baja » wrote:
koliko širok okvir daješ tim zastranjenjima, koliko tolerancije?
k tomu, kolika može biti uloga, odnosno odgovornost, društva za takva zastranjenja?
Ja uvijek polazim od onog da smo svi ljudi i krvavi ispod kože. I da se svakom može dogoditi u životu period u kojem će pogaziti sve svoje principe. Ili jedna situacija.
Isto tako, ne mogu staviti u isti koš nekoga tko je napravio jednu prometnu u kojoj je netko stradao (bez obzira što je on kriv) i Horvatinčića i njemu slične koji svako malo naprave tako nešto.
Tolerancija? Uf, teško je to kategorizirati.
Ali ajde, recimo da mi je bilo kakav zločin nad djecom bez presedana nešto što bih kažnjavala najstrožim kaznama. Kao i silovanje.
Ne znam, strašno mi je to

Nečije uživanje u patnji drugog.
Koliko god ubojstvo bilo strašno, ovo mi je daleko strašnije.
Netko nekog ubije, ono okine i gotovo. Strašno je, ali opet u usporedbi s tim da netko ide mučiti drugu osobu, posebno dijete čisto svog užitka radi mi je.... ne znam, to mi je toliko strašno da ne mogu ni izraziti.
Ne smatram da je društvo nešto posebno odgovorno. Roditelji da, ali društvo kao društvo ne.
Ne mogu ja kriviti društvo ako ja, iz čiste zabave, počnem ubijati. Ili pljačkati.
Istina je da društvo može puno utjecati na čovjeka, ali ako je on iole pametan, može staviti neke granice.
Nije meni društvo stavilo prvu cigaretu u usta. Ili prvi joint. Sama skočila, sama se ubila.