Kina i Tajvan

[Stitch]

Šta, narod je ultimativni meritum, ne ljudi? Čovjek je mjera svih stvari, to ništa?
Ako imaš ustavno pravo na otcjepljenje i ustavnu dužnost na cjelovitost, separatizam vs jedinstvo tj. pravo da nešto učiniš i dužnost da to ne radiš...bez da dijalektiku pozoveš upomoć, šta ćeš učiniti?

Čovjek, tj. pojedinac glasa na referendumu. Ne pobjeđuje kolektiv, pobjeđuje većina. Ako je njoj po volji da se odcijepi, ne bi bilo demokratski da joj to pravo zaniječem. Ustav postoji zbog ljudi, a ne zbog države. Nije bitna forma, bitan je sadržaj.

No opet velim, već treći put: ne govorim o oružanoj pobuni, govorim o demokratskom glasanju. Proces je izravan, odmah znaš na čemu si. Neposrednije od toga ne može biti - vox populi, vox Dei.

[Pastir]

Nisam ti rekao koliko bi invazija koštala, ali ne u novcu ili ljudskim životima (premda je i to značajno). Cijena bi mogla biti sama kineska država jer kinesko društvo ima duboku, jedinstvenu strukturnu slabost koja nikada u povijesti nije testirana u ratu - generaciju tzv. malih careva. Zbog politike jednog djeteta (koja je trajala od 1979. do 2015.) većina kineskih vojnika i časnika danas su jedinci. U kineskoj kulturi taj sin jedinac središte je cijele obiteljske loze; u njega su uložene sve ušteđevine roditelja i baka i djedova koji računaju da će ih on uzdržavati u starosti. Ako Kina uđe u oceanski rat visokog intenziteta i počne gubiti stotine brodova, to znači da će deseci tisuća obitelji u kratkom roku izgubiti jedino dijete. U tradicionalnom kineskom društvu to je ekvivalent obiteljskom i ekonomskom uništenju. Kada bol postane osobna i masovna, strah od digitalnog panoptikona kineskih službi sigurnosti može popustiti. Milijuni očajnih roditelja koji nemaju što izgubiti jer su izgubili sve predstavljaju vrstu unutarnjeg pritiska s kakvom se Komunistička partija Kine nikada nije suočila. Kineska nas povijest uči da su sve dinastije pale ne zbog vanjskih neprijatelja, nego zbog unutarnjih seljačkih i građanskih buna kada bi pritisak države postao neizdrživ.

Drugim riječima, Kina kakvu danas poznajemo mogla bi potpuno nestati. Toga je kineski Politbiro savršeno svjestan, zato toliko i oklijeva. A opet, nema previše izbora zato što megaprojekt Belt and Road ne teče kako je planirano i nije alternativa Malajskom tjesnacu. Da bi osigurala ključne morske točke, Kina jednostavno mora imati Tajvan.

„Think-tank“ CSIS je, tako sam pročitao, proveo jednu od najopsežnijih računalnih i taktičkih simulacija kineske invazije. Zaključak većine scenarija je sljedeći: kineska invazija na kraju ne bi uspjela, ali bi cijena za sve strane bila katastrofalna. U prosječnom scenariju uspješne obrane Kina gubi preko 150 ratnih brodova, stotine zrakoplova i desetke tisuća vojnika. Neuspjeh bi potencijalno destabilizirao vlast Komunističke partije u Pekingu. SAD i Japan gube desetke brodova (uključujući 2 nosača zrakoplova) i stotine borbenih aviona, uz tisuće poginulih vojnika. Globalni utjecaj SAD-a bio bi duboko poljuljan. Tajvan ostaje obranjen, ali njegova vojska biva desetkovana, a ekonomija i gradovi potpuno razoreni raketnim udarima, bez struje i osnovne infrastrukture. Globalna ekonomija bi pala u trenutačnu depresiju zbog potpunog prestanka proizvodnje najnaprednijih mikročipova (TSMC).

A zašto kažeš da „Pojas i put“ nije uspio? Svakodnevno im stižu nafta i plin iz Rusije, i to kopnom — daleko od svih pravaca koje bi američka mornarica mogla ugroziti.

[Pastir]

Šta, narod je ultimativni meritum, ne ljudi? Čovjek je mjera svih stvari, to ništa?
Ako imaš ustavno pravo na otcjepljenje i ustavnu dužnost na cjelovitost, separatizam vs jedinstvo tj. pravo da nešto učiniš i dužnost da to ne radiš...bez da dijalektiku pozoveš upomoć, šta ćeš učiniti?

Brineš se zbog Bosne i Hercegovine? Nemoj — Srbi se ne mogu odcijepiti, koliko god se Milorad Dodik trudio da vas sve zavadi.

Čitam da se brže-bolje pokušao prikrpati „studentima“ u Srbiji. Ti i Zmaj se morate hitno naći da to spriječite — on ima informacije, a ti „raju“ za obračun. Smrt fašizmu — sloboda narodu!

https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih ... z-uspjeha/

[Stitch]

A zašto kažeš da „Pojas i put“ nije uspio? Svakodnevno im stižu nafta i plin iz Rusije, i to kopnom — daleko od svih pravaca koje bi američka mornarica mogla ugroziti.

To je istina, ali Kina ne dopušta da Rusija pokrije više od 25 posto njezinih potreba. Čini to namjerno kako ne bi bila ovisna ni o kome. Preostalih 75 posto traži drugdje, npr. u Kazahstanu. Ti plinovodi i naftovodi funkcioniraju savršeno, problematična su druga mjesta Belt and Roada.

Kinesko-pakistanski koridor (CPEC) trebao bi biti krunski dragulj kontinentalne strategije jer spaja Kinu izravno s Arapskim morem. No mora ići preko Karakorumske ceste, najvišeg asfaltiranog međunarodnog puta na svijetu (prijelaz Khunjerab jest na 4693 metra nadmorske visine). To nije autocesta s osam traka; to je planinski usjek sklon masovnim klizištima, potresima i lavinama. Zimi je cesta mjesecima zatvorena zbog snijega. Ideja da se tuda, preko planinskog masiva, u stotinama tisuća tona svakodnevno prevoze nafta, plin i teški kontejneri za opskrbu druge najveće ekonomije svijeta logistički je i inženjerski apsurd. A čak i kad se roba spusti s Karakoruma, ulazi u zonu stalnog ratnog stanja. Luka Gwadar nalazi se u pokrajini Beludžistan. Tamošnji separatisti (Oslobodilačka vojska Beludžistana, BLA) vide Kineze kao okupatore koji im kradu resurse. Oni ne izvode sporadične prosvjede; oni izvode koordinirane bombaške napade, samoubilačke akcije, napadaju kineske konvoje i inženjere... Kina je prisiljena plaćati pakistanskoj vojsci milijarde da čuva te rute, a sigurnost je i dalje nikakva.

Susjedni Afganistan pod talibanima ostaje crna rupa. Iako Kina pokušava kupiti mir investicijama u rudnike litija i bakra, talibanska vlast ne može kontrolirati ni vlastiti teritorij, a kamoli spriječiti prelijevanje islamskog radikalizma prema kineskoj pokrajini Xinjiang.

Drugi kineski prozor na ocean koji zaobilazi Malajski tjesnac jesu naftovodi i plinovodi kroz Mjanmar do luke Kyaukphyu. Da nije brutalnog, dugotrajnog građanskog rata, sve bi bilo u redu. No vojna hunta gubi kontrolu nad teritorijem, a razne etničke naoružane skupine (od kojih neke Kina čak tajno financira kako bi uravnotežila utjecaj) drže pod kontrolom upravo ona područja kroz koja prolaze kineske cijevi. Jedan jedini gerilski odred s minobacačem može u bilo kojem trenutku presjeći energetsku arteriju o kojoj ovisi kineski industrijski jug.

