..jel bi to znacilo da religijom cekas u zasjedi znanost? ono, formalno priznajes znanost, ali kad se zatvoris u topli dom svoje intime, onda sebi kazes..pivaj ti moja znanosti borbene, znam ja sta je meni radit..dimnjak » wrote: ovako ja tumacim.
i bila bih u onom postotku.
iako ja nemam ni sa stvaranjem covjeka.
uopce mi se u glavi ne kose ideja znanosti i boga, kao istovremene. niti su mi u kontradikciji. naprotiv, nadopunjuju mi se.
no kao sto sam vec rekla, smatram da je u skoli mjesto iskljucivo znanosti, dok je religija nesto osobno i odvojeno od skolskog sustava.
tj, znaci li to da jedno lice, jednu ulogu ili uloge imamo prema van, a da smo u nasoj intimi dovoljno svjesni sebe da se mozemo pogledati bez maske?
da uvedem varijablu odgovornosti i djece, tj sto smatramo odgovornoscu i koju masku nudimo da bi slobodno prikrili svoju slobodu?
kako se to kontradikcijom nadopunjuje, a da pri tom tvrdimo da se ne radi o kontradikciji nego o nadopunjavanju?
za koga mi u biti uopce navijamo, za sebe ili protiv sebe i kakva je to introspekcija, dijalektika?
sto nam je, naime, vaznije? ono sto znamo o sebi, sto sebi zelimo priznati o nama samima ili ono sto zelimo vjerovati o sebi? i koga mi na takav nacin varamo i zasto?
da, naravno, provociram, ali ne nuzno tebe ili ne nuzno samo tebe..
