Životne odluke

[Potjeh]

Pozdrav novom forumu, hvala aisling na preporuci.

Evo, pitanjce za raspravu ako bude uopće vrijedno rasprave. Danas sam se, ničim izazvan, sjetio rekapitulirati svojih skoro 8 godina sudjelovanja na tržištu kapitala tek toliko da vidim globalni račun dobiti i gubitka. Jedna od prednosti (ili mana) tržišta kapitala je ta što ti ono prije ili kasnije kaže koliko si bio u krivu ili u pravu (u biti si praktično uvijek u krivu).

E sad, za tržište kapitala je lako, ono ti jasno kaže koliki si propalitet ali, što je sa životom? Za razliku od burze nemoguće je ustvrditi što bi se dogodilo da smo donijeli drugačije odluke. Ako je prethodna rečenica točna onda je pitanje, trebamo li se zamarati odlukama koje nismo odlučili?

Rezolutno ne mi se čini opasnim jer bi se moglo dogoditi da ponavljamo loše odluke. Rezolutno da mi se čini opasnim jer bi mogli ostati u mjestu ili se prepustiti iluzijama neke zamišljene sreće.

[vrrrlet]

Pozdrav novom forumu, hvala aisling na preporuci.

Evo, pitanjce za raspravu ako bude uopće vrijedno rasprave. Danas sam se, ničim izazvan, sjetio rekapitulirati svojih skoro 8 godina sudjelovanja na tržištu kapitala tek toliko da vidim globalni račun dobiti i gubitka. Jedna od prednosti (ili mana) tržišta kapitala je ta što ti ono prije ili kasnije kaže koliko si bio u krivu ili u pravu (u biti si praktično uvijek u krivu).

E sad, za tržište kapitala je lako, ono ti jasno kaže koliki si propalitet ali, što je sa životom? Za razliku od burze nemoguće je ustvrditi što bi se dogodilo da smo donijeli drugačije odluke. Ako je prethodna rečenica točna onda je pitanje, trebamo li se zamarati odlukama koje nismo odlučili?

Rezolutno ne mi se čini opasnim jer bi se moglo dogoditi da ponavljamo loše odluke. Rezolutno da mi se čini opasnim jer bi mogli ostati u mjestu ili se prepustiti iluzijama neke zamišljene sreće.

Potješe, jedna od najobičnijih stvari je ostati na mjestu i prepustiti se iluzijama zamišljene sreće. Pa kako ti zamišljaš da ovaj svijet uopće funkcionira?

[aisling]

Bok

(Oću ja sad dobit neki bonus za dovlačenje forumaša? Ćevape? Luk?)

Kad čujem da neko razmišlja o prošlim odlukama koje nije donio obično mi se učini da ga ždere nešto što bi i sad mogao odlučit, al ga je frka.

I mogli bi sad filozofirat do sutra, al kakvo vražje prepuštanje iluzijama zamišljenje sreće? Jel jesi sretan? Ako jesi, boli te đon da li je umišljeno ili nije. I ako nisi isto.

[vrrrlet]

Bok

(Oću ja sad dobit neki bonus za dovlačenje forumaša? Ćevape? Luk?)

DobitI ćeš krasni kurac. I to samo ako si zgodna.

Nije ti ovo diznilend.

[aisling]

Ajd. Bar nešto

[vrrrlet]

Ajd. Bar nešto

A, kao, zgodna si?

I kakva ti je računica na tržištu kapitala? Koliko si na tržištu uopće?

[ElliQuinn]

Pozdrav novom forumu, hvala aisling na preporuci.

Evo, pitanjce za raspravu ako bude uopće vrijedno rasprave. Danas sam se, ničim izazvan, sjetio rekapitulirati svojih skoro 8 godina sudjelovanja na tržištu kapitala tek toliko da vidim globalni račun dobiti i gubitka. Jedna od prednosti (ili mana) tržišta kapitala je ta što ti ono prije ili kasnije kaže koliko si bio u krivu ili u pravu (u biti si praktično uvijek u krivu).

