Preporučite članak!

[Emericzy]

Evo, ako nekoga zanima kako biti jaka žena. Meni fascinantan članak.

http://justinemusk.com/2011/08/24/powerful-woman/

[ElliQuinn]

Evo, ako nekoga zanima kako biti jaka žena. Meni fascinantan članak.

http://justinemusk.com/2011/08/24/powerful-woman/

Članak je odličan! Lijepo artikulira sve ono što već neko vrijeme osjećam, ali nikad to nisam tako kvalitetno izrazila.

[ElliQuinn]

Dva zanimljiva članka iz Economista koja govore zašto mala poduzeća nisu dovoljna da bi neko gospodarstvo brže raslo, osobito u državama poput Grčke, Italije ili Portugala.
Small is not beautiful
Decline and small

[JPK]

Dva zanimljiva članka iz Economista koja govore zašto mala poduzeća nisu dovoljna da bi neko gospodarstvo brže raslo, osobito u državama poput Grčke, Italije ili Portugala.
Small is not beautiful
Decline and small

Ovo (skaliranje ekonomije) bi trebalo biti jasno svakome s malo mozga, no uvijek me začudi koliko su neki ljudi sposobni srati protiv velikih korporacija, iako one proizvode moderne lijekove, mikroprocesore, aute, avione, i većinu tehnologije na kojoj se zasniva civilizacija. Štoviše, maloj firmi je potpuno nemoguće proizvesti takvu stvar.

[ElliQuinn]

Zrinka Pavlić, Treba li Dnevnik HTV-a završiti spotom Nine Badrić?
Slažem se svime rečenim.

[ElliQuinn]

Zanimljiv pogled na krizu u eurozoni:
Eurozone needs a growth strategy, not more austerity.

[ElliQuinn]

Evo i američkog, zabrinutog pogleda na krizu u eurozoni:
How Europe's Double Dip Could Become America's

[Emericzy]

http://www.economist.com/node/21553017

Ovo je tema od koje bi se političarima trebale tresti gaće, ali ne vjerujem ni da su je svjesni.

To bi moglo presložiti kartu svijeta; jedan novi auzmeš u igri. A mi u njemu nikako nećemo dobro proći.

[JPK]

http://www.economist.com/node/21553017

Ovo je tema od koje bi se političarima trebale tresti gaće, ali ne vjerujem ni da su je svjesni.

To bi moglo presložiti kartu svijeta; jedan novi auzmeš u igri. A mi u njemu nikako nećemo dobro proći.

Zbog tehnološkog napretka se gaće tresti trebaju samo neobrazovanoj radnoj snazi.
Hrvatska tu neće dobro proći, ali razvijene zapadne zemlje s visokom stopom kapitala i znanja po radniku i istočne zemlje s jeftinom radnom snagom hoće.

No, zemlja koja je prepuna ljudi koji misle je prosječna plaća od 5500 kn nije dovoljno dostojanstvena, a produktivnost i obrazovna struktura im je na razini Srbije i Bugarske, ne može nikako dobro proći, osim ako ne pronađe zalihe nafte.

Ovoj zemlji bi najkorisnija bila jedna poštena inflacija koja bi realnu vrijednost prosječne plaće spustila na 400 eura.

[Emericzy]

razvijene zapadne zemlje s visokom stopom kapitala i znanja po radniku i istočne zemlje s jeftinom radnom snagom hoće.

Poanta je upravo da radna snaga neće više biti važna. Koji kurac se petljati po Indoneziji i Turskoj i Vijetnamu kad ti je spretnije sva napraviti doma? Štoviše, vjerojatno će to za mnoge stvari biti doslovno doma. Podere ti se tenisica, odeš u špajzu i napraviš si novu.

Oni koji se još furaju na jeftinu radnu snagu ostat će posrani. Kinezi neće, jer već imaju visoku tehnologiju. Veliki dio stvari koje se tamo rade ne rade se više zbog jeftine radne snage nego fenomenalne industrijske infrastrukture, brzine i totalne fleksibilnosti. Oni će uhvatiti taj tehnološki vlak. Zapadna Europa hoće. Azijski 'tigrovi' hoće. Brazil i Argentina možda. Možda.

