evo moj današnji izlet
potpuno sam smetnula s uma da od bregane do brežica treba vinjeta. na granici je bila gužva, mi smo žurili u posjet kumovima koji imaju klet na bizeljskom (u brežicama se skrene i vozika nekih 20-tak minuta), i zapravo tek kad sam sišla s autoceste shvatila sam da slovenci očekuju da im se plati najmanje 15 eura za tih nekoliko kilometara. mislim, vozikaj se ti onuda cijeli tjedan simo- tamo ako te volja za istu cijenu
sve je to transparentno i demokratično i kapitalistično. koga briga za tvoj hir da prijeđeš 8 km za 15 eura - jednom. dobro, i natrag
a kako natrag, jebemmumiša. i tu počinje moja avantura. nisam poznavatelj lokalnih cesta, koje su, naravno, genijalno zakamuflirane i postoji veća vjerojatnost da završiš u celju nego u zagrebu. kad su mi počeli opisivati neki put preko klanjca i kumrovca, a što ne i dobove, skreneš lijevo, pa desno, pomislila sam da me snima skrivena kamera
i onda mi žena na benzinskoj, na kojoj sam već htjela kupiti vinjetu
jednostavno objasni kako da se priključim na normalnu staru cestu koja vijuga uz autocestu i vodi na mali granični prijelaz i samobor
moj dragi suvozač, koji si je popio malo previše cvičeka i rakijica, u tom je kratkom putovanju uspio čak pet puta prepoznati autocestu slijeva, kojom smo došli, i iskreno se začuditi zašto ne idemo onuda. zbog 150 eura kazne, upizdumaterinu
znak da je do granice 1 km. jesss, jebte se, slovenci. a onda šok. odjednom se cesta račva na oš lijevo, oš desno, naprijed kuća. a sve isto, zrcalno, pa ti vozi kud hoćeš. kaže cviček da mu se sviđa lijevo. i što da vam kažem, završili smo na jednosmjernom crvuljku za kamione, na glavnom prijelazu na autoputu
veli cviček, pa kaj. samo je jedan kamionček ispred nas, a poglej si tam kolone automobila! ustvari, kaj je to kamion? to je kombi. i zakaj stoji? ide cviček van, riješit situaciju
ja gledam i ne mogu vjerovati. milijarda automobila, ljudi, buseva, policije, carinika, on obilazi oko neke kućice u kojoj nema nikog i čudi se što se vrata ne mogu otvoriti, kao da je u nekom napuśtenom selu na divljem zapadu. slobodan kao ptica u zoni ograničenog kretanja
slavodobitno se vraća. netko mu rekao da možemo proći, evo i kombi se pokrenuo. na semaforčiću (eto, i to postoji na tranzitnom prijelazu) crveno svjetlo, ali ni to nema veze
pred nama dio koji dosta sliči automatskoj praonici vozila. na ulazu carinik čiji pogled dosta sliči terminatorovom. cviček se požali da ne sliči onom s kim je razgovarao...
). One male simpa zalogajčiće koje dobiješ uz čašu vina i tako ih obiđeš nekoliko i nije skupo...
