lijenost, prokrastinacija
bok
ja vise ne znam sto da radim tj ne radim
naime, vec godinu dana imam problema sa disciplinom.
student sam i niti idem na predavanja (samo ona nuzna za potpis), nit ucim, nit radim nesto po doma. vise mi se ne da izlaziti iz kuce na kavu, a kamoli nesto obaviti.
samo visim po forumu, spavam, jedem i razmisljam kako bih bas trebala napraviti onaj seminar ili nauciti onaj ispit.
onda dodje rok - ili ne izadjem ili izadjem pa padnem (jer nikad jos nisam naucila sve, ma kakvi sve- nisam dosla do trecine knjige nikad ), uzmem par dana "odmora" (vrijeme kad ne razmisljam o faksu , treba se odmoriti od svog tog nerada) i nastavim dalje kasnije panicarit i analizirati, a nista konkretno raditi.
pitam se kako ce mi zivot izgledati za par godina - s zavrsenom gimnazijom mogu samo wc-e cistiti, a nekak mi se stvarnom cini mogucnost da ako se ne pokrenem, stvarno zavrsim ili tako ili da se udam i rodim. divota
ja sad to pisem u relativno saljivom tonu, ali situacija je stvarno ozbiljna.
mozda nisam za faks? stvarno pomislim da nisam ni za faks, ni za zivot i deprimiram se
znam da sam si sama kriva i rješenje lezi u meni, ali ima netko nekakakv savjet? nesto mi treba, bilo sto - savjet, utjeha, pokuda, bilo sta
hvala na paznji
P.S. ovo je bilo i na jednom drugom forumu, ali bas me zanimaju vasa razmisljanja :lurker:
ja vise ne znam sto da radim tj ne radim
naime, vec godinu dana imam problema sa disciplinom.
student sam i niti idem na predavanja (samo ona nuzna za potpis), nit ucim, nit radim nesto po doma. vise mi se ne da izlaziti iz kuce na kavu, a kamoli nesto obaviti.
samo visim po forumu, spavam, jedem i razmisljam kako bih bas trebala napraviti onaj seminar ili nauciti onaj ispit.
onda dodje rok - ili ne izadjem ili izadjem pa padnem (jer nikad jos nisam naucila sve, ma kakvi sve- nisam dosla do trecine knjige nikad ), uzmem par dana "odmora" (vrijeme kad ne razmisljam o faksu , treba se odmoriti od svog tog nerada) i nastavim dalje kasnije panicarit i analizirati, a nista konkretno raditi.
pitam se kako ce mi zivot izgledati za par godina - s zavrsenom gimnazijom mogu samo wc-e cistiti, a nekak mi se stvarnom cini mogucnost da ako se ne pokrenem, stvarno zavrsim ili tako ili da se udam i rodim. divota
ja sad to pisem u relativno saljivom tonu, ali situacija je stvarno ozbiljna.
mozda nisam za faks? stvarno pomislim da nisam ni za faks, ni za zivot i deprimiram se
znam da sam si sama kriva i rješenje lezi u meni, ali ima netko nekakakv savjet? nesto mi treba, bilo sto - savjet, utjeha, pokuda, bilo sta
hvala na paznji
P.S. ovo je bilo i na jednom drugom forumu, ali bas me zanimaju vasa razmisljanja :lurker:
- ElliQuinn
- Felis nebulosa
- Posts: 5607
- Joined: 18 Sep 2011, 11:56
- Location: Na raskršću, upravo krećem u svim smjerovima.
Ja sam majstor otezanja, ali odista jesam i nekoliko prilika u životu sam zajebala zbog toga. E sad, samosažaljevanje i depresija - ne pomažu. Provjereno, više puta.
Savjet koji mi je dao jedan od dobrih mi šefova glasi: prvo se uhvati onog što ti se najviše gadi i radi dvadeset minuta, pa deset minuta odmora, pa 40 minuta pa deset minuta odmora, pa sat vremena pa deset minuta odmora.
Kod mene funkcionira kad isključim internet.
Savjet koji mi je dao jedan od dobrih mi šefova glasi: prvo se uhvati onog što ti se najviše gadi i radi dvadeset minuta, pa deset minuta odmora, pa 40 minuta pa deset minuta odmora, pa sat vremena pa deset minuta odmora.
Kod mene funkcionira kad isključim internet.