I naposljetku Iran, još jedno ključno čvorište preko kojega Kina želi proći prema Bliskom istoku. Unatoč potpisanim 25-godišnjim strateškim sporazumima s Teheranom, regija je stalno na rubu općeg rata. Američka prisutnost, sankcije i potencijalni zračni udari na iransku infrastrukturu znače da Kina gradi logističku kuću od karata na najtrusnijem političkom tlu na planetu.

Kada se sve to zbroji - divlji planinski masivi, neprijateljski separatisti, talibanska nepredvidivost i građanski ratovi - postaje jasno zašto su kontinentalni koridori skupa, spora i iznimno ranjiva alternativa. Oni mogu poslužiti za hitnu, ograničenu opskrbu, ali ne mogu održati kinesku globalnu moć. Kina to zna. Upravo zato, unatoč stotinama milijardi dolara utučenih u planinske ceste i nestabilne režime, Peking ne skreće pogled s Pacifika. Tajvan nije samo jedna od opcija; on je geostrateški imperativ. Ako Kina želi preživjeti i dominirati u 21. stoljeću, mora razbiti pomorski obruč koji joj je Zapad postavio pred nosom. Bez Tajvana Kina ostaje div zarobljen u kavezu neprijateljske geografije i nestabilnih susjeda.

[Šabović Adis]

Čovjek, tj. pojedinac glasa na referendumu. Ne pobjeđuje kolektiv, pobjeđuje većina. Ako je njoj po volji da se odcijepi, ne bi bilo demokratski da joj to pravo zaniječem. Ustav postoji zbog ljudi, a ne zbog države. Nije bitna forma, bitan je sadržaj.

No opet velim, već treći put: ne govorim o oružanoj pobuni, govorim o demokratskom glasanju. Proces je izravan, odmah znaš na čemu si. Neposrednije od toga ne može biti - vox populi, vox Dei.

Ako te dobro čitam - većina, narod, ustav, pravo, Dei...sve je to preče, bitnije, nego čovjek? I, čovjek, kao takav, je sadržaj forme zvane narod? Ono, čestica narodna?

I ovo da pobjeđuje većina - ako je volja većine Kineza da je Tajvan u Kini zašto Jenki insistira na volji one manjine Kineza koji, kao, izigravaju neke kineskije Kineze?

[Šabović Adis]

Brineš se zbog Bosne i Hercegovine? Nemoj — Srbi se ne mogu odcijepiti, koliko god se Milorad Dodik trudio da vas sve zavadi.

Čitam da se brže-bolje pokušao prikrpati „studentima“ u Srbiji. Ti i Zmaj se morate hitno naći da to spriječite — on ima informacije, a ti „raju“ za obračun. Smrt fašizmu — sloboda narodu!

https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih ... z-uspjeha/

Ma ne brinem, dragi Pastir, BiH nije moja briga.

[Stitch]

Ako te dobro čitam - većina, narod, ustav, pravo, Dei...sve je to preče, bitnije, nego čovjek? I, čovjek, kao takav, je sadržaj forme zvane narod? Ono, čestica narodna?

Ne čitaš me dobro. Tvoja je dihotomija lažna, čovjek ne može biti potpuno slobodan ako je narod kojemu pripada potlačen, diskriminiran ili lišen prava na vlastiti jezik i kulturu. Ostvarivanjem prava naroda na samoodređenje stvara se pravni i politički okvir unutar kojeg se ljudska prava pojedinca mogu bolje štititi.

I ovo da pobjeđuje većina - ako je volja većine Kineza da je Tajvan u Kini zašto Jenki insistira na volji one manjine Kineza koji, kao, izigravaju neke kineskije Kineze?

Mislim da ne razumiješ kako referendum u kineskom slučaju funkcionira.

[Šabović Adis]

Ne čitaš me dobro. Tvoja je dihotomija lažna, čovjek ne može biti potpuno slobodan ako je narod kojemu pripada potlačen, diskriminiran ili lišen prava na vlastiti jezik i kulturu. Ostvarivanjem prava naroda na samoodređenje stvara se pravni i politički okvir unutar kojeg se ljudska prava pojedinca mogu bolje štititi.

Ne čitam te dobro?
Otkud ti to da čovjek pripada narodu? I to da se čovjeka tiče je li je narod potlačen, diskriminiran itd? Je li narod čovjekova nadležnost/odgovornost? Ili je čovjek zapravo narodova? Šta reče ti ono maloprije, populi-Dei tandaremandare nešto? Ko/šta kome/čemu zapravo pripada?
A i ovo da se ljudska (a kakva bi drugo bila?) prava pojedinca (čovjeka, jel?) bolje štite unutar naroda kao forme...otkud ti to? Čovjek se u ljude ubraja, ne u narod, i to kad je ubrojiv a u nešto drugo kada to nije. Pravo je ljudski ekskluzivitet, intrinzičan čovjeku kao ljudskom biću i neotuđiv. Čovjek ne može da nema pravo, ne može biti obespravljen, biti ugnjetavan, niti mu ga (pravo, a ni samog čovjeka) ko može ugroziti uzevši da nečovječanske forme, bića ili fenomena nema. Čovjeka nema ko da gazi, a ni ljude, od 15.5.1945 g.n.e. i zvanično ne.
Dočim, nad narodom hiljadu klinaca i narod vazda ugrožen. Narod je manje nego čovjek, stoga jebo narod!

Mislim da ne razumiješ kako referendum u kineskom slučaju funkcionira.

Objasni onda, valjda si stručnjak za kineske referendume.

[Stitch]

Ne čitam te dobro?
Otkud ti to da čovjek pripada narodu? I to da se čovjeka tiče je li je narod potlačen, diskriminiran itd? Je li narod čovjekova nadležnost/odgovornost? Ili je čovjek zapravo narodova? Šta reče ti ono maloprije, populi-Dei tandaremandare nešto? Ko/šta kome/čemu zapravo pripada?

Čovjek (pojedinac) jest autonomno, misleće biće s vlastitim životom, osjećajima, pravima i odgovornostima. Pojedinac se rađa, djeluje i gradi osobni identitet. Narod (zajednica) jest skupina ljudi povezana zajedničkim porijeklom, jezikom, poviješću, kulturom, tradicijom i osjećajem pripadnosti. Čovjek je dio naroda, ali istovremeno zadržava individualnost. Dočim narod daje pojedincu osjećaj korijena, povijesti i pripadnosti, pojedinci svojim djelovanjem oblikuju i mijenjaju sam narod. Posrijedi je kulturna i društvena veza - okvir jezika, običaja i vrijednosti unutar kojega čovjek odrasta i komunicira s okolinom pruža mu narod, zato se narodnost (nacionalnost) i bilježi u svim relevantnim dokumentima koje pojedinac nosi sa sobom identifikacije radi. Ili to poričeš? Tvrdiš možda da "u Jugoslaviji nije tako bilo"? Da su sve one bajke o "bratstvu i jedinstvu naših naroda i narodnosti" nešto što sam krivo shvatio?

A i ovo da se ljudska (a kakva bi drugo bila?) prava pojedinca (čovjeka, jel?) bolje štite unutar naroda kao forme...otkud ti to?

Osnovno gradivo politologije i političke filozofije.

Pravo na život, slobodu govora, privatnost, vlasništvo, slobodu vjeroispovijesti itd. posjeduju sva ljudska bića samim rođenjem, univerzalna su, dočim pravo glasa, pravo na prosvjed, pravo na udruživanje u stranke i slično posjeduju ponajprije državljani određene političke zajednice. Što misliš, kako se te zajednice definiraju? Zaviri u BiH ustav. Koja se ono tri naroda tamo spominju?

