Koliko je dovoljno, a koliko previše?

[Almost Rosey]

Pitanje stoji u naslovu.

Dakle, vidjela sam preko nekoliko prekida gdje je s obje strane postojala ljubav, ali nedostajalo je nešto drugo. Jer, znali su mi reći, od ljubavi se ne živi.
Daljina, razilaženje u planovima, mogućnostima, u ciljevima i vrijednostima... kad stvar jednostavno ne ide, a emocija je tu, kad nekoga volite ali to nije čovjek/žena s kojim možete biti u vezi? Znam da su neke forumašice pisale o tome kako su bile u odnosima s ljudima do kojih im je bilo stalo ali od kojih su se morale maknut. Koji je to trenutak kad skužiš da je gotovo? Dođe li on prije gašenja emocije?

I znam da je najlakše biti sav ironičan s rečenicom "ali ona njega vooooliii ", ali što sa slučajevima gdje jednostavno nitko nije kriv ni prav, gdje se dvoje ljudi voli i želi biti zajedno ali ne vide način da to dugoročno ostvare? Koliko je izvedivo ostati u vezi u kojoj okolnosti, svemir, ako ćete, nisu na vašoj strani? Koliko truda i ulaganja je, dakle, dovoljno, a koliko previše?

Uvijek se može reći da se ljudi ne trude dovoljno, ali koja je razlika između "truditi se dovoljno" i mlatiti mrtvog konja?

Jel me berete?

[vrrrlet]

Jel me berete?

Beremo te. Ti bi se jebala s nekim drugim, jer uviđaš da će ova flaša biti popijena u skorije vrijeme. Mogu ti pomoći jedino ako si zgodna.

[Almost Rosey]

Oke, vrle me ne bere, još netko?

edit: i nisam zgodna, daj prati

[A.P.]

Dođe ti jednostavno trenutak kad shvatiš da nema smisla više toliko da taj besmisao nadjačava voljenje. Čak i ako nitko u vezi nije zlostavljač pa ga druga strana "vooolii ". Poslije toga neko vrijeme i ne cvatu zumbuli i jaglaci, al prođe i shvatiš da to stvarno jest bilo for the best.
U mojoj situaciji u takvoj situaciji nije bilo natezanja i mlaćenja ičeg mrtvog, skužili, pričali, rekli ajbok. I bi dobro.

[Almost Rosey]

E al nemoš ne pomislit - šteta. I što bi bilo kad bi... i tako dalje.

Besmisao nadjača voljenje, to još nisam čula. Misao za zamislit se nad.

Jel onda to nije to? Ili je to to, ali eto jebiga?
Izgleda je ljudima i ovako teško naći nekoga za voljenje, pa je li onda "luksuz" pustiti ga samo tako, jer "situacija nije povoljna"? Nije li to ona priča o načinu i isprici? Ili veze i bliskost i ljubav i sav taj džez doista ne bi trebali biti tako komplicirani?

E i da, ovo nije tema o mojoj situaciji, ja bih samo oživjela ovu rupčagu od podforuma

[vrrrlet]

E al nemoš ne pomislit - šteta. I što bi bilo kad bi... i tako dalje.

Besmisao nadjača voljenje, to još nisam čula. Misao za zamislit se nad.

Jel onda to nije to? Ili je to to, ali eto jebiga?
Izgleda je ljudima i ovako teško naći nekoga za voljenje, pa je li onda "luksuz" pustiti ga samo tako, jer "situacija nije povoljna"? Nije li to ona priča o načinu i isprici? Ili veze i bliskost i ljubav i sav taj džez doista ne bi trebali biti tako komplicirani?

E i da, ovo nije tema o mojoj situaciji, ja bih samo oživjela ovu rupčagu od podforuma

Aha. Moš ti ćerce lagat' nas, ali sebe nemereš.

Veze bi trebala biti komplicirane jedino ako želimo da budu takvima. Sve ostalo je mučenje.

[Almost Rosey]

Aha. Moš ti ćerce lagat' nas, ali sebe nemereš.

Veze bi trebala biti komplicirane jedino ako želimo da budu takvima. Sve ostalo je mučenje.

