Trumpov drugi mandat već kontroverzniji od prvoga?!

[Stitch]

Gledam ovu tragikomediju s carinama, Trumpovo genijalno preslagivanje kadrova i ostale pizdarije koje nam serviraju od početka njegova drugog mandata pa se pitam - koji klinac?! Masovne deportacije i nasilje na granici s Meksikom; povlačenje iz NATO-a i približavanje diktatorima poput Putina; istrage protiv Bidena, Obame i drugih Trumpovih kritičara, što mnogi smatraju političkom osvetom; ukidanje socijalnih programa i zdravstvenog osiguranja; potpuno ignoriranje klimatske krize; sociopat Musk kao Trumpov neformalni savjetnik... Jesam li što izostavio? Da spomenem i one budaletine koje su okupirale Kongres i ubile policajca pa im je veleumni predsjednik oprostio grijehe? Ili novo ime zaljeva? Možda bolje ne, ozbiljna je tema.

Uvjerite me da griješim, da je ipak bolje nego prije. Što se dovraga u Americi događa, jesu li svi poludjeli?

[Stitch]

Taman kad sam pomislio da ne može gore, Trump potpisao uredbu o tuševima...

AMERIČKI predsjednik Donald Trump potpisao je jučer novu izvršnu uredbu kojom pokušava riješiti, kako sam kaže, jedan od svojih dugogodišnjih problema: "rat ljevice protiv pritiska vode".
Ovom uredbom Trump je zadužio ministra energetike Chrisa Wrighta da ukine pravila iz vremena Baracka Obame i Joea Bidena koja ograničavaju jačinu mlaza u tuševima. Pritom je, kao i više puta dosad, istaknuo da ti standardi otežavaju održavanje njegove poznate frizure. "Volim se lijepo otuširati da mogu urediti svoju savršenu kosu", rekao je Trump novinarima u Ovalnom uredu.
"Moram stajati pod tušem 15 minuta da bi se uopće smočila. Voda samo kaplje. To je suludo. Šamponiram se, a voda curi kao da je slavina pokvarena", rekao je Trump.

[drug mile]

Zanimljivo je da cijela amerika nije u stanju naći nekog visoko obrazovanog, finog gospodina (ili gospođu) koje bi cijeli svijet cijenio. Nema više Lincolna, Washingtona? Teško, nego zavladao je neki globalni trend (bar na zapadu) predsjednika lakrdijaša. Idiokracija?

Anyway, uopće ne mislim da predsjednike bira narod, i ne mislim da predsjednici vode države. Oni su samo dimna zavjeza iza koje se odvija prava igra. Trenutno pravim igračima odgovara da na pozornici imaju par lakrdijaša koji privlače pažnju, koji mogu izvoditi cirkus i zabavljati ljude, dok se istodobno provlače promjene koje možda drugačije ne bi bile moguće. Tako nekako gledam na to, ali zaista ne znam.

[Pastir]

Trump, sa svim svojim ekscesima, nije anomalija – on je simptom. Ogoljena volja za moći bez uljepšavanja. U vremenu kad „fini gospodin“ djeluje kao relikt prošlog stoljeća, Trump funkcionira kao antipod licemjerju establišmenta. To što mnoge zgražava, druge oduševljava – upravo zato što nije „visokoobrazovani državnik“, nego netko tko ruši fasade.

Ali što ako je i to samo nova fasada? Predstava za mase – kako i pišeš – dok se u pozadini događaju ozbiljni zaokreti u ekonomiji, geopolitici, zakonodavstvu. U tom smislu, Trump nije uzrok nego korisna posljedica: figura koja odvlači pažnju dok se na nevidljivoj ploči igra šah.

Možda idiokracija. Možda savršeno racionalan sustav koji zna da mu trebaju klauni da bi publika pljeskala. U svakom slučaju, tko misli da je Trump tek politička nezgoda, možda još uvijek vjeruje da svijet vode oni koji mu se smiješe s naslovnica.

[Šabović Adis]

Dal će se Ruje i Ameri popucat nuklearkama? Iskreno se nadam da hoće, da i ja napokon vidim te nuklearne pečurke.

[Stitch]

Iskreno se nadam da hoće, da i ja napokon vidim te nuklearne pečurke.

Loše su to gljive, mogao bi pokvariti želudac.

[Šabović Adis]

Loše su to gljive, mogao bi pokvariti želudac.

Nonsens.
Žohar će podleći, Šabo neće.

[Šabović Adis]

https://www.youtube.com/shorts/i2WojFLOesc

[Šabović Adis]

https://www.youtube.com/shorts/KvCu9nVIixs

Isto, roflanje.

[Stitch]

Gledao sam taj crtić. Prošao sam većinu, zapravo. Nisu loši, ali na ovoj temi bolje bi bilo napisati štogod.

