Tea Tree » wrote:Zakonodavac bi trebao biti toliko "pametan" da može prepoznati smjer kojim se društvo razvija, a da nije po to isto društvo destruktivan, odnosno, trebao bi pokušati spriječiti destrukciju ako se pokaže da društvo kreće u tom smjeru, između ostalog. Mirna savjest je apstraktan pojam i ovisno o različitim uvjerenjima svašta bi se moglo utrpati pod tu mirnu savjest.
Smjer u kojem se 'društvo razvija', prilično je apstraktna stvar i svašta se u to može utrpati.
Primjerice, nešto od onog (ne nužno 'sve') što ti možda zoveš 'razvojem' društva, netko drugi bi mogao smatrati 'degeneracijom' društva. Recimo, ja to baš tako smatram (glede nekih stvari). Ti misliš da bi zakonodavac 'trebao' uvidjeti da je tvoj dojam o tome što je 'razvoj' društva ispravan?

Što ćeš ako se ideja zakonodavca o tome što je 'razvoj' društva, ne poklapa s tvojim viđenjem?
Tea Tree » wrote:Znaš dobro da se ne radi o pukoj potrebi za jebanjem u šupak, a nije da nisi već hrpu puta napisao to mišljenje pa da uopće postoji mogućnost da se ne zna. Samo nije ovdje tema pa ne bih dalje o tome, da ne zaglavimo na pederluku opet.
Pa, kad ti nečiju savjest glede pobačaja zoveš bezumnim držanjem nekakvog 'desničarenja', onda ja ovo tvoje zovem pukom željom za jebanjem u šupak. Ili već nekakvim jebanjem, svejedno, zapravo. Jebanje k'o jebanje, zašto bi društvu nečije jebanje trebalo išta predstavljati, nije posve jasno. Meni je recimo važnija nečija savjest, nego nečije jebanje. Shoot me.
Tea Tree » wrote:Pa da, očito je da zakonska granica mora postojati iz praktičnih razloga. Samo ti si načelno protiv pobačaja pa makar bio i u nekoj točki koja čak ni tebi nije upitna.
Svaka je upitna, upravo zato što se 'jasna crta' ne može povući. Isto kao što ne znam reći koliko točno zrna čini gomilu... jedino što znam jest da jedno zrno po svemu sudeći nije baš 'gomila'. Tako mi ni zigota nije baš 'ljudsko biće', ali za onaj entitet koji se najčešće uklanja prilikom tipičnog pobačaja, nisam siguran je li (i koliko) ljudsko biće, i ne znam koliko je 'važno' u usporedbi s, eto, željama i planovima nesuđene majke. Zadržavam pravo da to osobno smatram moralno sumnjivim (isto kao što nemam baš ništa protiv da netko MENE moralno 'osuđuje' - zbog mog stava o tome. Malecki problem nastaje kad se izražavanje moralnih stavova doslovno želi zakonom zabraniti u okviru 'govora mržnje' i sličnih institucija verbalnog delikta). No kao što rekoh, zakon i etika nisu 1:1, zakon je nužno pragmatičan, etika uopće ne mora biti, pragmatičnost je možda karakteristika nekih vrsta etike (npr. utilitarizma), ali ne nužno svake etike.
Tea Tree » wrote:Ali ajd, par stranica prije sam spomenula primjer suca koji bi odbio razvesti brak jer ima prigovor savjesti. Šta misliš o tome, kako bi funkcionirao takav sustav kad bi takvo što bilo dopušteno?
Nije mi baš zamisliv sudac koji bi mogao uvjerljivo etički argumentirati takav svoj 'stav'. Postoje doduše religije kod kojih je brak neraskidiv - ali to se radi o crkvenom braku. Nisam upoznat s religijom koja civilne brakove drži svetima i neraskidivima.
Karl ti je dao bolji primjer - u SAD u nekim državama postoji smrtna kazna. Pa svejedno nije apsolutno nužno da sudac bude 'spreman' izreći smrtnu kaznu za zločin za koji bi takva kazna po zakonu mogla biti propisana. Samo dakako, mora biti sposoban uvjerljivo razložiti svoja etička razmišljanja zbog kojih ima takav stav itd.
Tea Tree » wrote:Nije easy, evo ti primjer suca iznad. Da, od sudaca to zanimanje nužno traži i da razvode brakove, u suprotnom nemaju što tražiti na takvom radnom mjestu.
Pa sad, nisam ekspert za ovo. Kako su suci raspoređeni? Događa li se da na nekom području bude doslovno samo jedan sudac, pa da taj 'mora' predsjedavati svim mogućim parnicama koje se mogu pojaviti na tom području? Itd. U slučaju ovih primalja, očito nije taj slučaj. Nije ta sestra nezamjenjiva na tome, da je se baš prisiljava u tome sudjelovat. Ukratko, ne slažem se s tvojom logikom. Kažem, to bi bilo kad bi takva djelatnost bila doslovno 'definirajuća' za neko radno mjesto. No ako se radi o perifernoj, jednoj od mnogih, aktivnosti 'povezanih' s tim zanimanjem, a netko ima problema sa 'savješću' - ne vidim zašto bi se tvrdilo da 'nema što raditi' na tom radnom mjestu.
Prije bih rekao da je tvoj stav tu debelo ideološki obojan, ništa manje nego moj, zapravo. Znači, da nije rezultat racionalnog promišljanja, nego ideološke pozadine - ideje 'svetosti' ženskog prava na raspolaganje svojim tijelom itd, zbog čega smatraš da nijedna državna mjera koja 'povećava' dostupnost bilo čega što ima veze s tim reproduktivnim pravima - ne može biti suvišna, čak dapače. No, to ti nema toliko veze s razumom, koliko s ideologijom.
Tea Tree » wrote:Završene škole nisu jamstvo bilo čega, a to možeš vidjeti na ovoj temi upravo na primjerima liječnika koji su završili i više škole od te sestre, rade također u bolnicama itd. O tome i pričamo.
To nije bitno. Kao što rekoh, nema tog zakona koji se ne može zloupotrijebiti. Ne vidim problem da se takve zloporabe kažnjavaju sa strane. Primjerice, istina je da relativno mali broj ginekologa ima nekakav 'prigovor savjesti'. Većina njih s tim problemima sa savješću je motivirana ili ekonomskim interesom, ili političkim oportunizmom još u doba Tuđmanovog HDZ-a itd itd. No za one koji zaista imaju 'prigovor savjesti', dobro je da ta mogućnost postoji. Licemjere bi trebalo opaliti po džepu čim ih se uhvati, i to je to, sljedeći put bi razmislili triput.
Tea Tree » wrote:Razlika između fotografa i medicinskog osoblja je toliko velika da ne znam zašto si uopće ovo naveo kao usporedbu. U najgorem slučaju taj gej par je mogao pozvati prijatelja da ih slika, dok abortus ne može obaviti nestručan prijatelj izvan bolnice ili privatne klinike.