Zgodno kako napominješ da mi možeš biti ćaća

Znači, ništa od ove romantične spike, žrtvovanja za ljubav i to?

A kako onda veze opstaju, šta veze, brakovi, ako se ljudi razilaze čim postane teško?

[A.P.]

E al nemoš ne pomislit - šteta. I što bi bilo kad bi... i tako dalje.

Pa pomisliš šteta, zato se i dvoumiš, ali što bi bilo... pa ništa ta ista stvar bi se dogodila ili ne bi funkcionirala. Wishful thinking, linija manjeg otpora, ljenost, strah, nemam pojma koji još sve mogu biti razlozi za takva razmišljanja. Mislim, neće sve lijepe stvari iz odnosa nestati samo zbog tog što je sad umro jedan dio odnosa. To je kao da ti netko smrska nogu, a ti ju vučeš krvavu i pokidanu na jednoj tetivi za sobom uvijek i svugdje. Pa nemoš, uvijek je ona tu i takva. Ako se s njom ne možeš nositi ili ju odsjeći, ubij se Analogije su mi oduvijek išle.

Besmisao nadjača voljenje, to još nisam čula. Misao za zamislit se nad.

Iritacija i nagrizanje tog dijela koji ne valja postanu odjednom jako glasni u odnosu, toliko da zaguše voljenje i ostalo. Nešto poput one izreke da je dobar seks 10%, a loš 90% veze

Jel onda to nije to? Ili je to to, ali eto jebiga?

Moram priznat da ne vjerujem u "to"

Izgleda je ljudima i ovako teško naći nekoga za voljenje, pa je li onda "luksuz" pustiti ga samo tako, jer "situacija nije povoljna"?

A možda, i kad ostarimo ćemo gledat na to drugačije, ali ja još uvijek ne mogu biti u takvim odnosima da ga jebeš. Ne znam, meni to nije fer ni prema meni ni prema toj osobi i izlazim na čistac odmah i što prije.

Nije li to ona priča o načinu i isprici?

S ovim nisam upoznata.

Ili veze i bliskost i ljubav i sav taj džez doista ne bi trebali biti tako komplicirani?

Pa ne bi bome.

E i da, ovo nije tema o mojoj situaciji, ja bih samo oživjela ovu rupčagu od podforuma

Tek sad ovo vidim, ali ću svejedno postat. Mislila sam da pitaš eto tako.

[A.P.]

A kako onda veze opstaju, šta veze, brakovi, ako se ljudi razilaze čim postane teško?

Pa, nije to isto. U nekim odnosima možda nestane kemije, možda si ljudi dosade, nestane nešto. Nije to isto kao kad postane teško jer smo bez posla i jedemo palentu 3 mjeseca, jer je nekome poginula familija, netko se mora preseliti zbog posla, vidimo se samo vikendom itd.


Vrle ti laže

[Almost Rosey]

Moram priznat da ne vjerujem u "to"

Također. Zapravo, možda bih i voljela vjerovat, i vidim posvuda oko sebe da bi bilo normalno vjerovati u to, ali ne ide Zapravo, ne mogu još uvijek "opipati" sintagmu "cijeli život".
Možda je to do moje ličnosti, dunno, jer kod mene sve ima ograde i disklejmere, ja moram imati mala escape vratašca da me jebeš. Ali opet bi mi bilo kukavički pobjeći čim namirišem problem

A možda, i kad ostarimo ćemo gledat na to drugačije, ali ja još uvijek ne mogu biti u takvim odnosima da ga jebeš. Ne znam, meni to nije fer ni prema meni ni prema toj osobi

Upravo zato.

i izlazim na čistac odmah i što prije.

Sad sam se sjetila odnosa kojeg sam vukla dugo, i predugo, samo zbog emocije. A tako očito nije išlo. Tješim se da sam bila balava.

S ovim nisam upoznata.

Ma mišljah na onu famoznu, tko hoće, nađe način, tko neće, nađe ispriku.

[vrrrlet]

Zgodno kako napominješ da mi možeš biti ćaća

Znači, ništa od ove romantične spike, žrtvovanja za ljubav i to?