Nekad dobar motiv može biti i ono što smatraš dnom.
Tipa 'daj pogled kakav debil je završio taj fax, pa nisam ja lošija od njega' (pri čemu se cilja na točno određenog debila za kojeg imaš listu stvari zašto ga smatraš debilom)
Nekad nam pozitivni primjeri ne daju dovoljan boost, ali 'pokazati' da si 'bolji' od nekoga koga smatraš 'lošijim'... whatever works
Neću te tješiti, neću te napadati. Nađi svoj šamar, potraži ga. Mene su šamarali IRL frendovi, 'motivirala' sam se negativnim primjerima, motivirala sam se nekim položenim ispitom. Jedan po jedan, pali su.
To je ona razina očaja kad si očajan sam na sebe, i kad se hvataš za slamke. Bed je što taj očaj, razvija frustraciju pa postaneš generalno loše društvo i čangrizav i nehepi i svašta nešto ružnoga. Pa te se i frendovi odreknu, na neki način.
Neki rez moraš napraviti. Prokopaj što te jebe, da li je to baš fax, da li je neki odnos kojeg treba riješiti, da li je neki sasvim treći posao kojeg treba riješiti.
Nađi unutarnju motivaciju, ma kakva god bila. Sasvim je ok da za svaku stvar imaš drugu motivaciju.
'želim imati papir'='trebam dati ispite' je jedno činjenično stanje koje u nekoj sekundi može biti taj mali push da to što so se primili knjige, actually i ostane u glavi.
Ne znam kakav ti je fax, ali nekad može pomoći da uzmeš materijale, kreneš čitati, proučavati/raspisivati, i odeš na konzultacije kad prvi put zapne.
Nije tu toliko stvari niti krpanja rupa, koliko toga da osjetiš reakciju. Da osjetiš da je nekome stalo.
Kad ni samom tebi nije stalo do sebe samog, itekako znači kad osjetiš da ima nekoga kome je. Makar to bio profesor koji kaže 'kolegice, hoćete li možda seminar umjesto ispita, ali seminar je samo za 2'.
I onda primiš šansu. I onda zbog sebe, i zbog toga da ne iznevjeriš obećanje - napraviš seminar.
Ono, podvuci crtu, drži se svoje riječi, ali nemoj ju brzopleto davati, ali kad ju daš - drži se.
Nemoj si obećavati da ćeš učiti. Obećaj si da kad napraviš to i to, ćeš se nagraditi s tim i tim. I nastoj ne uzeti nagradu dok ne napraviš to i to.
Ako failaš, nemoj se osjetiti odvratno, shvati koje su ti slabosti i poštelaj nagrade prema svojim mogućnostima. Pa se treniraj. Ne očekuj rezultate preko noći. Ali motiviraj se da smiješ očekivati pomake.
Da, u periodime žešćeg defetizma, uistinu JEST uspjeh raditi koncentrirano 10 minuta. Onda je samo važno zadržati snagu volje i ne ogresti u dugim nagradama, pa da se efekt posla propadne.
Kad god možeš nemoj ostavljati za zadnji čas. Ne zbog toga što nisi sposoban, već zbog toga što može krepati printer, komp, struja, tramvaj - stvari na koje nemaš utjecaja.
Pa i ako odabereš da nećeš spavati ovu noć jer to sad mora biti gotovo, onda prvo obavi posao, a kasnije se igraj. Ili radi pauze or smth.
No, potraje dok čovjek nanjuši kako diše. A godine treninga trebaju da sami sebe naučimo usmjeravati, jer, kontrola - uzrokuje da se osjećamo loše
Ma, k'o s djecom, moramo se prevariti da smo mi to tako odlučili i htjeli, a ne da smo si nametnuli da tako moramo
Tipa 'daj pogled kakav debil je završio taj fax, pa nisam ja lošija od njega' (pri čemu se cilja na točno određenog debila za kojeg imaš listu stvari zašto ga smatraš debilom)
Nekad nam pozitivni primjeri ne daju dovoljan boost, ali 'pokazati' da si 'bolji' od nekoga koga smatraš 'lošijim'... whatever works
Neću te tješiti, neću te napadati. Nađi svoj šamar, potraži ga. Mene su šamarali IRL frendovi, 'motivirala' sam se negativnim primjerima, motivirala sam se nekim položenim ispitom. Jedan po jedan, pali su.