Mi ostali najebali smo kao žuti. Bit ćemo konobari, kurve, kuhari, medicinske sestre i dadilje. To znamo raditi.

[JPK]

To da radna snaga neće biti važna je lakomislena fantazija koja se ponavlja svake industrijske revolucije. (S tim da je ovo vrlo daleko od revolucije, nanotehnologija i 3D printeri su buzzword već jako dugo, pa ništa)
Sve i da 3D printeri i roboti postanu stvarnost, oni imaju limit (u inteligenciji, spretnosti, etc), a nakon tog limita nastupa čovjek. Takva otkrića smanjuju broj ljudi zaposlenih u industriji, ali još smo jako daleko od toga da stroj može istisnuti čovjeka.

Što se 3D printera tiče, sasvim mi je nejasno kako je zamišljeno da će to revolucionirati dom prosječnog čovjeka. Recimo, imaš 3D printer za plastiku i njime možeš isprintati čašu, dio olovke ili ručku za frižider. To je lako zamislivo. No, prosječan dom, a i dosta proizvoda, sadrže na tisuće raznih materijala koji se proizvode vrlo složenim postupcima koji uključuju ogromne raspone temperatura i tlakova i koje je zbog toga nemoguće printati. Recimo, ništa od metala.
Čak i obična tenisica sadrži na desetke različitih materijala. Čak i ako ih je moguće printati, potrebno je prvo imati sve te materijale, kao i boju za običan printer, a onda i vrlo vjerojatno printer specijaliziran baš za njih.
Dakle, hrpetinu opreme da bi si isprintao tenisice dvaput godišnje. Ili, zamijeniti većinu materijala plastikama. Ne čini mi se da će to biti komercijalni uspjeh.

Ovakva futuristička predviđanja me uvijek podsjećaju na predviđanja iz prošlosti o tome kako će izgledati 2000.:

[Emericzy]

To da radna snaga neće biti važna je lakomislena fantazija koja se ponavlja svake industrijske revolucije. (S tim da je ovo vrlo daleko od revolucije, nanotehnologija i 3D printeri su buzzword već jako dugo, pa ništa)
Sve i da 3D printeri i roboti postanu stvarnost, oni imaju limit (u inteligenciji, spretnosti, etc), a nakon tog limita nastupa čovjek. Takva otkrića smanjuju broj ljudi zaposlenih u industriji, ali još smo jako daleko od toga da stroj može istisnuti čovjeka.

Što se 3D printera tiče, sasvim mi je nejasno kako je zamišljeno da će to revolucionirati dom prosječnog čovjeka. Recimo, imaš 3D printer za plastiku i njime možeš isprintati čašu, dio olovke ili ručku za frižider. To je lako zamislivo. No, prosječan dom, a i dosta proizvoda, sadrže na tisuće raznih materijala koji se proizvode vrlo složenim postupcima koji uključuju ogromne raspone temperatura i tlakova i koje je zbog toga nemoguće printati. Recimo, ništa od metala.
Čak i obična tenisica sadrži na desetke različitih materijala. Čak i ako ih je moguće printati, potrebno je prvo imati sve te materijale, kao i boju za običan printer, a onda i vrlo vjerojatno printer specijaliziran baš za njih.
Dakle, hrpetinu opreme da bi si isprintao tenisice dvaput godišnje. Ili, zamijeniti većinu materijala plastikama. Ne čini mi se da će to biti komercijalni uspjeh.

Ovakva futuristička predviđanja me uvijek podsjećaju na predviđanja iz prošlosti o tome kako će izgledati 2000.:

Mislim da si ovaj put u krivu.

Prvo, treba redefinirati pojam 'plastika'.

Danas se printati mogu čak organska tkiva, npr. krvne žile. Tenisica je puno manje problematična.

A stvari koje neće biti isplativo printati doma, mogu se praviti u tvorničkom print shopu. Koji ne mora biti u Kini, nego u susjedstvu.

