Silajn » wrote:
Javni (društveni) prostor

Naime, u svakodnevnom životu, ako si iole društveno aktivan (dovoljno je da odlaziš na posao) jednostavno ne možeš izbjeći šund sadržaj: gleda te s bilborda, svira na radiju (trešti iz tuđih automobila, trešti iz birtija, na pučkim zabavama), arhitektura je šund, ljudi koje srećeš i s kojima komuniciraš operiraju u okvirima šund kulture. Vijesti su, i sadržajno i opremom, uglavnom šund. Javni diskurs je šund.
Negdje se lakše, a negdje teže izolirati, ali ne možeš se izolirati potpuno.
Možda je paradoksalno, ali čini mi se da što je veći grad, lakše se izolirati.
Bilborde, recimo, ne gledaš dok se voziš jer je opasno

, tuđe treštanje ugušiš vlastitim (crko mi desni zvučnik u kolima, da mu pas mater; za nevozače su dovoljne i slušalice), trešteće birtije zaobilaziš u širokom luku. Društvo biraš što je moguće pažljivije, televiziju ne posjeduješ ili je pališ ciljano, ne otvaraš popularne portale.
Nije potpuna izolacija, ali uspjela sam od Bižuterije čuti samo onaj dio koji je bio na reklami za ringtone na telki jedno vrijeme.

I čvrsto vjerovala da čujem "Ja sam ti bila krivica".