To je ona razina očaja kad si očajan sam na sebe, i kad se hvataš za slamke. Bed je što taj očaj, razvija frustraciju pa postaneš generalno loše društvo i čangrizav i nehepi i svašta nešto ružnoga. Pa te se i frendovi odreknu, na neki način.
Neki rez moraš napraviti. Prokopaj što te jebe, da li je to baš fax, da li je neki odnos kojeg treba riješiti, da li je neki sasvim treći posao kojeg treba riješiti.
Nađi unutarnju motivaciju, ma kakva god bila. Sasvim je ok da za svaku stvar imaš drugu motivaciju.
'želim imati papir'='trebam dati ispite' je jedno činjenično stanje koje u nekoj sekundi može biti taj mali push da to što so se primili knjige, actually i ostane u glavi.
Ne znam kakav ti je fax, ali nekad može pomoći da uzmeš materijale, kreneš čitati, proučavati/raspisivati, i odeš na konzultacije kad prvi put zapne.
Nije tu toliko stvari niti krpanja rupa, koliko toga da osjetiš reakciju. Da osjetiš da je nekome stalo.
Kad ni samom tebi nije stalo do sebe samog, itekako znači kad osjetiš da ima nekoga kome je. Makar to bio profesor koji kaže 'kolegice, hoćete li možda seminar umjesto ispita, ali seminar je samo za 2'.
I onda primiš šansu. I onda zbog sebe, i zbog toga da ne iznevjeriš obećanje - napraviš seminar.
Ono, podvuci crtu, drži se svoje riječi, ali nemoj ju brzopleto davati, ali kad ju daš - drži se.
Nemoj si obećavati da ćeš učiti. Obećaj si da kad napraviš to i to, ćeš se nagraditi s tim i tim. I nastoj ne uzeti nagradu dok ne napraviš to i to.
Ako failaš, nemoj se osjetiti odvratno, shvati koje su ti slabosti i poštelaj nagrade prema svojim mogućnostima. Pa se treniraj. Ne očekuj rezultate preko noći. Ali motiviraj se da smiješ očekivati pomake.
Da, u periodime žešćeg defetizma, uistinu JEST uspjeh raditi koncentrirano 10 minuta. Onda je samo važno zadržati snagu volje i ne ogresti u dugim nagradama, pa da se efekt posla propadne.
Kad god možeš nemoj ostavljati za zadnji čas. Ne zbog toga što nisi sposoban, već zbog toga što može krepati printer, komp, struja, tramvaj - stvari na koje nemaš utjecaja.
Pa i ako odabereš da nećeš spavati ovu noć jer to sad mora biti gotovo, onda prvo obavi posao, a kasnije se igraj. Ili radi pauze or smth.
No, potraje dok čovjek nanjuši kako diše. A godine treninga trebaju da sami sebe naučimo usmjeravati, jer, kontrola - uzrokuje da se osjećamo loše
Ma, k'o s djecom, moramo se prevariti da smo mi to tako odlučili i htjeli, a ne da smo si nametnuli da tako moramo
Kad padneš u takav začarani krug ne rađenja ničega, samosažalijevanja i osjećaja krivnje, teško je izaći iz njega, ali moraš.
Prvo bih te pitala, je li možda problem u faksu? Da li te i dalje zanima? Vidiš li se u tome?
Prvo bih te pitala, je li možda problem u faksu? Da li te i dalje zanima? Vidiš li se u tome?
It's always darkest just before the dawn so stay awake with me, let's prove them wrong
- Maleficent
- Posts: 452
- Joined: 28 Sep 2011, 14:04
Odi malo radi. Brzo će ti se vratiti želja za studentskim životom.
- ElliQuinn
- Felis nebulosa
- Posts: 5607
- Joined: 18 Sep 2011, 11:56
- Location: Na raskršću, upravo krećem u svim smjerovima.
- Beta ženka
- Posts: 2069
- Joined: 17 Sep 2011, 23:40
Nije ni meni.ElliQuinn » wrote: Meni nije.
I imam isti problem kao autorica.
Ne samo da odlažem obaveze, nego kad se uhvatim bilo čega - obaveze ili nekog hobija iz gušta - dođem pred završetak, i onda mi se ne dâ završiti - imam dojam da ja to nisam sposobna. Ili šta ću onda radit kad to završim, moram krenuti s rješavanjem nove obaveze... I proklinjem se zbog ovog, ta karakteristika mi tako ide na živce...