Poanta je sljedeća: danas je golemi problem što raditi sa stotinama tisuća ljudi koji su spremni za industrijsku eru, a ne za post-industrijsku. Ne može se ljude za sve prekvalificirati. Ti ljudi završavaju kao škart. Ovo što nas čeka je još jedan korak dalje. Hrvatska se neće sva prekvalificirati. Nego će tonuti u bespuća povijesne zbiljnosti, zajedno s drugim takvim nedefiniranim državicama. Prčkat ćemo po turizmu, malo organičkog povrtlarstva, njegovati strane penzionere, čistiti plaže i to.

[ElliQuinn]

Dva članka, slična, a različita: Your brain on fiction i If We Are What We Read, Who Are We, Exactly.

[ElliQuinn]

Evo zašto te tvoji zaposlenici mrze.

Naslov govori sam za sebe .

[ElliQuinn]

Boris Dežulović o gnjidama: članak.

[Emericzy]

O sredstvima za pranje... jelte... onih stvari. Ali još više o ljudskoj gluposti.

http://www.guardian.co.uk/commentisfree ... 7096834485

I mali podsjetnik da može biti i obrnuto:

[ElliQuinn]

Gregory Petsko, Faustovska nagodba.

Članak lijepo izlaže zašto sveučilišta trebaju i "beskorisne" studije, odnosno zašto je ukidanje takvih studija dokaz neobrazovanosti, gluposti i besperspektivnosti.

[Euklid]

Rijetko dobar članak za naše tiskovine.

Možda nije zanimljiv za čitanje ali pogađa bit problema...

O tečaju kune i drugim ekonomskim dubiozama

[Euklid]

uvijek me razvesele ovakvi članci:

medekica

[Euklid]

Izgleda mi da je Tomić čitao naša piskaranja na forumu u svezi glede Čačića pa je složio članak na tu temu:

Čačiću, konjino, mi te volimo

[Leteća]

Ošo Tomić ukurac, više nije ni marginalno duhovit. Šteta.

[Leteća]

Danas u 24s.

Naslov: Gluhoslijepi Mario Dolić jurio je 120 km/h

Budući da članak nije na webu, evo sažetka:


Vozio si Ampstera Slijepi Mario
Glumio si gangstera Slijepi Mario
Veži se sada ti

Novi Zeland ima šume
Slijepi Mario dere gume
Sava Eskimo

[ali]

Ošo Tomić ukurac, više nije ni marginalno duhovit. Šteta.

Mene je ovo nasmijalo:

I on i čitava njegova stranka srednje stručne spreme....


(Lesar )




http://www.novilist.hr/Komentari/Kolumn ... ovih-ovaca

[judolino]

Mene je ovo nasmijalo:

I on i čitava njegova stranka srednje stručne spreme....


(Lesar )




http://www.novilist.hr/Komentari/Kolumn ... ovih-ovaca

Tomić i Tomičić nisu isti čoek.

Prijevod na ženski: kokoda, kokoda, kokoda...

[ali]

Tomić i Tomičić nisu isti čoek.

Prijevod na ženski: kokoda, kokoda, kokoda...

Evo, samo trenutak.........

Mene je ovo nasmijalo:

I on i čitava njegova stranka srednje stručne spreme....


(Lesar )




http://www.novilist.hr/Komentari/Kolumn ... ovih-ovaca

Prijevod:
crveno označen tekst - odnosi se na prethodno spominjanu kolumnu Ante Tomića, kao moj osobni komentar na opasku o (ne)duhovitosti istog

zeleno označen tekst - poveznica na tekst koji bih, u želji da budem ontopik, rado preporučila zainteresiranima.
crveni i zeleni se, posve slučajno, bave ljudima čije prezime razlikuju samo dva slova. Dapače, vidjevši tvoj odgovor u prvi mah sam se zapitala "a tko je uopće spominjao Tomičića??".

Višekratnim pritiskanjem tipke enter koje je imalo zadaću jasno razdvojiti ta dva odjeljka (crveni i zeleni, naknadno utvrđeno: pogrešno ih neobojavši pri prvom pisanju ), pokušala sam ostvariti (barem vizualno) pregledan post, te sam se nadala čitateljima sa barem minimalnom sposobnošću percipiranja teksta, poglavito uzevši u obzir da se radi o specifičnom pdf-u prvenstveno namijenjenom klijenteli koju zanima pisana riječ