Virgo intacta

[nodens]

Oženio se princ prelijepom princezom (pravom, pravom pravcatom) ali princeza neće seks, te on odluči otići kod dvorske vještice da mu spravi kakav ljubavni napitak.

Dobar

[Perzefona]

Ja nisam stekao dojam da se ti u svemu slažeš s Emericzyjem, inače. Cherry picking?

Po čemu to što se on ovdje slaže sa mnom narušava taj dojam?

Odakle ti pomisao da što smo se nas dvoje u nečemu ipak složili znači da se ja slažem s njim, a ne on sa mnom? Pa valjda i on može tu i tamo biti na pravoj i poštenoj strani.

A sad ozbiljno: stekla sam dojam da ti mene poznaješ. (I njega, al to me nije briga.) I da si čitao naše okršaje i rasprave na sličnim temama. I to mi je onak malo spooky, imam dojam kao da ti mene poznaješ i nešto o meni znaš, a ja tebe ne znam da znam ako te i znam. To nije pošteno. I ne, to ne znači da ja ne stojim iza ičeg što sam bila pisala prije, da te preduhitrim. Samo, ovo ti nije prvi put da nešto tako natukneš u stilu "ha, znam ja tebe, nemoj ti meni, sjećam se ja gdje si ti bila '91. !11!!!" I onda to ostane tako visjeti, pa oba bota i pokoji rijetki čitatelj ovdje mogu steći dojam da ja sad nešto muljam, a ti si me, eto, razotkrio.

Ne pitam tko si ako sam nećeš reći, al ajmo se onda praviti da se odavde poznajemo. Ili i meni daj oružje za kojim sam posežeš.

Tako se i ti tješiš time da nemaš bogzna kakvu moć, pa da zato lakše podnosiš nemoć. A zamisli onda tek mene, ja nemam doslovno ništa, pa mi je grozno lako podnositi to što nemam ništa.

Zašto da se tješim? Ja ne želim moć koja će me tjerati da se pitam je li netko sa mnom zbog mog novca, bogatog tatice ili lijepe ljušture, kajaznam.

Vratimo se dobrim starim stereotipovima: bogati muškarci ako su imalo bistri moraju se zapitati ljepe li se žene na njihovu osobnost ili na njihov novčanik. Lijepe žene zapitaju se ako imaju imalo izbrazdan mozak voli li njihovu osobnost ili obličje. I tak...

Što naravno još nije rezultiralo nijednim zabilježenim slučajem da su se muškarci lišili novca, a žene zalile solnom kiselinom.

[Perzefona]

Ok, jedino mi još nije jasno je l' 'pravost' nekakav mistični ili pak naturalistilčki koncept. O čemu sve ovisi, te zašto smatraš da je 'iluzija' (veća nego inače) ako netko tih pravih nađe 3-4 dnevno.

Svega je pravoga malo.
Malo je pravih ljudi općenito. Malo je pravih prijatelja. Malo je pravih majstora. Malo je pravih učitelja. Malo je u prirodi zlata, puno je blata.

Analogija me tjera da pomislim da je jednako tako malo i pravih potencijalnih partnera.

[nodens]

Po čemu to što se on ovdje slaže sa mnom narušava taj dojam?

Zato što imam dojam da je njegov svjetonazor 'zaokružen', iako meni osobno intuitivno odbojan, ali logičniji od ovog što ti govoriš.

A sad ozbiljno: stekla sam dojam da ti mene poznaješ. (I njega, al to me nije briga.) I da si čitao naše okršaje i rasprave na sličnim temama. I to mi je onak malo spooky, imam dojam kao da ti mene poznaješ i nešto o meni znaš, a ja tebe ne znam da znam ako te i znam. To nije pošteno. I ne, to ne znači da ja ne stojim iza ičeg što sam bila pisala prije, da te preduhitrim. Samo, ovo ti nije prvi put da nešto tako natukneš u stilu "ha, znam ja tebe, nemoj ti meni, sjećam se ja gdje si ti bila '91. !11!!!" I onda to ostane tako visjeti, pa oba bota i pokoji rijetki čitatelj ovdje mogu steći dojam da ja sad nešto muljam, a ti si me, eto, razotkrio.