A kako onda veze opstaju, šta veze, brakovi, ako se ljudi razilaze čim postane teško?

Lijepe curice često jebe i ćaća, ne vidim kakav veze godine imaju sa seksom.

Nisam rekao da bi se trebali razići kada postane teško, rekao sam da njihov odnos ne bi smio biti kompliciran osim ako to sami ne žele jer su čudni.

Mislim da to i nije baš pretjerano teško za shvatiti, osim profesionalnim patnicima. Pa i Janica je prestala skijati kad je ulovila sve vrhove, a nastavljanje bi značilo puko ponavljanje viđenog uz siguran gubitak koljena.

[Tupelo]

Koji je to trenutak kad skužiš da je gotovo?

Kod mene bi to bio ovaj moment:

Koliko truda i ulaganja je, dakle, dovoljno, a koliko previše?

tj. trenutak kad počnem trud i ulaganje gledati i doživljavati kao "trud i ulaganje" i pitati se koliko ih treba.

Ne vjerujem u rad na vezi.
Ne vjerujem u teške veze. A pogotovo ne u one koje su teške od samog početka.

[Nikolajevna]

Češće čujem za parove koji se razilaze usprkos tome što im je sve išlo na ruku. Nije, dakle, bilo ljubavi.

Za ove koji se zaista vole a moraju se rastati sam čula u sapunicama, kad njezin otac prijeti da će ga sasjeći sabljom ili kad ona sazna da joj je on brat.

[ElliQuinn]

(Ne) znam kad je dosta. Imam iza sebe dvije veze u kojima sam bila ostala duže nego sam trebala.

Tupelo je u pravu, previše je kad trud i ulaganje to doista i postanu. Druga je stvar kad će si netko priznati da je tu granicu dostigao, a bogme i prešao i da sve što osjeća jest umor od tolikog truda i ulaganja.

[Morticia]

U takvim situacijama čovjek tek kad izađe iz toga i stvar pogleda s emocionalne i vremenske distance shvati koliko ustvari NIJE volio i koliko tu nije bilo ljubavi.

Dok si u nekom odnosu jako je teško izracionalizirati da jednostavno ne voliš tu osobu, ma koliko je ona možda "vrijedna" ljubavi pa ljudi traže "krivca" za razlaz u nekim "objektivnim", vanjskim utjecajima, a istina je da ono što ti je s jednim "objektivan razlog za prekid, unatoč ljubavi", s nekim drugim ti uopće nije problem.

[Emericzy]

E al nemoš ne pomislit - šteta. I što bi bilo kad bi... i tako dalje.

Besmisao nadjača voljenje, to još nisam čula. Misao za zamislit se nad.

Jel onda to nije to? Ili je to to, ali eto jebiga?
Izgleda je ljudima i ovako teško naći nekoga za voljenje, pa je li onda "luksuz" pustiti ga samo tako, jer "situacija nije povoljna"? Nije li to ona priča o načinu i isprici? Ili veze i bliskost i ljubav i sav taj džez doista ne bi trebali biti tako komplicirani?

E i da, ovo nije tema o mojoj situaciji, ja bih samo oživjela ovu rupčagu od podforuma

Treba razdvojiti ljubav među osobama i vezu, tj. odnos među osobama.

Ljubav može postojati i kad veza ne funkcionira. I onda tu vezu ne valja održavati. Ljubav se onda snalazi kako zna, a veza se prekida. Čemu upropaštavati život?

Tupelo ima pravo. Kad osjetiš da se moraš truditi i raditi, to je čas kad treba ozbiljno razmisliti. Mislim, često se i to dogodi. Za osobu koju voliš nekad treba i neke stvari napraviti koje ti se ne da. Makar preko kurca. Ali, kad to biva prečesto i kad se oko previše toga i prečesto baš moraš truditi, umjesto da imaš zadovoljstvo... treba stati i dobro razmisliti.

[kuki]

Od situacija koje uzrokuju nemogućost veze dvoje ljudi koje se vooooleeeee priznam one kad su geografski temeljito razdvojeni a neke brutalno teške životne okolnosti im onemogućuju da se jedno preseli drugome. Recimo, on je logoraš u Guantanamu, a ona slijepa i ne može se zaposliti kao čuvarica.

