I to je sasvim ok.Lastan » wrote:Nekad rad na sebi odvuče partnere u različitim smjerovima.
Nisu sve veze osuđene na uspjeh.
Ponekad je najveći uspjeh to na vrijeme shvatiti i otići svojim putem.
Odricanje od sebe da bih stala u kalup neke veze nikako mi ne djeluje privlačno, a crkla bih od tuge kad bih znala da to i partner čini kako bismo bili zajedno.
Ne znam baš.Lastan wrote:Postoje kompromisi i kompromisi.
Dobar je kompromis u kojemu oboje dobijete većinu onoga što želite. To je, jasno, moguće samo ako generalno vučete u istom smjeru; vidi pod “zbrajanje vektora”.
Evo, poći ću od sebe.
U deset godina veze, muž i ja smo napravili valjda tri kompromisa. I bili veoma nezadovoljni pritom.
A vučemo najčešće u istom smjeru. Praksu kompromisa napustili smo već u prvoj godini
Velim "najčešće" jer smo odustajanjem od kompromisa jednostavno prihvatili određenu samohodnost onog drugog. Pa se krećemo zajedno i odvojeno.
Stvari koje ne možemo napraviti odvojeno, radimo po principu boljih argumenata ili jače/slabije želje/važnosti. Jednostavno ego stavimo na stranu, svjesni smo dobrih namjera koje nas vode i pokušamo objasniti jedno drugome zašto mislimo da je određeni način baš najbolji za nas.
Ne znam jesam li ovo dobro objasnila. Mogu pojasniti ako će trebati, ali sumnjam da ću biti išta jasnija.