[Pastir]

Danas se na Aljasci održava sastanak Donalda Trumpa i Vladimira Putina. Što mislite o tome?

[Šabović Adis]

Ništa posebno.
Malo će popit, pa malo pojest, praviće se da slušaju jedan drugog a onda će po povratku kući svako svojoj publici pričat kako onaj drugi nije u stanju da ispuni zahtjeve ovog prvog.

[Pastir]

Slažem se, posrijedi je farsa. Taj sastanak nije trebao biti ni održan.

[Šabović Adis]

Bitno da se nešto događa.

[Stitch]

Ništa posebno.
Malo će popit, pa malo pojest, praviće se da slušaju jedan drugog a onda će po povratku kući svako svojoj publici pričat kako onaj drugi nije u stanju da ispuni zahtjeve ovog prvog.

S tim da će Trump lagati koliko je dug i širok zato što priželjkuje Nobelovu nagradu za mir. Preuveličat će tobožnje napore najmanje tisuću puta.

Slažem se, posrijedi je farsa. Taj sastanak nije trebao biti ni održan.

Jasno da nije trebao biti održan. Dementna budaletina u goste zove psihopata optuženog za ratne zločine, čime njegove postupke (ne)izravno proglašava legitimnima. To je politička katastrofa, a ne mirovna inicijativa.

Jadni Ukrajinci. Uza sve ostalo, moraju trpjeti i polufunkcionalnoga američkog debila.

[Šabović Adis]

S tim da će Trump lagati koliko je dug i širok zato što priželjkuje Nobelovu nagradu za mir. Preuveličat će tobožnje napore najmanje tisuću puta.

Da ti kažem, zaustavit pet ratova nije mala stvar, baš naprotiv!

Jasno da nije trebao biti održan. Dementna budaletina u goste zove psihopata optuženog za ratne zločine, čime njegove postupke (ne)izravno proglašava legitimnima. To je politička katastrofa, a ne mirovna inicijativa.

Jadni Ukrajinci. Uza sve ostalo, moraju trpjeti i polufunkcionalnoga američkog debila.

ICC? Sud za sitnu boraniju.
Da su u ICCu ono što tvrde da jesu, da uistinu imaju nadležnosti kome smatraju da imaju, Putin bi već bio u zatvoru. Skupa s Netanjahuom.

[Pastir]

Kako ispada — svi smo bili u pravu. Nažalost.

[Stitch]

Jest, Trkeljanje je politički think tank.

[Pastir]

Pregovori su nastavljeni, što nitko nije prokomentirao. Kakvo je vaše mišljenje — jesu li pozitivni ili negativni? Ima li šanse da zavlada mir?

[Stitch]

Nekako mi se čini da se prebrzo došlo od "ni pedlja ukrajinske zemlje" do mogućih ustupaka, tj. žrtvovanja Krima i Donbasa.

Svjestan sam da je Zelenski pod velikim pritiskom - rat već dugo traje, žrtve su velike, a međunarodni saveznici imaju svoje interese i ograničenja. Moguće je međutim postaviti drukčiju strategiju: ne pristajati na mir pod svaku cijenu i čekati da se geopolitička situacija promijeni (američka, europska, pa i ruska). Takav pristup pokazuje stanovništvu i saveznicima da država ne popušta i da se drži svojih principa, a ima i određenih prednosti - ako se pozicija Ukrajine poboljša, pregovori bi mogli biti nastavljeni sa snažnijim argumentima, a izgledi da se okupirani teritoriji vrate postali bi daleko veći. Sad praktički ne postoje. No cijena je ogromna i rizici su realni. Produljenje sukoba povećava civilne žrtve, uništava infrastrukturu i ekonomiju. Neprijatelj, ako mu se dopusti, učvršćuje položaje i konsolidira snage. Međunarodna potpora nije zajamčena; saveznici mogu početi tražiti "realističnija" rješenja ako sukob predugo traje ili ako postane preskup. Geopolitičke su promjene pritom nepredvidive - što ako SAD ili EU izgube interes ili Rusija ojača?

Dakle, potencijalni je dobitak velik, ali i cijena je visoka i neizvjesna. Strategija čekanja može funkcionirati samo ako država ima snažnu unutarnju stabilnost, učinkovit plan obrane i sigurnu međunarodnu podršku. Opet, gledam li Domovinski rat (tu usporedbu ne mogu izbjeći!), mislim da vrijedi riskirati za potencijalno jaču poziciju u pregovorima.

[Šabović Adis]

Ko će učiniti ustupke, žrtvovati Donbas i Krim? Tramp? Starmer? Fon der Lajen?

[Pastir]

Prvo treba sagledati situaciju na terenu: Ukrajina još uvijek kontrolira većinu svog teritorija, osim Krima i dijelova Donbasa. Nijedan pregovor ne počinje od „ničega“ — cilj je očuvati što više vlastite zemlje, a ipak stvoriti okvir za smirenje sukoba. Svaka rasprava o ustupcima mora se shvatiti u tom kontekstu, inače zvuči kao da Ukrajina odmah treba nešto prepustiti, što daleko od stvarnog stanja.