Uostalom dajem joj veliki kredit kad kazem da je Hrvatska moja domovina. Moja domovina je bila Jugoslavija. Hrvatska bez nje je sve ovo sto je sada - siroce na vjetrometini. (Aristocat)
Zašto mi je nestao post???? 
Uglavnom, napisala sam da je i moj studij dokrajčio odlazak na posao.
Nikad mi nije bilo bolje, mlada, slobodna i konačno sam imala svoju lovu, gdje ćeš bolje.
Uglavnom, napisala sam da je i moj studij dokrajčio odlazak na posao.
Nikad mi nije bilo bolje, mlada, slobodna i konačno sam imala svoju lovu, gdje ćeš bolje.
MJERA JE ČOVJEKOVA STVARNOG KARAKTERA ONO ŠTO BI UČINIO KADA ZA TO NITKO NE BI SAZNAO.
- nina williams
- Posts: 2969
- Joined: 13 Oct 2011, 18:01
- Has thanked: 1 time
- Been thanked: 2 times
Koja si godina na faksu? Mislim, ima razlike ako nikad nisi davala ispite i ako zapneš na, recimo, trećoj.
- Beta ženka
- Posts: 2069
- Joined: 17 Sep 2011, 23:40
Da, da - ista stvar. No sad osjetim posljedice nezavršavanja faksa (pri kraju, vječna studentica/apsolventicaMorticia » wrote:Zašto mi je nestao post????
Uglavnom, napisala sam da je i moj studij dokrajčio odlazak na posao.
Nikad mi nije bilo bolje, mlada, slobodna i konačno sam imala svoju lovu, gdje ćeš bolje.
Javiš se za SSS - prekvalificiran si jer si "skoro" VSS i koji k. se javljaš za takav posao (a neki su me baš zanimali). Javiš se za VSS - nemaš diplomu, ne može. Kako bilo, moram ga završiti da ga konačno skinem s vrâta.
Uostalom dajem joj veliki kredit kad kazem da je Hrvatska moja domovina. Moja domovina je bila Jugoslavija. Hrvatska bez nje je sve ovo sto je sada - siroce na vjetrometini. (Aristocat)
meni jestElliQuinn » wrote: Meni nije.
točnije, dobila sam inspiraciju zašto zbrisati od pregrozna poslodavca
Ali me ulijenilo...nvm, ionako je trebao biti nekakav šaljiv post.
- Maleficent
- Posts: 452
- Joined: 28 Sep 2011, 14:04
Skroz?Morticia » wrote:Ja sam konačno odustala.
Imam gimnaziju i još ne moram prati zahode, a što će biti...
Pa čuj, nakon što sam treći put upisala faks (dva puta isti, jednom jedan drugi) i zajebala mislim da je bilo krajnje vrijeme priznati sebi kako stvari stoje.

Ustvari, ovaj zadnji put nisam zajebala, prosjek ocjena mi je bio 4.7, tako nešto, ali sam rodila i sad mi se na mrtvo ime ne ide završavati tu zadnju godinu.
Noup, ne, nemam volje.
Ustvari, ovaj zadnji put nisam zajebala, prosjek ocjena mi je bio 4.7, tako nešto, ali sam rodila i sad mi se na mrtvo ime ne ide završavati tu zadnju godinu.
Noup, ne, nemam volje.
MJERA JE ČOVJEKOVA STVARNOG KARAKTERA ONO ŠTO BI UČINIO KADA ZA TO NITKO NE BI SAZNAO.
- Maleficent
- Posts: 452
- Joined: 28 Sep 2011, 14:04
Kužim. Tak sam i ja sebi priznala da mi nakon 9 godina jednostavno ne ide i da neću, neću, neću više. Al sam prešla na drugi faks pa ćemo sad vidjet. Doduše, ja nisam rodila pa moram sad završit da bar nešto imam ostvareno u životu. A kao što rekoh - ne radi mi se.Morticia » wrote:Pa čuj, nakon što sam treći put upisala faks (dva puta isti, jednom jedan drugi) i zajebala mislim da je bilo krajnje vrijeme priznati sebi kako stvari stoje.![]()
Ustvari, ovaj zadnji put nisam zajebala, prosjek ocjena mi je bio 4.7, tako nešto, ali sam rodila i sad mi se na mrtvo ime ne ide završavati tu zadnju godinu.