Pa može druga bolnica, ili ta ista bolnica, ali sa sestrama koje nemaju ništa protiv. Ili privatna klinika.
Tea Tree » wrote:Kad ove sve negacije uzmeš u obzir, sam dolaziš do odgovora. Prigovor savjesti prisiljava nekoga na nešto pa tako prisiljava drugu sestru da obavi tuđi posao, jer ova savjesna neće, prisiljava ženu da ode u drugu bolnicu na pobačaj (a možda joj je najbliža bolnica udaljena preko 100 km itd).
Pa ako 'prisiljava' shvatiš dovoljno široko, onda svaki zakon prisiljava sve ljude na nešto.
U tom slučaju, ostaje ti jedino da 'važeš' koja prisila je gora. Meni osobno je 'gore' nekog prisiliti da nešto *obavi* (što intenzivno ne želi - to se zove 'coercion') - od 'prisile' da rješenje potraži negdje drugdje na obzoru. Ovo drugo je očito manji problem od ovog prvog.
Tea Tree » wrote:Taj posao ipak uključuje automatski i tu aktivnost, samo što postoji (još uvijek) ta rupa u zakonu koja omogućuje "savjesnima" da u ključnom trenutku prigovore i izmaknu se od te mrske im aktivnosti. Slično kao što posao suca podrazumijeva obvezu da razvede brak ma što on privatno mislio o tome, samo eto, medicinsko osoblje ima tu mogućnost izmicanja, dok "pravosudno osoblje"

nema.
Zakonski gledano, taj posao ne uključuje tu aktivnost, upravo zato što postoji taj 'prigovor savjesti'. I dobro je da postoji, bez obzira na brojne zloporabe.
Kao što rekoh, nisam upoznat s religijom kojoj je civilni brak nešto 'sveto' (pa da bi sudac imao takav 'prigovor'). Čuo sam za one koji ne žele izricati smrtne kazne, iako ih zakon predviđa. I čuo sam za one kojima je život 'svet' od začeća. Tvoje mišljenje o utemeljenosti takvog nazora, totalno je irelevantno, u ovom slučaju.
Znači, zakonski je to što ti govoriš trenutačno irelevantno, a moralno-etički, ne slažem se nimalo s tobom po tom pitanju. Pravo na nesudjelovanje u pobačaju je čak definirano onim tvojim međunarodnim poveljama, koje ti nekad pašu, a nekad ne.
Tea Tree » wrote:Zamisli da sudska zapisničarka odbije pisati po diktatu suca zapisnike, presude ili bilo što vezano za brakorazvodne postupke.

Eto, to bi bilo usporedivo ovoj medicinskoj sestri. Zanima me koliko dugo bi još takva zapisničarka radila.

Ne bi bilo usporedivo. Karikiraš 'savjest'. Puno usporediviji je onaj moj primjer, vojnika koji dakle nema nužno 'problem' s pucanjem po neprijateljima, ali ipak ne želi sudjelovati u torturama zarobljenika.