Zašto je to bitno? Zato što politička prava štite pojedinačna prava. Bez političkih prava (kao što je pravo glasa ili pravo na prosvjed) građani nemaju alat kojim bi natjerali vlast da poštuje njihova pojedinačna prava (poput slobode govora ili nepovredivosti doma). Ako nemaš pravo glasa, ne možeš promijeniti vladu koja ti krši osobne slobode.

Također, pojedinačna prava uvjet su za politička prava. Da bi politička prava imala smisla, pojedinac mora uživati osobne slobode. Pravo glasa na izborima primjerice gubi smisao ako pojedinac nema slobodu mišljenja i informiranja (pojedinačna prava) kako bi donio autonomnu odluku. Ili ako se boji za vlastitu sigurnost zbog političkih stavova.

Sve je dakle povezano, komplementarno.

Objasni onda, valjda si stručnjak za kineske referendume.

Kakve veze ima pitanje kako će živjeti Kinezi na određenom otoku s onima koji nikad nogom na njega nisu stupili?

[Šabović Adis]

Čovjek (pojedinac) jest autonomno, misleće biće s vlastitim životom, osjećajima, pravima i odgovornostima. Pojedinac se rađa, djeluje i gradi osobni identitet. Narod (zajednica) jest skupina ljudi povezana zajedničkim porijeklom, jezikom, poviješću, kulturom, tradicijom i osjećajem pripadnosti.

Očito ljude ne smatraš prvobitnom zajednicom koje je narod tek derivat nastao pod sumnjivim okolnostima. Znaš, posebna zajednica s posebnim potrebama.
Kao da ti je potpuno strano ljudsko porijeklo, ljudski jezik, ljudska povijest, ljudska kultura, ljudska tradicija i ljudska pripadnost...ti kao da od naroda dalje i ne vidiš. Na pijedestal ga dižeš? Narod nadasve?

Čovjek je dio naroda,

Nije. Pročitaj ponovo ono o ubrojivosti, ono koje si elegantno preskočio.

ali istovremeno zadržava individualnost. Dočim narod daje pojedincu osjećaj korijena, povijesti i pripadnosti, pojedinci svojim djelovanjem oblikuju i mijenjaju sam narod. Posrijedi je kulturna i društvena veza - okvir jezika, običaja i vrijednosti unutar kojega čovjek odrasta i komunicira s okolinom pruža mu narod, zato se narodnost (nacionalnost) i bilježi u svim relevantnim dokumentima koje pojedinac nosi sa sobom identifikacije radi. Ili to poričeš? Tvrdiš možda da "u Jugoslaviji nije tako bilo"? Da su sve one bajke o "bratstvu i jedinstvu naših naroda i narodnosti" nešto što sam krivo shvatio?

De reci, kako ti shvataš naše narode? Ko smo mi u toj izjavi, jer očito nismo narod. A ni narodi. Ni narodnosti. Narodi nisu ono što smo mi već nešto što je naše. Nešto što nam pripada, nešto što imamo. Šta smo stoga? Ko smo?
Kakav korijen, kakvu pripadnost? Ako, kad govoriš o tom pojedincu, misliš na čovjeka, čovjek je stariji od naroda. Čovjek ne pripada narodu, to ga narod svojata, tačnije ****** ga podvodi pod narodnu imovinu. Čovjek pripada sebi i to kad je sav svoj. A kad nije sav svoj onda može biti i narodov. U određenoj mjeri. Opet malo o ubrojivosti i prisebnosti, jel.
Ljudi isto tako...

Osnovno gradivo politologije i političke filozofije.

To po Bolonji?

Pravo na život, slobodu govora, privatnost, vlasništvo, slobodu vjeroispovijesti itd. posjeduju sva ljudska bića samim rođenjem, univerzalna su, dočim pravo glasa, pravo na prosvjed, pravo na udruživanje u stranke i slično posjeduju ponajprije državljani određene političke zajednice. Što misliš, kako se te zajednice definiraju? Zaviri u BiH ustav. Koja se ono tri naroda tamo spominju?

Ozbiljno? Oktroisani ustav BiH ti je referenca? Ustav po kojem ako nisi ili Srbin ili Hrvat ili Bošnjak (što sve nisam!) ne možeš biti član Predsjedništva? Gdje, kao i u svakoj demokratskoj tvorevini, narod je garant ljudskih prava a ne ljudi prava uopšte?

Zašto je to bitno? Zato što politička prava štite pojedinačna prava. Bez političkih prava (kao što je pravo glasa ili pravo na prosvjed) građani nemaju alat kojim bi natjerali vlast da poštuje njihova pojedinačna prava (poput slobode govora ili nepovredivosti doma). Ako nemaš pravo glasa, ne možeš promijeniti vladu koja ti krši osobne slobode.

Joj, Stič...

Također, pojedinačna prava uvjet su za politička prava. Da bi politička prava imala smisla, pojedinac mora uživati osobne slobode. Pravo glasa na izborima primjerice gubi smisao ako pojedinac nema slobodu mišljenja i informiranja (pojedinačna prava) kako bi donio autonomnu odluku. Ili ako se boji za vlastitu sigurnost zbog političkih stavova.

Komplikuješ bespotrebno.
Pravo koje imam ja kao subjekt imamo i mi kao politički subjekt. Politički subjekt - politička prava. Koga to mi da se bojimo zbog naših političkih stavova, ili ja zbog mojih, kad nad nama nema nikog? Eto sam ti nonšalantno i slobodu objasnio.

Sve je dakle povezano, komplementarno.

Aham...vidim.

Kakve veze ima pitanje kako će živjeti Kinezi na određenom otoku s onima koji nikad nogom na njega nisu stupili?

jbt
Upravi su Kinezi (i to manjina njih) zdušili na Tajvan i tamo proglasili Kinu #2. Nu:

AI Overview

On December 7, 1949, the Chinese Nationalist government (the Kuomintang or KMT), led by Chiang Kai-shek, relocated its capital and retreated to the island of Taiwan.

To cio svijet zna. Ti, očito, ne zato što nisi cio svijet.

[Stitch]

Očito ljude ne smatraš prvobitnom zajednicom koje je narod tek derivat nastao pod sumnjivim okolnostima. Znaš, posebna zajednica s posebnim potrebama.
Kao da ti je potpuno strano ljudsko porijeklo, ljudski jezik, ljudska povijest, ljudska kultura, ljudska tradicija i ljudska pripadnost...ti kao da od naroda dalje i ne vidiš. Na pijedestal ga dižeš? Narod nadasve?

Spavao si kad se u školi predavalo o Grcima, Rimljanima, srednjem vijeku, pa i o kolonijalnoj Americi?

Prvo se govorilo o pripadnicima određene klase ili društva, a tek potom o čovjeku kao pojedincu. Robovi nisu imali nikakva prava, bili su puko oruđe koje govori. Tako ih npr. Aristotel definira, od toga je nastao termin instrumentum vocale. Rob je biološki bio čovjek, ali pravno i politički nije postojao jer nije bio dio vladajućega građanskoga kolektiva. Dakle, biologija (to što si čovjek) nije značila ništa; status unutar kolektiva značio je sve. Čak ni Magna Carta Libertatum iz 1215. godine, koja se često slavi kao prvi dokument o ljudskim pravima, nije jamčila prava svim ljudima nego isključivo engleskim barunima (plemstvu) naspram kralja. Srednjovjekovni kmet bio je vezan uza zemlju i bez prava. Prava su bila privilegij staleškog kolektiva, a ne osobno pravo pojedinca.

Tek s Johnom Lockeom i kasnije prosvjetiteljstvom (18. stoljeće) dolazi do definiranja prava pojedinca unutar građanskoga društva. I ta su prava odmah definirana unutar političkoga kolektiva. John Locke tvrdi da ljudi u "prirodnom stanju" imaju prava na život, slobodu i vlasništvo. No budući da su ta prava ugrožena, oni stupaju u građansko društvo (političku zajednicu) koje se organizira putem zakona kako bi ta prava zaštitilo. Dakle, prava postaju operativna tek unutar građanskog poretka.