Noup, ne, nemam volje.
- Beta ženka
- Posts: 2069
- Joined: 17 Sep 2011, 23:40
Mene ni pregrozan poslodavac nije uspio "motivirati".
Uostalom dajem joj veliki kredit kad kazem da je Hrvatska moja domovina. Moja domovina je bila Jugoslavija. Hrvatska bez nje je sve ovo sto je sada - siroce na vjetrometini. (Aristocat)
studiram pravo, prva godina drugi put
netko je dobro napisao da se to odrazi i na prijatelje i na ostale dijelove života. primjetila sam da nemam vise o cemu pricati s ljudima (jer mi se nista ne dogada u zivotu), a pored toga sam i nesretna pa niti se mogu veseliti njihovim dobrim dogadajima niti imam neko svoje veselje. i onda radije izbjegavam prijatelje i odgadam i te kave.
i vise uopce nemam ambicije - ne da mi se niti tecaj jezika do kraja zavrsiti.
zanima li me faks? nemam pojma vise.
stvar je u tome da mene ne zanima nista posebno, niti posjedujem bilokakav talent, računanje mi ne ide,... pa se ovo cinilo kao dobar izbor
gdje mi ode vrijeme? ni ja ne znam. dugo spavam, prežderavam se, visim po forumima
, gledam tv, izadem tu i tamo na kavu, i ono najgore- razmisljam o tome kako bih trebala uciti i smisljam metode ucenja (hocu skriptirat, koje markere koristiti
,...) ali ne ucim svejedno
btw, hvala svima na odgovorima
netko je dobro napisao da se to odrazi i na prijatelje i na ostale dijelove života. primjetila sam da nemam vise o cemu pricati s ljudima (jer mi se nista ne dogada u zivotu), a pored toga sam i nesretna pa niti se mogu veseliti njihovim dobrim dogadajima niti imam neko svoje veselje. i onda radije izbjegavam prijatelje i odgadam i te kave.
i vise uopce nemam ambicije - ne da mi se niti tecaj jezika do kraja zavrsiti.
zanima li me faks? nemam pojma vise.
gdje mi ode vrijeme? ni ja ne znam. dugo spavam, prežderavam se, visim po forumima
btw, hvala svima na odgovorima
Živiš s rodteljima?
Što oni kažu? Vide uopće to ili su u uvjerenju da ti marljivo učiš cijelo vrijeme?
Budući nije da si tek postala svjesna ovog, očito ti baš ne ide pokretanje same sebe. Da zamoliš nekog drugog da te disciplinira? Je ponižavajuće u tim godinama da ti neko priča što ćeš raditi i kada i onda te provjeravati, ali nije da nisi na dnu i ovako. Sramiš se sama sebe i sad, sramila bi se onda, al možda bi nešto i odradila.
Što oni kažu? Vide uopće to ili su u uvjerenju da ti marljivo učiš cijelo vrijeme?
Budući nije da si tek postala svjesna ovog, očito ti baš ne ide pokretanje same sebe. Da zamoliš nekog drugog da te disciplinira? Je ponižavajuće u tim godinama da ti neko priča što ćeš raditi i kada i onda te provjeravati, ali nije da nisi na dnu i ovako. Sramiš se sama sebe i sad, sramila bi se onda, al možda bi nešto i odradila.
Happy Easter!
Ispiši se s faksa. Odmah.
Daj si vremena, razmisli što bi STVARNO željela studirati i raditi jednog dana i nemoj da te lijenost ili strah odagnaju od toga.
Da sam ja to učinila i bila poštena prema sebi kad je trebalo danas bih imala faks.
Iako je ono što sam htjela bilo cca 5 puta teže od onog što sam upisivala.
Sretno.
Daj si vremena, razmisli što bi STVARNO željela studirati i raditi jednog dana i nemoj da te lijenost ili strah odagnaju od toga.
Da sam ja to učinila i bila poštena prema sebi kad je trebalo danas bih imala faks.
Iako je ono što sam htjela bilo cca 5 puta teže od onog što sam upisivala.
Sretno.
MJERA JE ČOVJEKOVA STVARNOG KARAKTERA ONO ŠTO BI UČINIO KADA ZA TO NITKO NE BI SAZNAO.
-
- Information
-
Who is online
Users browsing this forum: ClaudeBot and 0 guests
