Ništa mi na ovom svijetu nije čudno. Dugo sam tu prisutan i svuda sam bio te svašta vidio i doživio. No, najčudnije i ono što me, zaista, uvijek iznova intrigira su ljudi i njihovi odnosi. Motivi koji ih pokreću na sve što rade i podražaji koji proizvode emocije.Morticia » wrote:
![]()
![]()
Nećeš, ti nisi zaslužio.
Zasad.![]()
Samo mi je čudno što je u tome tebi toliko čudno?
Pa pogledaj oko sebe, čini li ti se uistinu da su ti koji varaju sretni ljudi?
Mislim, barem u tim svojim jadnim i polovičnim odnosima koje održavaju s mužem, ljubavnikom, sobom.
Možda sam pretjerao s uvriježenim nazivom koji nije, očito, tako uvriježen, ali mi se učinio dosta često korištenim. Mračna strana. Pitao sam se zbog čega se koristi tako ružan naziv za nešto što bi trebalo biti lijepo ili barem put ka nečemu lijepom, u svojoj konačnici.
Ne varaju uvijek duboko nesretni već i oni kojima je dosadno, koji su se uvjerili kako im je dosadno i bezizlazno, predvidljivo i žabokrečinasto u njihovoj vezi... Jasno, sto ljudi - sto razloga, tristotinjak zubića....
Čudno mi je da se netko od 3-4 banke, s djecom, u nekakvoj "normalno-dosadnoj" vezi odluči svoj korak ka promjeni u vlastitom životu (a to svakako je kad tražiš nekoga i nađeš ga) nazivati prelaskom na mračnu stranu. Umjesto na svjetliju, ne? Ideš tamo gdje će ti biti bolje, ljepše, gdje si sretniji/a, gdje se konačno stvorio tvoj soulmate i ti kaj...?
Pa, reci - bok, zbogom, doviđenja, adio...a ne zdvajati nad situacijom i nabijati si mračnu stranu ma nos kao neko kajanje...? Ha?

