S mirisom lipe sjećanja iz Like

[karambol]

Ajmo u Liku, ljudi...


neko forumsko druženje, ražanj, majčina dušica, šljivovica, čvarci,police,slanina, basa, kiselo mlijeko, kiseli kupus, grah, palenta i voda 'ladna

Ajmo.

[Pješčana]

sjenik
stroji pored kuće, drven. u njemu je živio konj, dok ga nisu prodali zbog bolesti Ciganima.
konj je bio Zelenko, mada nije bio zelen nego bijel prošaran nečim sivozelenim.
radni, marljivi konj.
sjenik je najmirisnije mjesto. Gomila suhih biljaka natrpana u jedno mjesto, pola toga pika, druga polovica škaklja. kad smo bili mali tražili smo da spavamo tamo. sa sijenom i vilama i rogljama i kosom.

kosa.
teška velika kosa, brus i ona torbica koja se nosila, u kojoj je, mislim, bilo vode, pa bi se kosa očistila nakon nekog vremena.
odrasli su velikim zamasima mijenjali izgled livade

stogovi.
jednom sam bila kad se slama skupljala i vozila sam se na kolima prepunima slama. kad smo došli u dvorište, odrasli su vilama i grabljama skidali slamu i slagali ukrug oko stupa. do večeri stog je bio velik i impozantan. ja sam cijelo vrijeme bila na kolima, dok je bilo slame, i bila sma si tako važna

[Vodena]

Azizi, Pješčana, sjetile ste me na priče pokojnog dida i babe, po mužu Ličaninu. Baš ste me rastužile i osnažile. Pred očima mi slika starca koji ispijajuć čašicu rakije priča o prelu, a pri tome mu vidim iskre u očima. Tijelo mu je s godinama ušlo "use", pogrbljena leđa podjećala na teške dane i rad, a na rukama se ogledale sve bore Like, jer kruha bez motike jedva da je bilo.


Jebo dan kada smo bacili biljac.


Sretna sam što mogu reći da je kuća i podosta zemljišta još u vlasništvu obitelji. Nesretna sam jer čami sama i zaključana. Ne diše i ne živi kako bi trebala. Ugasla se vatra na ognjištu, a pojilo već odavna zaraslo u divlje šljive. Štalica podno kuće prazna, a jedina joj družica stijena u zaleđu i pokoji medo koji doluta putem.

Uf!

PS Miris štale ima i u drugim mjestima. Vikendom kroz selo prolaze konji. To je miris!

[azizi]

bila sam jučer do svoje tete, isplela mi je pošive (coklje). sad sam spremna za zimu.
ionako je jesen već na vratima
odmah sam naručila još jedan par, dok ju ruke i oči služe

Slutila sam da na Trkeljanju ima još cokljaša

Blago tebi! Meni ih više nema tko plesti.

Nisam znala da se coklje zovu i pošive. Nije Lika samo bogata ljepotom, nego je i multilingvalna

sjenik
stroji pored kuće, drven. u njemu je živio konj, dok ga nisu prodali zbog bolesti Ciganima.
konj je bio Zelenko, mada nije bio zelen nego bijel prošaran nečim sivozelenim.
radni, marljivi konj.

Nekada je bilo pod normalno da svaka obitelj ima konje, uz svu ostalu živinu. Imao ih je moj ujak koji je ostao živjeti u Lici. Kao i moj djed. Mati mi ih se s ljubavlju sjećala, jer su obilježili njezino djetinjstvo. Cijeli je život obožavala konje. Valjda je zato i mene rodila u godini konja

sjenik je najmirisnije mjesto. Gomila suhih biljaka natrpana u jedno mjesto, pola toga pika, druga polovica škaklja. kad smo bili mali tražili smo da spavamo tamo. sa sijenom i vilama i rogljama i kosom.

Pikalo, škakljalo! Bilo je uzbudljivo igrati se i valjati po onom sijenu na sjeniku (molim, bez primisli i trimisli - bili smo djeca )

Nego, gotovo bih zaboravila na roglje da ih nisi nisi spomenula. Bile su drvene, s tri 'roga', ne u ravnini, nego složenih trodimenzionalno. Ne mogu naći sliku na guglu.

Sad si me podsjetila i na onu 'torbicu' s vodom o pasu kosaca. Kao i brusnim kamenom, zaboravila sam kako se zove. Sjećam se kosaca, golih do pasa, kako, onako znojavi, ritmički kose, a ne čuješ ništa osim zrikavaca i oštrog zvuka otkosa... i osjećaš intenzivan miris pokošene trave.

Kod mene se to što ti zoveš slama, u toj fazi još uvijek zvalo sijeno. Trava se najprije, još tamo na livadi, prilikom skupljanja odmah naviljčila u naviljke.

Jbmti, koji lijep i mirisan topik.

Dobrodošla nam na na ovo naše nostalgično sijelo

[Margarita]

Osim što sijeno ne postaje slama u nekoj fazi života.

[ali]

Ajmo u Liku, ljudi...


neko forumsko druženje, ražanj, majčina dušica, šljivovica, čvarci,police,slanina, basa, kiselo mlijeko, kiseli kupus, grah, palenta i voda 'ladna

Ajmo

[Euklid]

Kod mene je sijeno sijeno i dobiva se košnjom i sušenjem trave.
Slama su sasušene stabljike žitarica i puno je grublja.

[azizi]

Jebo dan kada smo bacili biljac.

Jebo!

