Beta ženka » wrote:Bitno da ti znaš što je
greška u nagonu.
I ljudi su inače divna i empatična, miroljubiva bića.
A i Zemlja je ravna ploča i kruži oko Mjeseca.
Greška u evolucijskom smislu; brinuti se za mladunče tuđe vrste teško da povećava fitness opstanka neke vrste.
I ja nisam rekao da su ljudi divna i empatična bića, kako bih to mogao misliti, kad vidim tebe?
(BTW, ovo je šala, da ne bude zabune
)
Nego, ljudi *mogu* biti empatična bića - imaju taj kapacitet. A to što taj kapacitet uglavnom troše na sebičnost i pokvarenost, to je već druga priča. S druge strane - životinje nemaju kapacitet biti 'zle', pa zato nisu zle. Ni dobre. Nego jednostavno, prirodne, postupaju nagonski, na jedini način na kojeg mogu i znaju.
Tupelo » wrote:
Životinje posvajaju mladunce iz istog razloga iz kojeg to čine i ljudi. Da zadovolje svoju potrebu da budu roditelji tj. da zadovolje svoj roditeljski nagon.
Ili želiš reći da te životinje koje posvajaju mladunce i ljudi koji posvajaju djecu boluju od poremećaja u nagonu?
Ne želim reći to, nego želim reći da ti je ova gore usporedba potpuno promašena. Stanje svijesti životinje koje posvoji mladunče druge vrste, i stanje svijesti čovjeka koji posvoji tuđe dijete (ili kupi kućnog ljubimca) drastično su različita.
Tupelo » wrote:Gle, svaka životinja, uključujući i čovjeka, ima svoja pravila u formiranju i dinamici društvenih zajednica i ima svoj način skrbi o mladuncima. Ispod svake od tih skrbi leži roditeljski nagon. Ne onaj za razmnožavanjem, već roditeljski nagon. Nagon. Da.
I poput svih nagona, on se sastoji od gomile "alatnih aktivnosti" i neke su mnogima zajedničke, a neke su posebne za svaku vrstu.
Meni bolje zvuči termin 'skrbnički nagon' - to je dakle nagon da se skrbiš o svojim potomcima. Budući da 'roditeljima' smatram one koji su biološki odgovorni za rađanje mladunčeta, a kod mnogih vrsta životinja postoje svakavi interesantni fenomeni poput 'podmetanja' svojih mladunaca nekim drugim individuama na skrb itd. Znači, skrbnik i roditelj ne mora biti isto.
Enivej, ne vidim po čemu je to relevantno, pa ja ne poričem postojanje nagona za 'skrbljenjem' za mladučnadi - to je očito još jedan aspekt nagona za održanjem vrste. Jer čemu stvarati mladunčad ako će ta mladunčad izginuti odmah nakon rađanja. (Premda kod nižih vrsta bića postoji i takva evolucijska strategija - stvoriti ogromno mnoštvo 'potomaka' od kojih će ogromna većina izginuti, ali zato neki rijetki preživjeti.)
No, ako jedna individua 'posvoji' mladunče druge vrste, to je slična ona 'greška' kao kad kukavica podmetne svoje jaje nekoj drugoj ptici. Ne misliš valjda da životinje posvajaju druge životinje zbog 'dobrote'? Empatije? Vidi neko siroto mladunče pa se 'sažali'?
Onako, stane razmišljati 'vidi kako tužno je ovo malo bićence, idem se ja sad brinuti za njega, da mu bude ljepše'.
Tupelo » wrote:A još me više fascinira potreba da se naš način pokaže vrednijim, smislenijim i boljim od svih ostalih.
Zanimljivo, a meni je obrnuto. Meni je fascinantno da ČOVJEK ima potrebu sam sebe grditi na takav gore način. Ne zato što ja mislim da su ljudi 'dobra i divna bića' - znam da nisu - nego zato što je evidentan ogroman nesrazmjer u intelektualnom kapacitetu između ljudi i bilo koje druge životinje.
Nije mi jasno čemu služi poricanje nečega toliko evidentnog.
Tupelo » wrote:Samo zato što netko ne brine o mladuncima na način na koji to činimo mi, ne vodi ih u Diznilend i ne stavlja ih u oporuke, ne kelji im rodbinsko nazivlje ter ih ne promatra zamišljeno s verande, ne znači da je ta skrb o mladuncima manje adekvatna od naše ili siromašnije motivirana.
Sorry, ali znači baš to. Siromašnije je motivirana ne samo u kvantitativnom, nego i u kvalitativnom smislu - nedostaju čitave dimenzije motivacije. Kao prvo, nedostaje introspekcija, samopromatranje, samoanaliziranje. Ja osobno nisam nigdje vidio ni pročitao nijednu indiciju da su životinje sposobne za 'preispitivanje' samih sebe, recimo.