E sad, za tržište kapitala je lako, ono ti jasno kaže koliki si propalitet ali, što je sa životom? Za razliku od burze nemoguće je ustvrditi što bi se dogodilo da smo donijeli drugačije odluke. Ako je prethodna rečenica točna onda je pitanje, trebamo li se zamarati odlukama koje nismo odlučili?

Rezolutno ne mi se čini opasnim jer bi se moglo dogoditi da ponavljamo loše odluke. Rezolutno da mi se čini opasnim jer bi mogli ostati u mjestu ili se prepustiti iluzijama neke zamišljene sreće.

Nije li tržište kapitala najbolji sudac nakon dvadesetak i više godina? Isto tako, nećemo li znati bolje odlučiti o današnjim dvojbama za desetak godina?
Nekako mi je besmisleno željeti da sam prije petnaest godina bila cinična kao što sam danas. Da sam bila, ne bih sad imala razloga da budem.

[..a unda]

meni ovo nije jasno. ni sa burzom, ni sa zivotom ni sa odlukama.

ovo za trziste kapitala nije tocno. nije tocno ni za zivot. pristup uopce nije pravilan, tj pravilan je ako linearno gledamo, a zasto bi to radili? zato jer ocemo?

nista mi nije jasno..

[ElliQuinn]

a zasto bi to radili? zato jer ocemo?

Radimo li išta zato što nećemo?

[Potjeh]

I mogli bi sad filozofirat do sutra, al kakvo vražje prepuštanje iluzijama zamišljenje sreće?

Banalni i izmišljeni primjer: Nisam tamo davne 2006-te na tulumu smogao hrabrosti pitati Maricu hoće li sa mnom na kavu. Da jesam, tko zna koliko djece bi danas imali? Sina bi nazvali Mirko...

Malo se sprdam ali, vjerujem da je učestala pojava.

[..a unda]

Radimo li išta zato što nećemo?

pa ne, valjda..osim ako ne zelimo ici do nekih dogovornih ekstrema, ali zasto ocemo radit samo to sto ocemo?
mislim, mozemo mi tako linearno postavit pitanje, a trazi se nelinearni odgovor. sto je to drugo nego mistika.

odmah je meni to bilo sumnjivo cim se pocelo sa spominjanjem trzista kapitala.

[vrrrlet]

Banalni i izmišljeni primjer: Nisam tamo davne 2006-te na tulumu smogao hrabrosti pitati Maricu hoće li sa mnom na kavu. Da jesam, tko zna koliko djece bi danas imali? Sina bi nazvali Mirko...

Malo se sprdam ali, vjerujem da je učestala pojava.

O, pa ja znan da sam onomad bija politički nekorektan i penetrirao u Anu da bih sada s istom bio na omiljenom otoku, radio u struci, i razmišljao 'oćemo li treće dite učinit' ili usvojit'.

Ali ne žalin, nije ni ovo loše; dvojim da li mi se zajebava s belgijskim ovčarom ili da opet uzmem labradora. Neš ti muke.

[Emericzy]

Jedan od najvećih inženjera u povijesti, Isambard Kingdom Brunel, zaključio je u starosti da su ga u kompliciranom životu punom nevolja upravo te goleme nevolje dovele do najvećih uspjeha. Naime, omele su ga bile u jednim planovima, ali su mu usmjerile život u nekom drugom smjeru, u kojemu je ostvario više nego što je očekivao sa svojim originalnim planovima. Da nije bilo tih nevolja, on ne bi birao te smjerove koje jest. Možda bi bio sretniji mali čovjek, ali on je u starosti na kraju ipak bio zadovoljan -- i veliko, veliko ime. Legenda.