Francuska revolucija 1789. nudi pak Deklaraciju o pravima čovjeka i građanina. Taj veznik između pojmova (čovjeka i građanina) krije cijeli paradoks - s jedne strane Deklaracija kaže da se ljudi rađaju slobodni i jednaki u pravima (čovjek), a s druge francuski revolucionari ta prava jamče samo onima koji su bili dio nove francuske političke zajednice (građani). Ako nisi bio građanin francuske nacije, ta prava za tebe u praksi nisu vrijedila.

Najbolji dokaz za tvrdnju da to što je čovjek prethodio naciji nije nikakav argument ponudila je filozofkinja Hannah Arendt analizirajući sudbinu milijuna izbjeglica i apatrida (ljudi bez državljanstva) nakon Prvog i Drugog svjetskog rata. Ona je uvela pojam "pravo na posjedovanje prava" (the right to have rights). Arendtova ističe sljedeći paradoks - kada su se u 20. stoljeću pojavili milijuni ljudi koji su izgubili državljanstvo (naciju) i ostali samo ljudi (ogoljeni pojedinci bez kolektiva), pokazalo se da im nitko na svijetu ne jamči nikakva prava. Apstraktna prava čovjeka pokazala su se potpuno nebitnima. Ispalo je da ljudska prava možeš uživati isključivo ako si pripadnik neke države ili nacije koja ta prava može i želi jamčiti svojim zakonima i policijom. Onoga trenutka kada izgubiš kolektiv (naciju/državu), postaješ poput antičkog roba - biološki si čovjek, ali pravno si nitko i ništa. Štoviše, tek UN-ovom Općom deklaracijom o ljudskim pravima (1948.) pokušalo se prvi put u povijesti odvojiti prava čovjeka od nacionalnog državljanstva. Prije 78 godina, ne od pamtivijeka, kako si to predočavaš.

Nije. Pročitaj ponovo ono o ubrojivosti, ono koje si elegantno preskočio.

Preskočio sam neinformirana trkeljanja o tome kako mali Ivica zamišlja povijest, pravo i svijet. Žao mi je, idući put pročitaj štogod o temi o kojoj raspravljaš.

De reci, kako ti shvataš naše narode? Ko smo mi u toj izjavi, jer očito nismo narod. A ni narodi. Ni narodnosti. Narodi nisu ono što smo mi već nešto što je naše. Nešto što nam pripada, nešto što imamo. Šta smo stoga? Ko smo?
Kakav korijen, kakvu pripadnost? Ako, kad govoriš o tom pojedincu, misliš na čovjeka, čovjek je stariji od naroda. Čovjek ne pripada narodu, to ga narod svojata, tačnije ****** ga podvodi pod narodnu imovinu. Čovjek pripada sebi i to kad je sav svoj. A kad nije sav svoj onda može biti i narodov. U određenoj mjeri. Opet malo o ubrojivosti i prisebnosti, jel.
Ljudi isto tako...

Kao što rekoh - gomila gluposti.

To po Bolonji?

Tebi bi svakako trebala ne samo Bolonja nego i malo jača škola. Ovo nije ni za jedinicu.

Ozbiljno? Oktroisani ustav BiH ti je referenca? Ustav po kojem ako nisi ili Srbin ili Hrvat ili Bošnjak (što sve nisam!) ne možeš biti član Predsjedništva? Gdje, kao i u svakoj demokratskoj tvorevini, narod je garant ljudskih prava a ne ljudi prava uopšte?

Svejedno je, uzmi hrvatski ustav. Ili poljski. Ili mađarski. Država se smatra vlasništvom ili povijesnim domom jednog (ili više) specifičnog naroda definiranog porijeklom, jezikom i kulturom. Ustav Republike Hrvatske primjerice u Izvorišnim osnovama definira RH kao "nacionalnu državu hrvatskoga naroda i državu pripadnika nacionalnih manjina".

Komplikuješ bespotrebno.
Pravo koje imam ja kao subjekt imamo i mi kao politički subjekt. Politički subjekt - politička prava. Koga to mi da se bojimo zbog naših političkih stavova, ili ja zbog mojih, kad nad nama nema nikog? Eto sam ti nonšalantno i slobodu objasnio.

Nije tako. Onako je kako sam napisao.

jbt
Upravi su Kinezi (i to manjina njih) zdušili na Tajvan i tamo proglasili Kinu #2.

Da, pa? Provjeri kako se izjašnjavaju stanovnici. Postoje i grafikoni ako ti se ne da čitati.

[Pastir]

To je istina, ali Kina ne dopušta da Rusija pokrije više od 25 posto njezinih potreba. Čini to namjerno kako ne bi bila ovisna ni o kome. Preostalih 75 posto traži drugdje, npr. u Kazahstanu. Ti plinovodi i naftovodi funkcioniraju savršeno, problematična su druga mjesta Belt and Roada.

Kinesko-pakistanski koridor (CPEC) trebao bi biti krunski dragulj kontinentalne strategije jer spaja Kinu izravno s Arapskim morem. No mora ići preko Karakorumske ceste, najvišeg asfaltiranog međunarodnog puta na svijetu (prijelaz Khunjerab jest na 4693 metra nadmorske visine). To nije autocesta s osam traka; to je planinski usjek sklon masovnim klizištima, potresima i lavinama. Zimi je cesta mjesecima zatvorena zbog snijega. Ideja da se tuda, preko planinskog masiva, u stotinama tisuća tona svakodnevno prevoze nafta, plin i teški kontejneri za opskrbu druge najveće ekonomije svijeta logistički je i inženjerski apsurd. A čak i kad se roba spusti s Karakoruma, ulazi u zonu stalnog ratnog stanja. Luka Gwadar nalazi se u pokrajini Beludžistan. Tamošnji separatisti (Oslobodilačka vojska Beludžistana, BLA) vide Kineze kao okupatore koji im kradu resurse. Oni ne izvode sporadične prosvjede; oni izvode koordinirane bombaške napade, samoubilačke akcije, napadaju kineske konvoje i inženjere... Kina je prisiljena plaćati pakistanskoj vojsci milijarde da čuva te rute, a sigurnost je i dalje nikakva.

Susjedni Afganistan pod talibanima ostaje crna rupa. Iako Kina pokušava kupiti mir investicijama u rudnike litija i bakra, talibanska vlast ne može kontrolirati ni vlastiti teritorij, a kamoli spriječiti prelijevanje islamskog radikalizma prema kineskoj pokrajini Xinjiang.

Drugi kineski prozor na ocean koji zaobilazi Malajski tjesnac jesu naftovodi i plinovodi kroz Mjanmar do luke Kyaukphyu. Da nije brutalnog, dugotrajnog građanskog rata, sve bi bilo u redu. No vojna hunta gubi kontrolu nad teritorijem, a razne etničke naoružane skupine (od kojih neke Kina čak tajno financira kako bi uravnotežila utjecaj) drže pod kontrolom upravo ona područja kroz koja prolaze kineske cijevi. Jedan jedini gerilski odred s minobacačem može u bilo kojem trenutku presjeći energetsku arteriju o kojoj ovisi kineski industrijski jug.

I naposljetku Iran, još jedno ključno čvorište preko kojega Kina želi proći prema Bliskom istoku. Unatoč potpisanim 25-godišnjim strateškim sporazumima s Teheranom, regija je stalno na rubu općeg rata. Američka prisutnost, sankcije i potencijalni zračni udari na iransku infrastrukturu znače da Kina gradi logističku kuću od karata na najtrusnijem političkom tlu na planetu.