Pa ono, znam vas s foruma.hr. Nije baš da sam vas stalkao LOL, no tu i tamo naletim na neki post i tako to. Nisam se inače puno s vama tamo, jel, možda desetak postova max, možda me se i ne sjećaš.

Ne pitam tko si ako sam nećeš reći, al ajmo se onda praviti da se odavde poznajemo. Ili i meni daj oružje za kojim sam posežeš.

Ne vidim kakvo je to oružje, pa isti imaš nick ovdje i ondje, ne znam ništa što se ne vidi na ovom i onom forumu. A ja tamo nisam ništa otvoreniji nego ovdje, dapače.

Zašto da se tješim? Ja ne želim moć koja će me tjerati da se pitam je li netko sa mnom zbog mog novca, bogatog tatice ili lijepe ljušture, kajaznam.

A nego zašto onda?

Vratimo se dobrim starim stereotipovima: bogati muškarci ako su imalo bistri moraju se zapitati ljepe li se žene na njihovu osobnost ili na njihov novčanik. Lijepe žene zapitaju se ako imaju imalo izbrazdan mozak voli li njihovu osobnost ili obličje. I tak...

No, budući da je meni teško zamisliti da se 'zaljubim' u ženu koja (meni) nije lijepa, ne bih zamjerio da se ona ne može u mene jer (njoj) nisam dovoljno bogat.

Što naravno još nije rezultiralo nijednim zabilježenim slučajem da su se muškarci lišili novca, a žene zalile solnom kiselinom.

Navodno jest ona neka budistička svećenica koja je bila previše zgodna ili tako neš, i onda si unakazila lice da se kvalificira za svećenicu.

[nodens]

Svega je pravoga malo.
Malo je pravih ljudi općenito. Malo je pravih prijatelja. Malo je pravih majstora. Malo je pravih učitelja. Malo je u prirodi zlata, puno je blata.

Analogija me tjera da pomislim da je jednako tako malo i pravih potencijalnih partnera.

U ovom je problem u tome što onda proizlazi da sebe a priori računaš u te 'prave'.

Meni je jednako teško zamisliti 'pravu' za mene, kao što mi je teško zamisliti da bih ja nekome mogao biti 'pravi'. Na koji točno način čovjek upadne u takav stav? Pa objektivno gledajući, ako je malo tih 'pravih' - sva je vjerojatnost da ja nisam među njima.

Kao što veli Dado Topić - '... što to vredi kad ne spadam u taj soj, jer život traži bolje ljude'.

[Perzefona]

Zato što imam dojam da je njegov svjetonazor 'zaokružen', iako meni osobno intuitivno odbojan, ali logičniji od ovog što ti govoriš.

Aha, moj ti se sviđa. Pa tako reci.

Ne vidim kakvo je to oružje, pa isti imaš nick ovdje i ondje, ne znam ništa što se ne vidi na ovom i onom forumu. A ja tamo nisam ništa otvoreniji nego ovdje, dapače.

Ti nemaš. Mislim, isti nick.

Bože, nikako da se naviknem na slavu i popularnost.

A nego zašto onda?

Zašto što? Zašto netko treba biti sa mnom ili zašto želim moć? Na drugo odmah odgovaram - moć ne želim.
A prvo mi je toliko retoričko da mi je bedasto na njega odgovarati. Želim da onaj tko je sa mnom bude sa mnom zbog mene. Ne zbog mog ili tatinog novca, ne zbog senzacionalnih sisa (šta ću jadna ako budem imala djece i dojila? ostavit će me )

No, budući da je meni teško zamisliti da se 'zaljubim' u ženu koja (meni) nije lijepa, ne bih zamjerio da se ona ne može u mene jer (njoj) nisam dovoljno bogat.