Ovo "volite ga ali on nije osoba s kojem možete biti u vezi" jer je prepreka vezi, ahm, karakter, mislim da su situacije za psihoterapiju, potraju li. U suprotnom, to je samo verzija zaljubljivanja u omiljenog glumca i slinjenja po posteru. U adolescenciji je dosta praktično, imaš priliku uživat u zaljubljenosti bez da se bakćaš s vezom.

[Lastan]

(Ne) znam kad je dosta. Imam iza sebe dvije veze u kojima sam bila ostala duže nego sam trebala.

Tupelo je u pravu, previše je kad trud i ulaganje to doista i postanu. Druga je stvar kad će si netko priznati da je tu granicu dostigao, a bogme i prešao i da sve što osjeća jest umor od tolikog truda i ulaganja.

Ne znam, ja nemam toliku averziju prema trudu i ulaganju.
Možda zato što sam neoliberalni kapitalist.

U mojoj jednoj vezi koja se protegla i nakon roka trajanja ključan je trenutak (meni) bio kad sam shvatio da vučemo na suprotne strane. Da stvari koje jedno učini s posebnom mišlju na drugo prođu nezamijećene, a usputne sitnice ispadnu teški problemi. I to s obje strane.
I onda shvatiš da nema više tog rada na vezi koji to može srediti.

Ali da raditi na vezi treba – treba. Naročito kako godine odlaze, i vezi i nama. Što stariji uđeš u vezu, to je više prilagođavanja potrebno. Holivudske priče koje govore o nuklearnoj ljubavi i crtići i bajke koji završavaju s “i živjeli su dugo i sretno i žive još i danas ako nisu umrli” perpetuiraju sliku da je jedina prava ljubav ona u kojoj je sve baš savršeno, kao da smo svi jebene Zlatokose koje kušaju kašicu i isprobavaju tvrdoću kreveta. Ali taj pristup vodi do starih narodnih mudrosti kao što je “tko bira, masturbira”.

[ElliQuinn]

Meni je nekako sasvim logično da muškarci više ulažu u vezi.

[vrrrlet]

Meni je nekako sasvim logično da muškarci više ulažu u vezi.

Da, ali prava žena će progutati samo pola, a pola će mu nježnim poljupcem vratiti. Zašto i on ne bi pojeo nešto toplo?

[ElliQuinn]

Da, ali prava žena će progutati samo pola, a pola će mu nježnim poljupcem vratiti. Zašto i on ne bi pojeo nešto toplo?

Hoćeš reći da je u cijeloj toj priči muškarac partnericu samo gledao? Tužno.

[Tupelo]

Što stariji uđeš u vezu, to je više prilagođavanja potrebno.

Prilagođavanje svakako, ali kao rad na sebi, a ne rad na vezi.
Na ŽuD-u svako toliko netko uleti s tim famoznim "radom na vezi" i uvijek i iznova se čudim tom terminu. Ne razumijem ga.
Dodatno, gotovo uvijek se nekako ispostavi da je taj "rad na vezi" usmjeren prema mijenjanju partnera i postavljanju "kad bi ti samo ovo ili ono, onda bih ja ovo i ono" očekivanja.

Nesavršeni ulazimo u veze s nesavršenim ljudima. Ako nam se potrefi da te nesavršenosti odgovaraju jedna drugoj, da smo grbavi baš kako treba, onda imamo savršeno nesavršenu vezu. I takve su najbolje.

[Almost Rosey]

Meni je nekako rad na sebi dok si u vezi 8za dobrobit te veze) isto što i rad na vezi

I ne mislim tu nužno na neke promjene.

[A.P.]

Možda ljudi upoznavanje druge osobe i prilagođavanje istoj gledaju kao rad na vezi. Ili prilagođavanje osobe sebi
Nemam pojma šta je rad na vezi. Možda pričanje o tome kamo odnos ide i slično

[Tupelo]

Ili prilagođavanje osobe sebi

Da, na ŽuD-u se gotovo svaki put ispostavi da je upravo o ovome riječ.