Kada se sve to zbroji - divlji planinski masivi, neprijateljski separatisti, talibanska nepredvidivost i građanski ratovi - postaje jasno zašto su kontinentalni koridori skupa, spora i iznimno ranjiva alternativa. Oni mogu poslužiti za hitnu, ograničenu opskrbu, ali ne mogu održati kinesku globalnu moć. Kina to zna. Upravo zato, unatoč stotinama milijardi dolara utučenih u planinske ceste i nestabilne režime, Peking ne skreće pogled s Pacifika. Tajvan nije samo jedna od opcija; on je geostrateški imperativ. Ako Kina želi preživjeti i dominirati u 21. stoljeću, mora razbiti pomorski obruč koji joj je Zapad postavio pred nosom. Bez Tajvana Kina ostaje div zarobljen u kavezu neprijateljske geografije i nestabilnih susjeda.

Ja sigurno neću doživjeti 2049., ali ti bi mogao. Osjećaš li se zabrinutim zbog toga što si napisao, predviđenog scenarija?

Analiza je dobra, neću ti proturječiti, no to znači da nas potencijalno čeka katastrofa. Kad kažem „nas“, mislim na čovječanstvo.

[Pastir]

Spavao si kad se u školi predavalo o Grcima, Rimljanima, srednjem vijeku, pa i o kolonijalnoj Americi?

Prvo se govorilo o pripadnicima određene klase ili društva, a tek potom o čovjeku kao pojedincu. Robovi nisu imali nikakva prava, bili su puko oruđe koje govori. Tako ih npr. Aristotel definira, od toga je nastao termin instrumentum vocale. Rob je biološki bio čovjek, ali pravno i politički nije postojao jer nije bio dio vladajućega građanskoga kolektiva. Dakle, biologija (to što si čovjek) nije značila ništa; status unutar kolektiva značio je sve. Čak ni Magna Carta Libertatum iz 1215. godine, koja se često slavi kao prvi dokument o ljudskim pravima, nije jamčila prava svim ljudima nego isključivo engleskim barunima (plemstvu) naspram kralja. Srednjovjekovni kmet bio je vezan uza zemlju i bez prava. Prava su bila privilegij staleškog kolektiva, a ne osobno pravo pojedinca.

Tek s Johnom Lockeom i kasnije prosvjetiteljstvom (18. stoljeće) dolazi do definiranja prava pojedinca unutar građanskoga društva. I ta su prava odmah definirana unutar političkoga kolektiva. John Locke tvrdi da ljudi u "prirodnom stanju" imaju prava na život, slobodu i vlasništvo. No budući da su ta prava ugrožena, oni stupaju u građansko društvo (političku zajednicu) koje se organizira putem zakona kako bi ta prava zaštitilo. Dakle, prava postaju operativna tek unutar građanskog poretka.

Francuska revolucija 1789. nudi pak Deklaraciju o pravima čovjeka i građanina. Taj veznik između pojmova (čovjeka i građanina) krije cijeli paradoks - s jedne strane Deklaracija kaže da se ljudi rađaju slobodni i jednaki u pravima (čovjek), a s druge francuski revolucionari ta prava jamče samo onima koji su bili dio nove francuske političke zajednice (građani). Ako nisi bio građanin francuske nacije, ta prava za tebe u praksi nisu vrijedila.

Najbolji dokaz za tvrdnju da to što je čovjek prethodio naciji nije nikakav argument ponudila je filozofkinja Hannah Arendt analizirajući sudbinu milijuna izbjeglica i apatrida (ljudi bez državljanstva) nakon Prvog i Drugog svjetskog rata. Ona je uvela pojam "pravo na posjedovanje prava" (the right to have rights). Arendtova ističe sljedeći paradoks - kada su se u 20. stoljeću pojavili milijuni ljudi koji su izgubili državljanstvo (naciju) i ostali samo ljudi (ogoljeni pojedinci bez kolektiva), pokazalo se da im nitko na svijetu ne jamči nikakva prava. Apstraktna prava čovjeka pokazala su se potpuno nebitnima. Ispalo je da ljudska prava možeš uživati isključivo ako si pripadnik neke države ili nacije koja ta prava može i želi jamčiti svojim zakonima i policijom. Onoga trenutka kada izgubiš kolektiv (naciju/državu), postaješ poput antičkog roba - biološki si čovjek, ali pravno si nitko i ništa. Štoviše, tek UN-ovom Općom deklaracijom o ljudskim pravima (1948.) pokušalo se prvi put u povijesti odvojiti prava čovjeka od nacionalnog državljanstva. Prije 78 godina, ne od pamtivijeka, kako si to predočavaš.

Da. Iako volimo misliti da smo civilizirani, da vodimo računa o čovjeku i ljudskim pravima, sve do 1994. imali smo „apartheid“ u Africi, a sve do kraja 1960-ih rasnu segregaciju u SAD-u.

[Stitch]

Ja sigurno neću doživjeti 2049., ali ti bi mogao. Osjećaš li se zabrinutim zbog toga što si napisao, predviđenog scenarija?

Analiza je dobra, neću ti proturječiti, no to znači da nas potencijalno čeka katastrofa. Kad kažem „nas“, mislim na čovječanstvo.

Ama neće biti nuklearnog rata.

Tajvan je ekonomski div, ali logistički je krajnje ranjiv otok. Uvozi više od 97 posto energije i 70 posto hrane. Ima zaliha sirove nafte za otprilike 140 dana, ali njegova je najveća Ahilova peta tekući prirodni plin (UKP/LNG), koji pogoni gotovo polovinu otočne električne energije. Tajvan ima zaliha plina za samo 11-12 dana, a ljeti, zbog klimatizacijskih uređaja, te zalihe padaju na kritičnih sedam dana. Nedavni sukobi na Bliskom istoku i kolaps plovidbe kroz Hormuški tjesnac, kada Katar tjednima nije mogao isporučiti plin Tajvanu, pokazali su koliko je sustav osjetljiv. Tajvan je morao panično kupovati plin na spot-marketu po suludim cijenama samo da održi mrežu stabilnom.

Ako Kina proglasi "karantenu" ili blokadu pod krinkom unutarnje policijske akcije (kako bi izbjegla formalnu objavu rata i automatske UN-ove sankcije), ne mora ispaliti nijedan torpedo na američke razarače. Dovoljno je da proglasi zonu zabrane plovidbe iz "sigurnosnih razloga". Nijedna komercijalna brodarska kompanija, nijedan osiguravateljski lobi iz Londona neće poslati spori, golemi tanker vrijedan stotine milijuna dolara u zonu u kojoj caruju kineske podmornice i protubrodski projektili. SAD može poslati udarnu grupu nosača aviona da patrolira tjesnacem, ali nosač aviona ne može napajati tvornice u Taipeiju ni donijeti milijune tona žita. Kontejnerski brodovi i tankeri morat će čekati da SAD potpuno uništi kinesku mornaricu kako bi osigurao siguran prolaz. A za to su, u najboljem scenariju, potrebni mjeseci. Tajvan će se dotad, u mraku i bez resursa, jednostavno predati.

K tomu, tu je peta kolona, Kuomintang. U travnju ove godine nova predsjednica KMT-a Cheng Li-wun otputovala je u Peking i sastala se sa Xi Jinpingom. To je bio prvi sastanak šefova KMT-a i KPK nakon deset godina. Aktualni predsjednik Lai Ching-te i vladajući DPP upozoravaju na kineski hibridni rat i pokušavaju provesti vojnu i energetsku diverzifikaciju, ali Cheng Li-wun i KMT otvoreno guraju narativ da je direktni dijalog i integracija s Pekingom jedina stvarna obrana Tajvana. Što misliš, koja će opcija pobijediti kad stanovništvo počne gladovati i prosvjedovati?