I tvoj je svjetonazor logičan, nema što, i zaokružen. Ali je beskrasjno blesav meni.

Prvo, ako se zaljubiš, jasno da ti je lijepa. Drugo, zamjerit ćeš joj starenje ili što? Treće, novac možeš zaraditi ali i izgubiti i potrošiti. Jako bedasto.

Navodno jest ona neka budistička svećenica koja je bila previše zgodna ili tako neš, i onda si unakazila lice da se kvalificira za svećenicu.

Ti baš moraš proturiječiti.

[Perzefona]

U ovom je problem u tome što onda proizlazi da sebe a priori računaš u te 'prave'.

Naravno. Nekolicini bih sigurno bila prava.

To je zapravo divno. I demokratično, jer vrijedi za svakoga.

Iako ti tu činjenicu nekakvim izvrtanjem uspijevaš prikazati kao oholost.

[nodens]

Aha, moj ti se sviđa. Pa tako reci.

Ni tvoj mi se ne sviđa baš, samo je nešto manje odbojan od njegovog. A njegov je logičniji... pa sam na sto muka.

Ti nemaš. Mislim, isti nick.

Je l' ti čudno da nemam? Zar nemaš dojam da bi se doslovno sve što kažem nekako 'gledalo' kroz prizmu ovog jednog... podatka? LOL. U biti ja i nemam ništa protiv, činjenica jest da je to 'težak' podatak... no eto, ne bi mi to odgovaralo... ne još.

Zašto što? Zašto netko treba biti sa mnom ili zašto želim moć? Na drugo odmah odgovaram - moć ne želim.

Ne želiš moć kao takvu, nimalo te ne privlači - ili je ne želiš zato što je vežeš uz 'odgovornost'?

Ovo prvo je teško povjerovati... jer, da citiram Jona Irenicusa: "Life... is strength. That is not to be contested; it seems logical enough. You live; you affect your world."

Život je sam po sebi 'moć'; život je sposobnost mijenjanja stvarnosti da se podudara s tvojim željama; što si sposobnija svijet više uskladiti sa svojim željama, to si 'moćnija'.

A prvo mi je toliko retoričko da mi je bedasto na njega odgovarati. Želim da onaj tko je sa mnom bude sa mnom zbog mene. Ne zbog mog ili tatinog novca, ne zbog senzacionalnih sisa (šta ću jadna ako budem imala djece i dojila? ostavit će me )

Ovdje bih opet citirao Jacquesa Derridu - nije mi jasno što to znači 'zbog tebe'. Ljudi se ne vole zbog 'who you are', nego 'how you are'. Osim, dakako, uz izvjesne mistične postavke.

Nego, ovo sa sisama, to mi zvuči kao nekakva udica - meni se inače činilo da ti već imaš dovoljno godina i za nekoliko djece...

Prvo, ako se zaljubiš, jasno da ti je lijepa. Drugo, zamjerit ćeš joj starenje ili što? Treće, novac možeš zaraditi ali i izgubiti i potrošiti. Jako bedasto.

'Novac' je tu bio samo metafora. Za ono 'nešto', što na žene ima utjecaj sličan kao na muškarce ljepota. Ne znam zapravo ni što je to, pa sam zbog jednostavnosti napisao 'novac'.

Pitaj kukuriku na što ciljam LOL nekidan smo komentirali jednog mog bivšeg kolegu iz srednje škole koji ima 'tog nečega' na izvoz

Ti baš moraš proturiječiti.

Nije točno, nekad čak i ne proturiječim.

Naravno. Nekolicini bih sigurno bila prava.

To je zapravo divno. I demokratično, jer vrijedi za svakoga.

Iako ti tu činjenicu nekakvim izvrtanjem uspijevaš prikazati kao oholost.

