Stitch wrote: ↑01 Nov 2017, 09:09
Koliko ste puta dosad na internetu pročitali vječno: "Ma ja se ovdje zabavljam, pišem opušteno, zato ne pazim na gramatiku." Ili: "Pravopis inače savršeno poznajem, ali u brzini mi se omakne." Zilijun, jelda?
Šteta što poluobrazovani tutleki koji se na to vade ne čitaju knjige iz psihologije. Ne čitaju nikakve knjige, zašto bi onda te. A u njima lijepo stoji da osim razine traga, razine prepoznavanja i razine reprodukcije u razinama pamćenja postoji i posljednja, razina automatizacije, u koju spadaju navike. Drugim riječima, jednom kad se na nešto naviknete, morate uložiti svjestan napor da se toga riješite, da to prevladate. Ne postoji način da čovjeka koji je naučio pisati "lijep", "ne znam", "učit ću" natjerate da piše, brzo ili sporo - "ljep", "neznam", "učiti ću"... To spada u nesvjesno. I da to osvijestite, morate zastati i potruditi se. To je kao kad nekome tko ima sluha i zna pjevati kažete da počne pjevati falš. On to jednostavno ne umije, ne zna kako. Ali oni koji falšaju otprije - eh, oni će se lako snaći. Jasno, pjevat će "opušteno" pa će im se "u brzini" potkrasti poneki pogrešan ton.
Zašto o tome drvim? Pratim Culeja i ostale desne političare. Od bravara i bivšeg policajca čovjek doista ne može očekivati mnogo. Ali ni drugi nisu bolji. Svi oni jako brzo objavljuju statuse na Fejsu.
Moj je problem sto ne poznajem savrseno pravopis pa se pred strucno jezicavim ljudima ( kakvih je tu dosta) osjecam kompleksno neadekvatnom pisati
, a opet nemam bahatluk i tvrdu kozu ljudi koji nemaju znanja ali — ili ne znaju da ne znaju — ili mozda i znaju ali ih ta cinjenica ne jebe ni pol posto da pisu kako pisu. I nis ih to ne smeta.
A mene smeta kad znam da ne znam (tastina, jelte) ali mi nije milo ni uciti sad pod stare dane e da bih postigla savrsenstvo. Ili bar da budem bolja.
Iako znam gubiti dosta vremena trazeci kako se nesto pise i to su uglavnom iste rijeci koje ne mogu zapamtiti.
Kako bilo, mislim da me se razumije a nekad je i to dovoljno.
Uocim jako lose napisane postove, one s ideju, buju, dijeca, sumljiv i sl no nemam poriv ispravljati pisca. Nije mi ni poso pa me nije ni briga.
Ako cu odgovoriti na takav post, onda je to na osnovu mog dozivljaja iskrenosti, unesenosti, onog neceg sto me potakne da napisem nesto. Dakle, cisto osobni pristup ovisan o mom raspolozenju a ne o pismenosti pisca.
Evo npr sad se ja mislim jel treba napisati osobni ili osoban ili nesto drugo ali ako idem traziti i proucavati kaj bi bilo, odustat cu od pisanja.
Kad citam i vidim rijec koja mi je bila sumnjiva, trudim se zapamtiti ali do prilike da je upotrebim, opet je ne znam.
Eto, zivim s tim.
Time?