Vjerujem da se to ne razlikuje puno od odluka koje donosimo i bez nevolje. Jest, možda nas odvedu daleko od nekog potencijalno jako dobrog ishoda, ali zato otvore nove puteve, potencijalno jednako dobre, možda i bolje.

Također, da smo odabrali neko rješenje koje nam se danas, u retrovizoru, čini jako dobro, znamo li što bi slijedilo nakon tog dobroga? Možda bi to dobro nakon nekog vremena dovelo do jako, jako lošega?

Dobro kaže a unda -- ti procesi nisu linearni. To su fraktali.

[Potjeh]

Također, da smo odabrali neko rješenje koje nam se danas, u retrovizoru, čini jako dobro, znamo li što bi slijedilo nakon tog dobroga? Možda bi to dobro nakon nekog vremena dovelo do jako, jako lošega?

Ne znamo naravno. Još uvijek ostaje moje glavno pitanje - ima li onda ikakve potrebe preispitivati svoje prošle odluke?

[schmokljan]

Naravno da se treba tu i tamo preispitivati. Nije ništa crno-bijelo. No poanta je uživati i ne propustiti baš SVAKU priliku. I biti dobar prema bližnjima. I, za kraj, iskoristiti svoje talente, barem donekle, ali se ne uzoholiti zbog njih. To bi bilo to -

[Morticia]

Vjerujem da prošle odluke preispitujemo onda kad smatramo da su nas iste dovele u nepovoljan položaj, tj. stanje.
Inače, ne, nema smisla.
Čemu?

[Lord Byron]

ima li onda ikakve potrebe preispitivati svoje prošle odluke?

Preispitivati - da. Očajavati zbog onih pogrešnih - ne.

Ima tih nekih otrcanih fraza koje, kad čovjek pogleda, i nisu tako bedaste (ne, pritom ne mislim na "ako nešto dovoljno jako želiš..." ). Jedna od njih je da "povijest" (ovdje shvaćenu u nešto drugačijem značenju) treba razumjeti da nam se ne bi ponovila.

Tako je nekako i sa životnim greškama - pogledaš gdje si sve pogrešno skrenuo, a onda pokušaš ne naricati nad tim pogrešnim skretanjima, nego ostatak putovanja načiniti što ugodnijim.

BTW, welcome.

[Morticia]

Ma ja mislim da čovjek, osim u nekim ekstremnim situacijama tipa sjedneš u auto s 2 promila u krvi i usmrtiš nekoga, i ne može točno znati da li su odluke koje je donio bile pogrešne.

[..a unda]

Ne znamo naravno. Još uvijek ostaje moje glavno pitanje - ima li onda ikakve potrebe preispitivati svoje prošle odluke?

kako koje i kako kad, ali koje i kad, ne znamo

..da skratim, i da se pozovem na omiljenog mi kolakovskog. svaka spoznaja dolazi prekasno.

mozda bih mogao prepisati citavu okolinu iz koje je izvedena ta pouka, lakse bi bilo nego je prepricavat.

a ima tu i jos koji detalj. kad kazemo..preispitivanje, pretpostavljam da se misli na razum, na tu vrstu logike, ali cim mi to zelimo preispitivati, cim govorimo o nekim greskama, mozda dakle i o nekom idealu od kojeg se odmicemo, duboko smo emocionalno, tako da kazem..involvirani.
e, sad, ima tu nesto sto sam cuo da se naziva..emocionalno smece i kopanje po tom nasem emocionalnom smecu, talogu (u smislu stratifikacije) ili nanosima, vjerojatno nam nece donijeti zeljeno neko dobro ili srecu, jel.
radi se o ceprkanju po tom smecu, uzimanju necega za sto mislimo da bi se dalo reciklirati, nalazenju poneke i nesto unovcljive ambalaze
s nekim nasim odlukama se jednostavno trebamo pomiriti ili da idem jos hardkor dalje..pomiriti.

s druge strane, jako je vazno neke nase bivse odluke preispitati (ne mogu o primjerima) , mozda cak gledati ih na neki nacin kao test, kao testiranje sebe, odnosa naseg prema sebi, prema okolini, realiteta.