To jest oholost, naravno. Suprotno od poniznosti, naime. Jesi li ti sigurna da to vrijedi za svakoga? Ono, doslovno svakome ćeš priznati 'jednakost' u zamišljanju da je 'pravi'? Come on. Čemu takav bespotreban pokušaj farbanja?

Kad bih ja zaista vjerovao da za svakoga postoji neki 'pravi', baš pravi, a ne onaj fenomen 'slatki limun' ili 'vrabac u ruci vs. golub na grani' - bilo bi mi mnogo jednostavnije komunicirat s ljudima. Samo što jebiga, ja u to ne vjerujem niti razumijem kako je to moguće povjerovati. To je prilično religiozna ideja, teško je utemeljiti na opažaju stvarnosti.

A ako si već sklona tim religioznim idejama, kak' to da nisi zabrijala na jednog jedinog? Ono, dvije polovice, sudbina, bla bla. A ne ova varijanta 'nekoliko njih' i pitanje vjerojatnosti. Kakva je to religiozna ideja koja se oslanja na vjerojanost? Da probam pogoditi? Nekad davno si čak i brijala na jednog jedinog, no jebiga, više nemaš taj luksuz, nego moraš nekako uskladiti svjetonazor da paše na stvarnost...

[Perzefona]

Je l' ti čudno da nemam? Zar nemaš dojam da bi se doslovno sve što kažem nekako 'gledalo' kroz prizmu ovog jednog... podatka? LOL. U biti ja i nemam ništa protiv, činjenica jest da je to 'težak' podatak... no eto, ne bi mi to odgovaralo... ne još.

Ne, nije mi čudno i poštujem to. Zašto se nepotrebno izlagati komentarima i mogućem razvlačenju?

Ono što ne razumijem u svjetlu te činjenice jest ono što si opet učinio, ali komentirat ću to niže, kad dođemo do toga.

A radi se o tome što ne možeš odloljeti da superiorno daješ do znanja da imaš informacije o sugovorniku, i činiš s njima ono što ne želiš da se čini tebi.

Ne želiš moć kao takvu, nimalo te ne privlači - ili je ne želiš zato što je vežeš uz 'odgovornost'?

Upravo tako.

A možda ju imam, pa ju mirno mogu odložiti bez potrebe da ju rabim i dokazujem da ju imam? Da ju nemam, možda bih ju željela? Ne znam. NIsam uopće o tome razmišljala.

Možda ju niti imam niti želim. Ne razmišljam o moći. Uostalom, ja sam žensko.

Nego, ovo sa sisama, to mi zvuči kao nekakva udica - meni se inače činilo da ti već imaš dovoljno godina i za nekoliko djece...

Evo nas.

Budući da znam da nisi glup i da razumiješ da nisam govorila o sebi, nego je zamjenica ja ovdje rabljena općenito, ovu tvoju rečenicu smatram baš bezobraznom. Mogu ti sad krenut vrijeđat inteligenciju i objašnjavati ti da su sise i pimpek simboli. Al budući da znam da ti to znaš, neću to učiniti nego ću ti reći da si nepristojan i to neinteligentno nepristojan.

'Novac' je tu bio samo metafora. Za ono 'nešto', što na žene ima utjecaj sličan kao na muškarce ljepota. Ne znam zapravo ni što je to, pa sam zbog jednostavnosti napisao 'novac'.

Ma daj? ti si napisao novac i to je metafora, jel. Ja sam napisala sise, al to nije metafora nego udica. Puno si dopuštaš.

Pitaj kukuriku

Ne smijem. Bojim se. Nisam joj se od ljeta javila. Moram joj se prije nekako umiliti.

na što ciljam LOL nekidan smo komentirali jednog mog bivšeg kolegu iz srednje škole koji ima 'tog nečega' na izvoz

Sise?

To jest oholost, naravno. Suprotno od poniznosti, naime. Jesi li ti sigurna da to vrijedi za svakoga? Ono, doslovno svakome ćeš priznati 'jednakost' u zamišljanju da je 'pravi'? Come on. Čemu takav bespotreban pokušaj farbanja?