[Šabović Adis]

Spavao si kad se u školi predavalo o Grcima, Rimljanima, srednjem vijeku, pa i o kolonijalnoj Americi?

A ti prespavo priču o čovjeku koji nastanak i egzistenciju zahvaljuje Zevsu, Jupiteru ili nekom drugom višem biću? Možda Perunu? To su ti reference?
Stič, čemu sve ti ljudske osobine pripisuješ i šta sve ljudima smatraš odnosno čovjekom...to je stravično. Kriminalno. A razmjere tvoje zablude su astronomske - pogle ovo dole sad:

Prvo se govorilo o pripadnicima određene klase ili društva, a tek potom o čovjeku kao pojedincu. Robovi nisu imali nikakva prava, bili su puko oruđe koje govori. Tako ih npr. Aristotel definira, od toga je nastao termin instrumentum vocale. Rob je biološki bio čovjek, ali pravno i politički nije postojao jer nije bio dio vladajućega građanskoga kolektiva. Dakle, biologija (to što si čovjek) nije značila ništa; status unutar kolektiva značio je sve. Čak ni Magna Carta Libertatum iz 1215. godine, koja se često slavi kao prvi dokument o ljudskim pravima, nije jamčila prava svim ljudima nego isključivo engleskim barunima (plemstvu) naspram kralja. Srednjovjekovni kmet bio je vezan uza zemlju i bez prava. Prava su bila privilegij staleškog kolektiva, a ne osobno pravo pojedinca.

Tek s Johnom Lockeom i kasnije prosvjetiteljstvom (18. stoljeće) dolazi do definiranja prava pojedinca unutar građanskoga društva. I ta su prava odmah definirana unutar političkoga kolektiva. John Locke tvrdi da ljudi u "prirodnom stanju" imaju prava na život, slobodu i vlasništvo. No budući da su ta prava ugrožena, oni stupaju u građansko društvo (političku zajednicu) koje se organizira putem zakona kako bi ta prava zaštitilo. Dakle, prava postaju operativna tek unutar građanskog poretka.

Francuska revolucija 1789. nudi pak Deklaraciju o pravima čovjeka i građanina. Taj veznik između pojmova (čovjeka i građanina) krije cijeli paradoks - s jedne strane Deklaracija kaže da se ljudi rađaju slobodni i jednaki u pravima (čovjek), a s druge francuski revolucionari ta prava jamče samo onima koji su bili dio nove francuske političke zajednice (građani). Ako nisi bio građanin francuske nacije, ta prava za tebe u praksi nisu vrijedila.

Najbolji dokaz za tvrdnju da to što je čovjek prethodio naciji nije nikakav argument ponudila je filozofkinja Hannah Arendt analizirajući sudbinu milijuna izbjeglica i apatrida (ljudi bez državljanstva) nakon Prvog i Drugog svjetskog rata. Ona je uvela pojam "pravo na posjedovanje prava" (the right to have rights). Arendtova ističe sljedeći paradoks - kada su se u 20. stoljeću pojavili milijuni ljudi koji su izgubili državljanstvo (naciju) i ostali samo ljudi (ogoljeni pojedinci bez kolektiva), pokazalo se da im nitko na svijetu ne jamči nikakva prava. Apstraktna prava čovjeka pokazala su se potpuno nebitnima. Ispalo je da ljudska prava možeš uživati isključivo ako si pripadnik neke države ili nacije koja ta prava može i želi jamčiti svojim zakonima i policijom. Onoga trenutka kada izgubiš kolektiv (naciju/državu), postaješ poput antičkog roba - biološki si čovjek, ali pravno si nitko i ništa. Štoviše, tek UN-ovom Općom deklaracijom o ljudskim pravima (1948.) pokušalo se prvi put u povijesti odvojiti prava čovjeka od nacionalnog državljanstva. Prije 78 godina, ne od pamtivijeka, kako si to predočavaš.



Preskočio sam neinformirana trkeljanja o tome kako mali Ivica zamišlja povijest, pravo i svijet. Žao mi je, idući put pročitaj štogod o temi o kojoj raspravljaš.



Kao što rekoh - gomila gluposti.



Tebi bi svakako trebala ne samo Bolonja nego i malo jača škola. Ovo nije ni za jedinicu.



Svejedno je, uzmi hrvatski ustav. Ili poljski. Ili mađarski. Država se smatra vlasništvom ili povijesnim domom jednog (ili više) specifičnog naroda definiranog porijeklom, jezikom i kulturom. Ustav Republike Hrvatske primjerice u Izvorišnim osnovama definira RH kao "nacionalnu državu hrvatskoga naroda i državu pripadnika nacionalnih manjina".



Nije tako. Onako je kako sam napisao.

Trla baba lan...narod neće uživati u ljudskim pravima zato što ljudska prava su ljudska i ne pripadaju nikom drugom do ljudima. Ne pripadaju nikom drugom zato što i ne potiču od nekog drugog. Ljudska prava za ljude, to su naša prava, a mi naša prava ne ustupamo nikome niti tuđa prihvatamo kao svoje. Znaš, mi tuđe nećemo i svoje ne damo. A narod, dok se ne uljudi, može se bogu žalit zbog obespravljenosti. Kako ono Milanović kaže, prvo sapun?
Čuj narod i ljudska prava?! Šta će piletu sise? I kravi balet?

Da, pa? Provjeri kako se izjašnjavaju stanovnici. Postoje i grafikoni ako ti se ne da čitati.

Da, pa?
I Rabljani se izjašnjavaju kao Rabljani, zamisli čuda, a Pažani kao Pažani. Pa šta? To po nacionalnosti? Nisu! Po nacionalnosti mogu biti Hrvati itsl., što je u demokratiji presudan faktor. Nije da demokratiju smatram nečim pozitivnim i poželjnim, samo ukazujem na nekonsistentnosti u tebe gdje etniju pokušavaš podvaliti pod naciju.

[Stitch]

A ti prespavo priču o čovjeku koji nastanak i egzistenciju zahvaljuje Zevsu, Jupiteru ili nekom drugom višem biću? Možda Perunu? To su ti reference?

Religija nema nikakve veze s pravnim sustavom. Štoviše, rimsko pravo bilo je uzor mnogim europskim pravima. U današnjim modernim sustavima prisutni su elementi koje su upravo Rimljani osmislili.

Ako tvrdiš suprotno, moraš to i dokazati. Dokaži dakle da "Zevsu, Jupiteru ili nekom drugom višem biću" dugujemo institucionalne okvire koje sam opisao. Citiraj tekstove. Gdje piše da su bogovi odredili ili propisali što su ljudska prava i komu pripadaju?

Trla baba lan...narod neće uživati u ljudskim pravima zato što ljudska prava su ljudska i ne pripadaju nikom drugom do ljudima. Ne pripadaju nikom drugom zato što i ne potiču od nekog drugog. Ljudska prava za ljude, to su naša prava, a mi naša prava ne ustupamo nikome niti tuđa prihvatamo kao svoje. Znaš, mi tuđe nećemo i svoje ne damo. A narod, dok se ne uljudi, može se bogu žalit zbog obespravljenosti. Kako ono Milanović kaže, prvo sapun?
Čuj narod i ljudska prava?! Šta će piletu sise? I kravi balet?

Opet gomila bedastoća. Umjesto da nižeš parole, posluži se koji put argumentima.

Da, pa?
I Rabljani se izjašnjavaju kao Rabljani, zamisli čuda, a Pažani kao Pažani. Pa šta? To po nacionalnosti? Nisu! Po nacionalnosti mogu biti Hrvati itsl., što je u demokratiji presudan faktor. Nije da demokratiju smatram nečim pozitivnim i poželjnim, samo ukazujem na nekonsistentnosti u tebe gdje etniju pokušavaš podvaliti pod naciju.