[Nica]

... trebamo li se zamarati odlukama koje nismo odlučili?

Rezolutno ne mi se čini opasnim jer bi se moglo dogoditi da ponavljamo loše odluke. Rezolutno da mi se čini opasnim jer bi mogli ostati u mjestu ili se prepustiti iluzijama neke zamišljene sreće.

Čemu biti rezolutan? Jedno je biti svjestan svojih odluka i njihovih posljedica, a drugo opterećivati se njima i onemogućiti si potencijalno najbolju odluku u sadašnjosti.

Volim misliti da je odluka (bila) prava ako se takvom čini i takvom ju smatramo u trenu dok ju donosimo, čak i ako se kasnije ispostavi da bi možda bilo pametnije da smo izabrali nešto drugo. Samu odluku treba staviti u kontekst njezinog trenutnog zbivanja i saznanja koja imamo onda, a ne glumiti generala poslije bitke.

Međutim, sve što je uslijedilo nakon može nam biti smjernica što i kako dalje, možemo biti svjesni njihove (ne)ispravnosti i posljedica, možemo jasnije vidjeti širu sliku i možda donijeti neke bolje odluke sada.

[Morticia]

Da li vi odluke donosite srcem ili razumom?
Osobno sam gotovo sve odluke u životu donijela srcem.
I kako bi to onda bila pogrešna odluka, kad jednostavno nisam mogla drugačije.
Mislim, tu praktički i nije bilo alternative, gotovo da i nisam donijela odluku, ona se sama nametnula.

[Lord Byron]

Ma ja mislim da čovjek (...) ne može točno znati da li su odluke koje je donio bile pogrešne.

Zbunj. Naravno da može.

Uvijek ista usporedba s prometom. Ako se osvrneš oko sebe i skužiš da si završio u nekoj vukojebini, nije nuklearna fizika prepoznati kada si, gdje i zašto pogrešno skrenuo.

[Lord Byron]

I kako bi to onda bila pogrešna odluka, kad jednostavno nisam mogla drugačije.

Naravno da si mogla.

Ovo što pišeš je posljedica toga što najvjerojatnije nijedna tvoja dosadašnja odluka nije bila "ozbiljno pogrešna".

I toga što ti fali godina za retrospektivu donesenih odluka .

[Eks]

Ja sam donijela mnogo pogrešnih odluka.
Pa opet, šta ja znam, nije me trajno unesrećilo.
Nije sve crno bijelo. I pogrešna odluka može poslužiti nečemu.

[Morticia]

Zbunj. Naravno da može.

Uvijek ista usporedba s prometom. Ako se osvrneš oko sebe i skužiš da si završio u nekoj vukojebini, nije nuklearna fizika prepoznati kada si, gdje i zašto pogrešno skrenuo.

Ali kako možeš znati da to nije najbolje što ti se moglo dogoditi, tj. da te neka druga odluka ne bi odvela u još veću vukojebinu ili pod kotače nekog šlepera?

Naravno da si mogla.

Ovo što pišeš je posljedica toga što najvjerojatnije nijedna tvoja dosadašnja odluka nije bila "ozbiljno pogrešna".

I toga što ti fali godina za retrospektivu donesenih odluka .

Imam ja sasvim dovoljno iskustva iza sebe, ako već nemam godina.
I cijelu jednu košaru donesenih odluka.
Ali uistinu, kažem vam , ja dan danas vjerujem da ništa nisam mogla drugačije.
Ne tvrdim da ljudi drugačiji od mene ne postoje. Naravno da ih ima. I vjerujem da neki od njih mogu staviti razum prije emocije.
Al' ja ne mogu.
Barem ne kad su neke uobičajene, životne i ne pretjerano ekstremne situacije u pitanju.