Kad bih ja zaista vjerovao da za svakoga postoji neki 'pravi', baš pravi, a ne onaj fenomen 'slatki limun' ili 'vrabac u ruci vs. golub na grani' - bilo bi mi mnogo jednostavnije komunicirat s ljudima. Samo što jebiga, ja u to ne vjerujem niti razumijem kako je to moguće povjerovati. To je prilično religiozna ideja, teško je utemeljiti na opažaju stvarnosti.

Nabavi naočale.
Ako moj pravi možda ne misli da je za mene pravi, to uopće ne potire činjenicu da jest pravi. Samo me neće ili to ne zna ili me nije imao prilike sresti. Jel moram opet naglastiti da ja ne znači Perzefona, nego bilo koja osoba?

Drugim riječima, ti bi nekoj mogao biti pravi da joj daš priliku da te upozna. Ma što to "pravi" značilo. Meni znači "dobar za mene, vrijedan meni".

A ako si već sklona tim religioznim idejama, kak' to da nisi zabrijala na jednog jedinog? Ono, dvije polovice, sudbina, bla bla. A ne ova varijanta 'nekoliko njih' i pitanje vjerojatnosti. Kakva je to religiozna ideja koja se oslanja na vjerojanost? Da probam pogoditi? Nekad davno si čak i brijala na jednog jedinog, no jebiga, više nemaš taj luksuz, nego moraš nekako uskladiti svjetonazor da paše na stvarnost...

Baš si jadan. Al znaš to i sam.

Uostalom, da i jest tako, misliš da je mudrije sebe podrediti svjetonazoru nego promijeniti svjetonazor i podrediti ga sebi? Samo budale i mrtvaci ne mijenjaju i ne preispituju svoje svjetnazore. I još to zovu zvučinim imenom: dosljednost.

[nodens]

Ne, nije mi čudno i poštujem to. Zašto se nepotrebno izlagati komentarima i mogućem razvlačenju?

Ono što ne razumijem u svjetlu te činjenice jest ono što si opet učinio, ali komentirat ću to niže, kad dođemo do toga.

A radi se o tome što ne možeš odloljeti da superiorno daješ do znanja da imaš informacije o sugovorniku, i činiš s njima ono što ne želiš da se čini tebi.

Naprotiv, to uopće nije 'superiorno' davanje do znanja, nego obrnuto: ne sviđa mi se da se 'pravim' da ne znam, nešto što (možda) znam, pa da onda, recimo, u najgorem trenutku 'izvučem keca iz rukava'. Ergo, to što ti smatraš da je 'superiorno davanje do znanja', samo je pokušaj da budem fer. Znači: evo ja znam to i to, i želim da znaš da znam to i to. Kakvu želju za superiornošću iščitavaš iz toga? I ja volim znati što netko npr. zna o meni.

A možda ju imam, pa ju mirno mogu odložiti bez potrebe da ju rabim i dokazujem da ju imam? Da ju nemam, možda bih ju željela? Ne znam. NIsam uopće o tome razmišljala.

Možda ju niti imam niti želim. Ne razmišljam o moći. Uostalom, ja sam žensko.

Da? Meni sestra pričala kako je (tijekom razgovora) pitala jednu malu (16 god.) koja je dolazila na instrukcije iz plesanja - što ti želiš u životu? A mala ni pet ni šest nego mrtvo ozbiljno: moć.

Ne vidim zašto bi moć bila nespojiva sa ženskim rodom, čak dapače.

Budući da znam da nisi glup i da razumiješ da nisam govorila o sebi, nego je zamjenica ja ovdje rabljena općenito, ovu tvoju rečenicu smatram baš bezobraznom. Mogu ti sad krenut vrijeđat inteligenciju i objašnjavati ti da su sise i pimpek simboli. Al budući da znam da ti to znaš, neću to učiniti nego ću ti reći da si nepristojan i to neinteligentno nepristojan.