Etnija je zametak nacije, čitaj npr. Anthonyja D. Smitha, on to lijepo objašnjava. Vrijeme i nove vrijednosti grade nacionalni identitet. A Tajvan je imao dovoljno i jednoga i drugoga.

[Šabović Adis]

Religija nema nikakve veze s pravnim sustavom. Štoviše, rimsko pravo bilo je uzor mnogim europskim pravima. U današnjim modernim sustavima prisutni su elementi koje su upravo Rimljani osmislili.

Veliš, Rimljani nemaju nikakve veze s Jupiterom? Germani s Odinom?
Jupiterdžije nisu usklađivali pravo i zakonske norme s Jupiterom, sprovodeći tako Jupiterovu volju na plebs?

Ako tvrdiš suprotno, moraš to i dokazati. Dokaži dakle da "Zevsu, Jupiteru ili nekom drugom višem biću" dugujemo institucionalne okvire koje sam opisao. Citiraj tekstove. Gdje piše da su bogovi odredili ili propisali što su ljudska prava i komu pripadaju?

Jebote...ti kao da nikad za šerijat nisi čuo? Kanon? Jesi čuo za kršćansku Evropu i njene vrijednosti? Islamski svijet a.k.a. dunjakluk s pripadajućim vrijednostima?
Da te pitam, šta će lik koji odjuri u crkvu po svu mudrost svijeta, gdje mu napune glavu Postankom, raditi u Parlamentu? Glasati i donositi zakone u skladu s onim što je naučio ili nešto drugo? Kako on vidi čovjeka? Kako ljude? Kako svijet? Kako smisao života?
Šta s onima koji umujesto u crkvu furaju u džamije gdje im isto tako glavudže pune koječime, gdje odaju počast Alahu, priznaju da je sve u Njegovim rukama a onda organizuju tribine i ostalo? Ne vidiš sponu? Jesi kad čuo za klerofašizam?

Opet gomila bedastoća. Umjesto da nižeš parole, posluži se koji put argumentima.

Šta, nemoguće ti postulat prihvatiti kao postulat?

Etnija je zametak nacije, čitaj npr. Anthonyja D. Smitha, on to lijepo objašnjava. Vrijeme i nove vrijednosti grade nacionalni identitet. A Tajvan je imao dovoljno i jednoga i drugoga.

Tajvan je ime ostrva i ništa više, a Tajvanci žitelji tog ostrva. Plain and simple. Nikakvo "vrijeme i nove vrijednosti" to promieniti neće dok ga neko ne promijeni.
Nacifikacija much?

[Stitch]

Veliš, Rimljani nemaju nikakve veze s Jupiterom? Germani s Odinom?
Jupiterdžije nisu usklađivali pravo i zakonske norme s Jupiterom, sprovodeći tako Jupiterovu volju na plebs?

"Jupiterdžije"? Pa ti blagoga pojma o rimskom pravu i njegovu razvoju nemaš.

Znaš li makar tko ga je kodificirao? Jesi li kad čuo za Justinijana? Živio je u šestome stoljeću, a bio je poznat po žestokom protivljenju nekršćanima i hereticima. Zato je, među inim, 529. godine zatvorio Platonovu akademiju u Ateni.

"Jupiterdžije", da - ni više ni manje. Kakav cirkus od rasprave.

Jebote...ti kao da nikad za šerijat nisi čuo? Kanon? Jesi čuo za kršćansku Evropu i njene vrijednosti? Islamski svijet a.k.a. dunjakluk s pripadajućim vrijednostima?
Da te pitam, šta će lik koji odjuri u crkvu po svu mudrost svijeta, gdje mu napune glavu Postankom, raditi u Parlamentu? Glasati i donositi zakone u skladu s onim što je naučio ili nešto drugo? Kako on vidi čovjeka? Kako ljude? Kako svijet? Kako smisao života?
Šta s onima koji umujesto u crkvu furaju u džamije gdje im isto tako glavudže pune koječime, gdje odaju počast Alahu, priznaju da je sve u Njegovim rukama a onda organizuju tribine i ostalo? Ne vidiš sponu? Jesi kad čuo za klerofašizam?

Kakve to veze ima s mojim postom? Jesi li uopće pročitao što sam napisao? Ne izgleda tako, referiraš se na posve druge stvari. Je li to metoda "nemam pojma o čemu govori, ali nadrobit ću nešto sasvim deseto, možda ga zbunim"?

Šta, nemoguće ti postulat prihvatiti kao postulat?

Kakav postulat, nema tu ničeg sličnog tomu.

Tajvan je ime ostrva i ništa više, a Tajvanci žitelji tog ostrva. Plain and simple. Nikakvo "vrijeme i nove vrijednosti" to promieniti neće dok ga neko ne promijeni.
Nacifikacija much?

Ne, to je građanska (demokratska) nacija. Budući da ne mogu iskoristiti argument etničke posebnosti jer većinu stanovništva čine Han-Kinezi, Tajvanci su razvili drukčiji koncept. Sadržaj više nije definiran zajedničkom krvlju s kopnom nego zajedničkim načinom života - slobodom govora, višestranačjem, ljudskim pravima i vladavinom prava. Oni ne žele "odcjepljenje" jer tvrde da su već neovisna država (ROC) koja ima svoju vojsku, ustav, sudove i valutu. Ne traže stvaranje nečeg novog nego žele (o)čuvanje postojećeg kulturno-političkog sadržaja od autoritarne forme Pekinga. Baš se pitam zašto, možda su čuli za Hong Kong i njegov slavni napredak pod komunističkom upravom.

[Šabović Adis]

"Jupiterdžije"? Pa ti blagoga pojma o rimskom pravu i njegovu razvoju nemaš.

Znaš li makar tko ga je kodificirao? Jesi li kad čuo za Justinijana? Živio je u šestome stoljeću, a bio je poznat po žestokom protivljenju nekršćanima i hereticima. Zato je, među inim, 529. godine zatvorio Platonovu akademiju u Ateni.

"Jupiterdžije", da - ni više ni manje. Kakav cirkus od rasprave.

Ah, to su Rimljani?
Ti vjerovatno i ove Grke koji za Zevsa nikad čuli nisu smatraš Grcima? I Egipćane, koji pojma nemaju kako su izgrađene piramide, Egipćanima? Prijetvorni gadovi ništa, a? Konvertiti, isto ništa?

Kakve to veze ima s mojim postom? Jesi li uopće pročitao što sam napisao? Ne izgleda tako, referiraš se na posve druge stvari. Je li to metoda "nemam pojma o čemu govori, ali nadrobit ću nešto sasvim deseto, možda ga zbunim"?

We hold these truths to be self-evident, that all men are created equal, that they are endowed by their Creator with certain unalienable Rights, that among these are Life, Liberty and the pursuit of Happiness.--That to secure these rights, Governments are instituted among Men, deriving their just powers from the consent of the governed, --That whenever any Form of Government becomes destructive of these ends, it is the Right of the People to alter or to abolish it, and to institute new Government, laying its foundation on such principles and organizing its powers in such form, as to them shall seem most likely to effect their Safety and Happiness.

https://www.archives.gov/founding-docs/ ... transcript

Hoćeš još?
Eto, tu drve o tome kako su ljudi stvoreni, pa spominju Stvoritelja, pa neotuđiva prava data Stvoriteljem (čuj data a neotuđiva?! ) što je temelj Ustava SAD i, posljedično, zakona.
Šta zapravo misliš o čemu se vergla po Kuranu i Bibliji? Ok, ukoliko nisi neki kršćanin ili musliman tada sve samo ne smrtno ozbiljno shvataš kanon ili šerijat, za tebe je to nekakva egzotika. No jesi dio problema, po meni, jer im puštaš slobodan prolaz u javni život (čitaj politika) smatrajući ih sebi ravnima odnosno ljudima - što nisu. Njima je mjesto u katakombama. Može i drugi svijet, alternativno.

