The Big Apple je prozvakana u tri dana (koliko se dalo prozvakat) usprkos pospanosti u normalne dnevne sate i uz herojske napore odrzavanja budnom gledajuci Cosi fan tutte od 2 do 6 ujutro. Po bioloskom vremenu, dakako.
Sad sam na tri sata vecoj razlici ali duram sve lakse.

Lijepo je u ovom dijelu svijeta no ne toliko da bih rado zivjela tu. U New Yorku pogotovo ne, toliko ljudi na tako malom prostoru je vise nego stresno. Peristil i Stradun usred ljeta u jednom.
A nema da ce proc sezona pa ce ih biti manje, svaki dan je isti.
Muz i ja smo hrabri u javnom ogovaranju na materinjem jeziku kad smo daleko od doma

pa smo zahvaljujuci tome upoznali curu iz Pule koja je godinu dana tamo, ima zelenu kartu (osvojila je na nekoj lutriji

) i kaze da je zadovoljna za sada. Posao joj nije nesto ali se nada boljem. Dovela je i muza.
Tako ukratko, vrijeme tu....sunce ali puse pa je prohladno, sad treba ic vecerat u neki restoran koji navodno ima hrvatsku kuhinju jer je vlasnik potomak naseg sunca, stina i mora.
Vidit cu kako ce ispast hrvatski gesmak u jamerike.
Puseki i pozdravi uz prigodan glazbeni
. Broj
E da, hippie pokret je iz ovih krajeva i psihodelija se osjeti u zraku i ljudima. Sto ce rec....dobro se uklapam.