Ili ne razumijem zašto čovjek govori u prvom licu, ako govori općenito. Ja u takvoj situaciji koristim treće lice, ili eventualno drugo.

Ma daj? ti si napisao novac i to je metafora, jel. Ja sam napisala sise, al to nije metafora nego udica. Puno si dopuštaš.

Hmmm, možda zato što meni sise nisu (samo) metafora.

Nabavi naočale.
Ako moj pravi možda ne misli da je za mene pravi, to uopće ne potire činjenicu da jest pravi. Samo me neće ili to ne zna ili me nije imao prilike sresti. Jel moram opet naglastiti da ja ne znači Perzefona, nego bilo koja osoba?

Drugim riječima, ti bi nekoj mogao biti pravi da joj daš priliku da te upozna. Ma što to "pravi" značilo. Meni znači "dobar za mene, vrijedan meni".

Nema mi to logike. Vrijednost mora proizlaziti iz nečega; to nešto se može i objektivno ustanoviti, izmjeriti. Možda ne uvijek, ili ne u potpunosti - no bar djelomično.

Enivej, i dalje ne kužim što ti podrazumijevaš pod 'pravi', i zašto je to takva rijetkost. Nekako mi to vuče na kompliciranje, na mistificiranje... čega je često svrha zamagliti brutalnu 'ugly truth'.

Baš si jadan. Al znaš to i sam.

Naravno. Svi ljudi su na neki način jadni, bar ja nisam ni vidio ni čuo za čovjeka koji nije jadan... na neki način. Ako ni zbog čega drugog, onda zato što je svjestan prolaznosti, tj. činjenice da će umrijeti i da će poslije toga biti kao da nikad nije ni bio. No, to je samo krajnji slučaj, obično je bijeda još lakše uočljiva od toga.

Uostalom, da i jest tako, misliš da je mudrije sebe podrediti svjetonazoru nego promijeniti svjetonazor i podrediti ga sebi? Samo budale i mrtvaci ne mijenjaju i ne preispituju svoje svjetnazore. I još to zovu zvučinim imenom: dosljednost.

Meni nije do dosljednosti, nego do istine. Naime onog što je tebi manje važno od 'sreće'.

Enivej, divim se tebi ako možeš svjetonazor mijenjati kad i kako poželiš, jer ti to na neki način koristi. Ja nemam tu sposobnost, nego mi je svjetonazor funkcija onog što mislim da je 'istina'. Da bih promijenio svjetonazor, morao bih prvo povjerovati u neku drugu istinu, tj. povjerovati da je ono prethodno bila zabluda. A ne mogu mijenjati svjetonazor zato što to meni tako 'paše'. Isto kao što ne mogu odjednom odlučiti da ću vjerovati da je Zemlja ravna ploča, jer bi mi tako npr. bilo zgodnije (iz nekog razloga).

[Perzefona]

nego mi je svjetonazor funkcija onog što mislim da je 'istina'. Da bih promijenio svjetonazor, morao bih prvo povjerovati u neku drugu istinu, tj. povjerovati da je ono prethodno bila zabluda. A ne mogu mijenjati svjetonazor zato što to meni tako 'paše'.

Morao bi iskusiti i doživjeti nešto o čemu si prije nego se dogodilo mislio drugačije. Morao bi stvari moći vidjeti iz drugog rakursa ili udaljenosti. Mogao bi ih pogledati na drugačijem svjetlu. A možeš se i držati svoje g svjetonazora i sve tumačiti u skladu s njim zacementiranim.

Ja ne služim svjetonazoru nego on meni. :drolija:

[ali]

Zar nije djevičanstvo nešto iznimno vrijedno

Kako je onda moguće biti jako pametno zamijeniti ga za običnu lovu?

[..a unda]

..vidim da se ovdje prodaju ljubavni napitci..i to jeftino.