Kakav postulat, nema tu ničeg sličnog tomu.

Čovjek je ljudsko biće, nije nacionalno, nije etničko, nije svemirsko ni ezoteričko niti bilo kakvo drugo. Ne postoje neke druge dvije riječi osim ljudsko i biće koje se odnose na ovu jednu čovjek. Pojam i opis. Taj tvoj čovjek (a i ljudi, u množini) ne odgovara opisu. Znaš, o čovjeku se sve može reći u dvije riječi, doslovce, a kome te dvije nisu dovoljne može, eto, i u tri. Znaš li makar te tri?

Ne, to je građanska (demokratska) nacija. Budući da ne mogu iskoristiti argument etničke posebnosti jer većinu stanovništva čine Han-Kinezi, Tajvanci su razvili drukčiji koncept. Sadržaj više nije definiran zajedničkom krvlju s kopnom nego zajedničkim načinom života - slobodom govora, višestranačjem, ljudskim pravima i vladavinom prava. Oni ne žele "odcjepljenje" jer tvrde da su već neovisna država (ROC) koja ima svoju vojsku, ustav, sudove i valutu. Ne traže stvaranje nečeg novog nego žele (o)čuvanje postojećeg kulturno-političkog sadržaja od autoritarne forme Pekinga. Baš se pitam zašto, možda su čuli za Hong Kong i njegov slavni napredak pod komunističkom upravom.

Pa da, ima smisla, sve što krimosi žele jest da ih Policija napokon ostavi na miru s njenom autoritarnom formom zvanom Zakon.
I svi vole misliti kako su Douglas Quaid dok ne uvide da su zapravo Carl Hauser.

[Stitch]

Ah, to su Rimljani?
Ti vjerovatno i ove Grke koji za Zevsa nikad čuli nisu smatraš Grcima? I Egipćane, koji pojma nemaju kako su izgrađene piramide, Egipćanima? Prijetvorni gadovi ništa, a? Konvertiti, isto ništa?

Rimljani su bili i jedni i drugi, a pravo je bilo rezultat dugog razvoja u kojem su sudjelovala oba carstva, Istočno i Zapadno. Imaš međutim fundamentalno pogrešan pogled na njihovu religiju. Grčko-rimski bogovi nisu određivali pravednost i odnos moći onako kako je to činila Biblija. Religija u antici nije funkcionirala kao moralni ili zakonski diktat. Između olimpskog politeizma i biblijskog monoteizma postoji radikalna razlika u shvaćanju morala, zakona i moći. Prvo, bogovi nisu moralni uzori ni izvori morala. U Bibliji Bog je svesvjestan, apsolutno pravedan entitet i izvor moralnog zakona (Deset zapovijedi). Grijeh je kršenje Božjeg zakona. Zeus, Jupiter i ostali olimpski bogovi bili su antropomorfni, imali su ljudske osobine, vrline, ali i strašne mane. Oni varaju supruge, lažu, kradu, osvećuju se, ljubomorni su i pristrani u ljudskim ratovima (sjeti se Trojanskog rata). Bogovi nisu iznad morala, oni su izvan njega. Antički Grk nije išao u hram kako bi od Zeusa naučio kako biti dobar čovjek. Moral, pravednost (dike) i etika bili su domena filozofije i zakona polisa, a ne religije. Ako si htio znati što je pravednost, slušao si Sokrata, Platona ili Aristotela, a ne svećenika u hramu.

Drugo, religija se shvaćala kao transakcija. Rimska i grčka državna religija bile su izrazito pragmatične i ritualne, a ne doktrinarne. Rimski princip bio je Do ut des ("Dajem da bi mi dao.") - religijski odnos bio je ugovor. Građanin ili država prinose žrtvu (bika, vino) Jupiteru, a zauzvrat očekuju da Jupiter blagoslovi žetvu ili vojni pohod. Bogove nije bilo briga za tvoju duhovnu čistoću ili moralne dileme, već samo za to jesi li točno i precizno izvršio ritual. Bogovi su znači odražavali postojeći odnos moći, nisu ga propitivali. Ako je kralj ili car moćan, to znači da su bogovi na njegovoj strani (ili da je on sam božanskog podrijetla). Religija je služila za legitimizaciju države i statusa quo, a ne kao platforma za društvenu pravdu. Zeus štiti kraljeve, ali ne zato što su pravedni prema sirotinji, nego zato što održavaju red.

Treće, koncept Sudbine iznad je svih bogova. U Bibliji Bog ima apsolutnu suverenu moć i plan za povijest. U antičkom svijetu čak su i bogovi podređeni višoj, slijepoj sili (Moira kod Grka, Fatum kod Rimljana). Zeus ne može spasiti svog sina Sarpedona u Trojanskom ratu jer mu je sudbina odredila da pogine. Moć bogova jest velika, ali ograničena je kozmičkim poretkom. Stoga ljudska patnja ili nepravda u antici nisu nužno plod Božje volje ili kazne za grijeh, već jednostavno neizbježna sudbina.

https://www.archives.gov/founding-docs/ ... transcript

Hoćeš još?
Eto, tu drve o tome kako su ljudi stvoreni, pa spominju Stvoritelja, pa neotuđiva prava data Stvoriteljem (čuj data a neotuđiva?! ) što je temelj Ustava SAD i, posljedično, zakona.

U krivu si. Pozivanje na Boga u tom je dokumentu imalo funkciju vrhovnog pravnog argumenta (toposa) za opravdavanje revolucije. Prema tadašnjem britanskom pravu kralj George III. vladao je "po Božjem pravu". Da bi opravdali pobunu protiv zakonitog monarha, kolonisti su morali posegnuti za autoritetom koji je iznad kralja. Jefferson se izravno oslanja na Johna Lockea, koji tvrdi da ljudska prava (život, sloboda, vlasništvo / potraga za srećom) ne potječu od države ni od kralja, već su urođena. Nazivajući ta prava neotuđivima jer ih je podario Stvoritelj, Deklaracija postavlja pravni temelj: ako vlast krši ta prava, građani imaju legitimno pravo srušiti tu vlast.

Jefferson i Franklin bili su religijski skeptici (deisti), potonji je čak bio mason, ali većina običnog američkog stanovništva i mnogi delegati u Kontinentalnom kongresu bili su tradicionalni, praktični kršćani (puritanci, anglikanci, prezbiterijanci). Formulacije su morale biti dovoljno široke da zadovolje prosvijećene racionaliste, a istovremeno dovoljno bogobojazne da odjeknu među duboko religioznim kolonistima čija je podrška u ratu bila nužna. Sam Kontinentalni kongres tijekom revizije Jeffersonova nacrta naknadno je dodao još dvije izričite referencije na Boga na kraju dokumenta: pozivanje na "Vrhovnog Suca svijeta" (Supreme Judge of the world) i oslanjanje na "zaštitu Božanske Providnosti" (Divine Providence), čime su dodatno pojačali religijski ton dokumenta radi podizanja morala.

Nadalje, u Deklaraciji nezavisnosti (1776.) Bog se spominje čak četiri puta, ali Ustav SAD-a (1787.) potpuno izostavlja bilo kakvo spominjanje Boga, Isusa Krista ili Stvoritelja. Ta dramatična promjena u tonu i jeziku nije bila slučajnost, već svjestan politički i pravni korak. Između ta dva dokumenta prošlo je 11 godina, a kontekst se potpuno promijenio: Deklaracija je bila revolucionarni manifest koji je tražio moralno opravdanje na nebu, a Ustav je bio praktični pravni ugovor za upravljanje državom na zemlji. Izostavljanje Boga iz Ustava označavalo je odvajanje crkve od države.