nodens » wrote:
A je l' se koji put dogodilo da se povedeš za prvim instinktom, a kasnije se ispostavilo da nisi 'trebala'?
Dakako, pitanje je što uopće znači 'nisam trebala'. Vjerujem da je to moguće definirati na takav način, da bude doslovno logički nemoguće 'pogriješiti'.
Naime, ako npr. pogrešku nazoveš 'školom', pa kažeš - trebalo mi je ovo, sad sam pametnija. Očito da na taj način čak i 'krivi' dojam magično postane ispravan...
Nodenše, jesi ti gledao Mr Nobody? Ako nisi, pogledaj. Uglavnom, to s izborima... Evo, danas čitam, na fejsu

, neki valjda stvarno znanstveni članak gdje kaže sljedeće:
Prema takozvanoj interpretaciji brojnih svjetova (“many-worlds” interpretation) svaki od ovih događaja zapravo predstavlja po jedan svemir, odnosno svijet. Takvo gledište podupire i nova znanstvena teorija biocentrizma, koju uvodi sam Lanza, a prema kojoj postoji beskonačan broj paralelnih svjetova. Sve što se ikad moglo dogoditi odvija se u nekom od tih svjetova. Primjerice, ako smo pri biranju fakulteta imali četiri moguća izbora, iako mislimo da smo odabrali samo jedan, sva su se četiri scenarija zapravo odvijala, ali svaki u jednom od paralelnih svjetova.
Izvor:
http://znanost.geek.hr/clanak/da-li-smr ... z2OgklxUt2
Dakle, ja sam znala često pretumbavat sve svoje izbore, ne samo ljubavne, ali počesto i ljubavne. I znam, znam, tvoj je stav ciničan i vjeruješ da ako je netko Mr Wrong onda je Mr Wrong, to se nije trebalo desiti, nedostatak zdravog razuma, kriterija, you name it. Međutim, ta relativizacija i kako kažeš "pretvaranje greške u školu" nije riječ samo o tome jer u bilo kojoj varijanti negdje bi pogriješio. Ne postoji put posut cvijećem gdje nikad nećeš ugaziti u govno i ne postoje savršeni ljudi, besprijekorne djevice, apsolutna čistoća, osim ako se zatvoriš u vlastita četiri zida, ali kao što vidiš, i tad te sav taj po/grešni/iv svijet dotiče, makar posredno, i tad se baviš njime. Zašto se baviš njime? Zato što želiš? Ali pobogu, zašto bi se netko htio baviti tuđim grešnim i pogrešnim svjetovima, pogotovo ako ima nekakvu zamišljenu alternativu koja je bolja? Zašto sebe prljati tuđim greškama, makar teoretski? Eto, pokušavam se staviti u tvoje cipele i razumjeti. Kao što se ti pokušavaš staviti u naše.
Što misliš kako ljudi rastu i sazrijevaju? Pod staklenim zvonom? Ne bih rekla. Istina, svatko je od nas mogao u određenom trenu napraviti neki drugi izbor no to ne znači da ne bi ponovno došao u neku možda drukčiju a opet sličnu situaciju gdje bi morao prijeći level koji mu je potreban da raste, uči i jebiga, griješi, pada, razbija koljena, krvari i kreće dalje. Nemoguće se sačuvati od toga. Nemoguće se ne "uprljati", nodenše. Osim ako se ne zatvoriš u kulu, ofkors. Ali iz kule si osuđen samo na viđenje tuđih pogrešaka no nažalost ne i razumijevanje.