..sta je sad opet problem? jel se nodensu svidja ona brazilka ili ne? svidja, ali nema love?

[Margarita]

S jedne strane - svako je bar ponekad ponegdje nekom pravi.
S druge - neki nisu nikada nikome pravi, a neki su pravi za više njih. Ponekad ponegdje. I prečesto.
S treće (meni najbliže, egoistične) - važno mi je samo da sam ja sama sebi ponekad ponegdje s ponekim prava.
S četvrte (vremenske) - "Otkako je umro, ko da je u zemlju propao." Na kraju, tak svejedno.

[nodens]

Zar nije djevičanstvo nešto iznimno vrijedno

Kako je onda moguće biti jako pametno zamijeniti ga za običnu lovu?

Očito je njoj lova vrijednija.

..vidim da se ovdje prodaju ljubavni napitci..i to jeftino.

..sta je sad opet problem? jel se nodensu svidja ona brazilka ili ne? svidja, ali nema love?

Ne sviđa, ni fizički, a kamoli drugačije.

[nodens]

S jedne strane - svako je bar ponekad ponegdje nekom pravi.
S druge - neki nisu nikada nikome pravi, a neki su pravi za više njih. Ponekad ponegdje. I prečesto.

Bilo bi zgodno da bar probaš pojasnit što to znači 'pravi'.

Moguće da me dojam vara, ali uglavnom to o 'pravom' čujem od žena. Praktički se ne sjećam da sam to čuo od muškarca.

[Emericzy]

Bilo bi zgodno da bar probaš pojasnit što to znači 'pravi'.

Svojevremeno je na onom drugom forumu ženski konsenzus bio da je to onaj koji te navečer bez ikakve milosti izjebe kao životinju, a ujutro ti donese doručak u krevet. Ili je to bio 'idealan'? Ne sjećam se više točno.

[blue]

Zanimljiva teorija meni se ovakav cini idealan, s potencijalom da postane pravi

[Margarita]

Aštajaznam, radije bih večeru u krevet a seks za doručak.

[Zmaj021]

Oduvijek mislim da ima više od trilinga u se, na se i poda se, a sad se ispostavlja da ima manje... posljednja dva izraza su varijacija na istu temu...
ček, ček... ma šta dva... ajme, pa to su sva tri...

[Euklid]

Svojevremeno je na onom drugom forumu ženski konsenzus bio da je to onaj koji te navečer bez ikakve milosti izjebe kao životinju, a ujutro ti donese doručak u krevet. Ili je to bio 'idealan'? Ne sjećam se više točno.

Ako mi žensko ujutro ne donese toplu kavu u krevet onda znači da večer prije nisam nikakav posao odradio

[nodens]

Svojevremeno je na onom drugom forumu ženski konsenzus bio da je to onaj koji te navečer bez ikakve milosti izjebe kao životinju, a ujutro ti donese doručak u krevet. Ili je to bio 'idealan'? Ne sjećam se više točno.

To baš lijepo ilustrira kontradiktornost ženskih emocija/želja.


Case in point:

Ako mi žensko ujutro ne donese toplu kavu u krevet onda znači da večer prije nisam nikakav posao odradio

[karambol]

Ako mi žensko ujutro ne donese toplu kavu u krevet onda znači da večer prije nisam nikakav posao odradio

Ja bih više cijenio vrući poljubac...kavu ću napraviti ja, nema nikakvih problema...

[Perzefona]

Svojevremeno je na onom drugom forumu ženski konsenzus bio da je to onaj koji te navečer bez ikakve milosti izjebe kao životinju, a ujutro ti donese doručak u krevet. Ili je to bio 'idealan'? Ne sjećam se više točno.

Hrana u krevet. Pa nisam u bolnici.

A možda se time želi reći da je sinočnja aktivnost urodila jutarnjom nepokenošću?

Možda ja nisam žensko. Ne slažem se.

[Euklid]

A kak stojis s navedenim jebanjem bez milosti?