Sretna sam što mogu reći da je kuća i podosta zemljišta još u vlasništvu obitelji. Nesretna sam jer čami sama i zaključana. Ne diše i ne živi kako bi trebala. Ugasla se vatra na ognjištu, a pojilo već odavna zaraslo u divlje šljive. Štalica podno kuće prazna, a jedina joj družica stijena u zaleđu i pokoji medo koji doluta putem.

Uf!

Kako si ovo lijepo rekla. Tužna je sudbina većine napuštenih ličkih kuća Nema više cike djece po livadama, zvona i klepetala brojne stoke, seljana koji te u prolazu pitaju "A čija si ti?", "Ljubice Mandine?"

Osim što sijeno ne postaje slama u nekoj fazi života.

Valjda u nekoj fazi života nakon života

Sjećam se da je mama znala reći "Idemo! Sijeno! Slama! Sijeno! Slama!..." Po tome sam još kao klinka znala da to nije isto. Kasnije sam naučila razliku. No, primjedba ti je svakako na mjestu barem za sve one koji nisu vidjeli ni jedno ni drugo, a takvih je danas sve više.



EDIT: Sad vidim da je dobri Euklid objasnio razliku

[Donna Sole]

Kod mene je sijeno sijeno i dobiva se košnjom i sušenjem trave.
Slama su sasušene stabljike žitarica i puno je grublja.

da, tako smo i učili u školi, ako se ne varam
Trava se kosila za sijeno poradi zimske hrane za blago, a slama se koristila za ležajeve. kako stočne tako i za ljude



edit: vidim da je i azizi objasnila

[Margarita]

Sjećam se da je mama znala reći "Idemo! Sijeno! Slama! Sijeno! Slama!..."

Zob, zob, zob!

[Donna Sole]

Da preselim u Liku?
Imam tamo jedno imanje, napušteno..

Ne znam što bi s njim...
Treba ulagat a kako stoje stvari, starački domovi su jedina sigurna budućnost koja nam s ovakvom vladom, državom i stanjem preostaje...

Bojim se i svoje vlastite a i budućnosti djece..naše i djece naše djece

[azizi]

Zob, zob, zob![/quote]




Ovo "Sijeno! Slama!" odnosilo se, pretpostavljam, na "Lijeva! Desna!". To je bio motivacijski slogan moje majke kada bih, onako malecka, posustala na putu preko Karaule, a ona je vukla teški kofer i torbu i nije me mogla uzeti u naramak.

Na što se odnosilo ovo "zob, zob, zob"? Bilo je zobi (jer je bilo i konja), ali nisam čula ovu "brojalicu".

Ili ti to samo onako , da se ja mogu nadovezati s ječam, ječam, ječam!

[Euklid]

ne kužim igru ali se uključujem...

raž! raž! raž!

[azizi]

'šenica, 'šenica, 'šenica

[Euklid]

'šenica, 'šenica, 'šenica

ispadaš

ti si već imala ječam...

[azizi]

ispadaš

ti si već imala ječam...

ječam nije 'šenica

A i ovo zavičajni topic. Nešto kao zavičajni klub. Članovi vezani 'zemljaštvom' imaju pravo na neke beneficije. Tako da ja mogu dvaput

[Margarita]

Na što se odnosilo ovo "zob, zob, zob"? Bilo je zobi (jer je bilo i konja), ali nisam čula ovu "brojalicu".

Ili ti to samo onako , da se ja mogu nadovezati s ječam, ječam, ječam!

Nekad sam negdje nešto takvo učila. Sijeno, slama, sijeno, slama, zob, zob, zob.

[Pješčana]

Osim što sijeno ne postaje slama u nekoj fazi života.

pa da. u sjeniku se držalo sijeno, u stogu je bila slama. za bacit pod noge životinjama

[Euklid]

ja posijah repu, repu

žena veli lan...

[azizi]

Nekad sam negdje nešto takvo učila. Sijeno, slama, sijeno, slama, zob, zob, zob.

Našla sam da se radi o narodnom kolu s Kosovog polja - Ja posejah lubenice

"Ja posejah lubenice pokraj vode Studenice, seno, slama, seno, slama, zob, zob, zob... zob, zob, zob " ....

[azizi]

ja posijah repu, repu

žena veli lan...

Ja posijah repu, repu, žena veli mak! ... iz Posavine

Mak, Euklide, mak! Ne lan!


Izgleda da su Ličani zaduženi i za izvanlički folklor Moguće zbog toga jer su nadaleko i naširoko poznati po milozvučnosti i bogatstvu vlastitog, kao, primjerice - Vuk magare na plot nagonio

[Margarita]

Našla sam da se radi o narodnom kolu s Kosovog polja - Ja posejah lubenice

"Ja posejah lubenice pokraj vode Studenice, seno, slama, seno, slama, zob, zob, zob... zob, zob, zob " ....

Vidiš, vidiš, a još mi se nekako uz to sijeno po glavi vrzmao i folklor (tjeralo me u osnovnoj da plešem) ali se nisam mogla sjetiti.

[Euklid]

Lan, pizda mu strinina - lan... nemoj da idem na jubito tražit...

[azizi]

Lan, pizda mu strinina - lan... nemoj da idem na jubito tražit...

Euklide, srećo! Ja plesala zemaljski i vanzemaljski folklor. Možda kod tebe bijaše lan, al' u mome selu samo mak

mak mak mak

[Euklid]

Euklide, srećo! Ja plesala zemaljski i vanzemaljski folklor. Možda kod tebe bijaše lan, al' u mome selu samo mak

mak mak mak

Fakat je mak

Sad mi je jasno zašto sam izvisio svaki put kad sam komadima uletavao s ovom pjesmom.

Tako ti to je kad ne znaš riječi...