[Šabović Adis]

through the challenges posed by a rapacious authoritarian state — Russia — and the China-led axis of aggressors that supports and enables Russia.

Klasični retard. Veli, Rusija koja je poput mnogih drugih odbacila principe inter-nacionalizma i stekavši nezavisnost i suverenitet u devedesetima, stavljajući nacionalni iznad inter-nacionalnog interesa (pod čijim to uticajem da mi je znati, uzevši u obzir ovaj rečeni trijumf SAD nad S. Savezom) postala je autoritarna država? Ne nacionalna nego autoritarna? I Kina? Šta, odbijaju plavu pilulu i uporno odabiru crvenu - što ih čini agresorima? Neće da se uljude? Da postanu dio civiliziranog svijeta?
Tipično. Ne čudi što iz iste obavještajne kuhinje stižu i obavijesti o teroristima iz Palestine, Jemena, Irana itd. itd.
Bijeli nikako da shvati da ne može biti da je Crni prvi počeo...

Just last week, Secretary General Mark Rutte said he anticipates NATO members will agree to increase the defense spending target to a total of 5 percent of gross domestic product (GDP) between defense spending and associated security spending

Tako i ja - kad ne uspijem da preskočim letvicu dignutu na 2 metra ond je podignem na 5 metara. Veći izazov, bolje se preskače tako.
Nisam dalje čitao...

[Stitch]

Šabo, pogledaj ovo.

Komunistički kapitalizam u Narodnoj Republici Kini

Kineski državni kapitalizam je čudo: fleksibilan je zbog golemog privatnog sektora, ali o svemu odlučuje Partija

Kina je uvela specifičan model poznat kao državni kapitalizam ili socijalizam s kineskim karakteristikama, koji spaja snažan privatni sektor s čvrstom kontrolom Komunističke partije. Taj hibridni sustav omogućio je brzi ekonomski rast, gdje država strateški usmjerava investicije, a privatne tvrtke stvaraju većinu BDP-a.

Ključne su značajke kineskoga kapitalizma dakle dominacija Partije (unatoč tržišnoj ekonomiji, Komunistička partija Kine zadržava glavnu riječ i političku kontrolu nad gospodarstvom), državni kapitalizam (državna su poduzeća i dalje važna u strateškim sektorima, a država usmjerava kapital u sektore koji generiraju rast), snažan privatni sektor (na privatna poduzeća otpada oko 80 posto društvenog proizvoda, zapošljavaju više od 90 posto radne snage i ostvaruju više od 50 posto investicija), ekonomski rast i milijarderi (Kina je od zemlje masovne gladi postala druga ekonomija svijeta, s velikim brojem superbogataša) i impresivna radna kultura (često se radi i po 12 sati dnevno, na što su se kineski radnici naviknuli).

Neki analitičari taj sustav nazivaju političkim kapitalizmom zbog tri obilježja: relativne autonomije državnih i partijskih tijela, tehnokratske uprave i nedostatka vladavine prava. Opet, to ne znači da će Kinezi zauvijek ostati u autokratskom jednopartijskom modelu, jer i kod njih postoji evolucija sustava.