Kada se uzme u obzir ova realnost, moguće dobitke pregovora vidim u smanjenju civilnih žrtava, privremenom zaustavljanju eskalacije i stvaranju formalnog okvira koji omogućuje dugoročne pregovore i međunarodnu podršku. S druge strane, gubi se fleksibilnost i strateška pozicija. Svaka kompromisna točka može biti protumačena kao slabost, teritorijalni dogovori teško se poništavaju, a unutarnja politička scena može reagirati burno. Dugoročno postoji rizik od „zamrznutog“ konflikta: teritoriji ostaju sporni, vojska i infrastruktura ne mogu se potpuno obnoviti, a simbolički udarci mogu biti skupi u očima naroda i saveznika.

[Stitch]

Ko će učiniti ustupke, žrtvovati Donbas i Krim? Tramp? Starmer? Fon der Lajen?

Zelenski. A ti koje spominješ pritisnut će ga da ih načini.

Prvo treba sagledati situaciju na terenu: Ukrajina još uvijek kontrolira većinu svog teritorija, osim Krima i dijelova Donbasa. Nijedan pregovor ne počinje od „ničega“ — cilj je očuvati što više vlastite zemlje, a ipak stvoriti okvir za smirenje sukoba. Svaka rasprava o ustupcima mora se shvatiti u tom kontekstu, inače zvuči kao da Ukrajina odmah treba nešto prepustiti, što daleko od stvarnog stanja.

Budimo na trenutak realni - svaki teritorijalni ustupak postat će stvarno stanje. Tako je bilo s Krimom 2014., tako će biti i s Donjeckom odnosno Luganskom, ruskim kvazirepublikama u Ukrajini. A tako je, uostalom, bilo i u BiH. Svijet priznaje pravo jačeg, a međunarodno pravo možemo zaboraviti.

[Pastir]

Budimo na trenutak realni - svaki teritorijalni ustupak postat će stvarno stanje. Tako je bilo s Krimom 2014., tako će biti i s Donjeckom odnosno Luganskom, ruskim kvazirepublikama u Ukrajini. A tako je, uostalom, bilo i u BiH. Svijet priznaje pravo jačeg, a međunarodno pravo možemo zaboraviti.

Ta tvrdnja je brutalno realistična, i nije bez osnove. Povijest pokazuje da teritorijalni ustupci — čak i kad se formalno ne priznaju — s vremenom postaju „de facto“ stanje. Krim je savršen primjer: godinama nakon aneksije većina država i dalje ga pravno smatra ukrajinskim, ali nitko ozbiljno ne očekuje da će se vratiti bez sile. Isto se dogodilo i u Bosni i Hercegovini: granice su ostale formalno jednake, ali politička i etnička realnost na terenu potvrđuje rezultate rata, ne mirovnih deklaracija.

Međunarodno pravo je normativno — lijepo zvuči, ali nema vlastiti mehanizam provedbe osim političke volje velikih sila. Kad ta volja izostane, pobjeđuje logika moći. To znači da svaki „privremeni kompromis“ oko teritorija lako postaje trajno rješenje, ne zato što ga svijet priznaje, nego zato što se nitko ne želi uplitati dovoljno ozbiljno da ga promijeni.

Ukrajina to jako dobro zna, što i objašnjava njihovu početnu tvrdoglavost — „ni pedlja teritorija“. Ako pristanu na gubitke, teško je zamisliti scenarij u kojem se ti krajevi vraćaju mirnim putem. To ne znači da je otpor uvijek bolja opcija, ali znači da ustupci nikad nisu samo taktički, nego i strateški nepovratni.

[Stitch]

Ukrajina to jako dobro zna, što i objašnjava njihovu početnu tvrdoglavost — „ni pedlja teritorija“. Ako pristanu na gubitke, teško je zamisliti scenarij u kojem se ti krajevi vraćaju mirnim putem. To ne znači da je otpor uvijek bolja opcija, ali znači da ustupci nikad nisu samo taktički, nego i strateški nepovratni.

Pa da, zato se i protivim teritorijalnim ustupcima iako znam da produljenje sukoba podrazumijeva još više ljudskih žrtava, uništavanja infrastrukture i ekonomskih gubitaka.

Svijet je licemjeran, hladan i ciničan. Pomoći će ti jedino ako najprije ti sam sebi pomogneš. To u praksi znači da se Ukrajina može osloniti isključivo na vlastite snage (uzdaj se u se i u svoje kljuse, rekao bi narod), a saveznike treba tražiti među dugoročnim partnerima, koji se ne bi okretali kako vjetar puše, nego bi gledali obostrane interese.