Pa i njemu, jer izvan društva ne može se ostvariti kao čovjek. No ciljao sam ponajprije na povijest, dijalektiku, evoluciju... A onda i na metafiziku.
Homo sapiens nema samo prirodne i osjetilne osobine, tj. nagone, potrebe i emocije, nego posjeduje svijest i samosvijest, ima moralna i etička svojstva, pa je kultivirano, institucionalizirano, umjetničko i religiozno biće. U ljudskoj evoluciji sudjelovala je kultura, zbog čega ni ljudsko tijelo ni ljudski organizam nisu jednoznačno prirodni. Duhovnost, društvenost i povijesnost možemo smatrati neprirodnima, isto kao što pripremu hrane, odjeću i obuću, rudimentarnu medicinu i lijekove, oruđe i oružje - sve što nam je pomoglo, ali i mijenjalo nas tijekom tisućljećâ - možemo nazvati neprirodnim. Čovjek se razvio u zajednici, a ne izvan nje. Bez drugih uopće ne bi preživio. Ubila bi ga upravo priroda.
