O shizofreniji

[Leteća]

Ajmo malo nazad na temu. Svatko ima pravo znati svoju dijagnozu.

Zamislite ovaj scenarij. Paranoidni šizofreničar dobije rak. Ne kažu mu što mu je nego ga vodaju na kemoterapije, zračenja, operacije. Što će si on pomisliti?
Ili, ako je bolest u terminalnoj fazi puste ga da crkava kao pseto, ponovno bez objašnjenja.
A u glavi mu je već ionako čušpajz, sve će mu to izgledati kao neka crna urota koja vjerojatno uključuje ljude-guštere, vladine eksperimente na ljudima, izvanzemaljske otmice i najezdu zombija.

Što se tiče psihopatije, šupendara i poremećaja osobnosti, to je jedna sasvim druga priča, baš kao i psihički bolesni roditelji, alkoholičari, itd, pa predlažem otvaranje novih tema.

[Almost Rosey]

Sch ima šubove i recidive. Usto, ako je terapija primjerena, osoba sa sch funkcionira više-manje normalno.
Hajd nemojte mistificirat to toliko.

[Leteća]

Istina, ali su svejedno osjetljiviji na unutarnje i vanjske stresove. A kud ćeš većeg stresa nego da osjećaš da ti se s tijelom događa nešto loše, a nitko ti ne želi reći što ti je.

[Morticia]

Što su to šubovi?

I bez mistifikacije- unatoč urednom uzimanju terapije, ne poznajem ni jednu osobu sa sch koja povremeno nije imala proboje i svako toliko završila u bolnici.
Pogotovo na proljeće.

[Leteća]

Što su to šubovi?

Napadaji, ono kad gube osjećaj za stvarnost i haluciniraju. Iliti kad ih posjete ljudi-gušteri ili štoveć. Ali ja sam laik, neka me neko ispravi ako sam fulala.

[Beau]

I bez mistifikacije- unatoč urednom uzimanju terapije, ne poznajem ni jednu osobu sa sch koja povremeno nije imala proboje i svako toliko završila u bolnici.
Pogotovo na proljeće.

A da ne govorimo kolko je teško pogodit dobru terapiju.
Da, u proljeće im je najgore.

[Morticia]

Meni je ustvari totalno čudno da se raspravlja o tome trebaju li takvi ljudi znati svoju pravu dijagnozu.
Pa jbte, meni je to toliko jasno da onako... Ne mogu vjerovati da netko misli drugačije.

[ombia]

Sch ima šubove i recidive. Usto, ako je terapija primjerena, osoba sa sch funkcionira više-manje normalno.
Hajd nemojte mistificirat to toliko.

amen.
Vec sam rekla da mi netko jako blizak boluje od toga i da je uz terapiju dvadeset puta normalniji od "zdravih" koji secu okolo i tlace druge.

unatoč urednom uzimanju terapije, ne poznajem ni jednu osobu sa sch koja povremeno nije imala proboje i svako toliko završila u bolnici.
Pogotovo na proljeće.

Ja poznajem. Iz ljecnicke je obitelji, sva su mu braca ljecnici, sve se zna. U bolnici je zavrsio jednom. Prije 5-6 godina i nikad vise.
Pije lijekove svaki dan, ide na psihoterapiju i pod tim uvjetima je medju najnormalnijim ljudima koje znam. Boljeg covjeka nisam upoznala. Toliko dragog i pozrtvovanog.

Zasto je proljece okidac?

[Morticia]

Čekaj, a gdje sam ja napisala da takvi ljudi ne mogu biti dragi, dobri, požrtvovni?
I da uz dobru terapiju ne mogu normalno funkcionirati?



Ali problem je sa sch što joj ustvari nema lijeka, može se samo držati pod kontrolom (do idućeg proboja), plus što se od svih bolesti najčešće nasljeđuje.
To što je netko 5 godina ok ne znači da sutra neće biti loše. Također, svi oboljeli su strašno, strašno osjetljivi na ikakve stresove i vanjske podražaje.

Iskreno, ne znam točno zašto im je proljeće okidač.

[Almost Rosey]

Što su to šubovi?

I bez mistifikacije- unatoč urednom uzimanju terapije, ne poznajem ni jednu osobu sa sch koja povremeno nije imala proboje i svako toliko završila u bolnici.
Pogotovo na proljeće.

To je šub
Dakle sch se javlja na mahove, nije netko stalno psihotičan, pogotovo ako je pod lijekovima.
"prava" sch se vraća, u šubovima, čak i pod lijekovima (samo što kad su pod lijekovima obično mogu predvidjet šub i manje "zabriju").
edit: naravno, postoje slučajevi kad se javi jednom i nikad više, u situaciji ekstremnog stresa recimo. Neki doktori čak ne propisuju terapiju dok se ne javi drugi šub.

Ne znam koja je šema s proljećem.

Sjećam se članka s nekog portala o psihijatrici koja boluje od sch, kontrolira je lijekovima, a kolegama na poslu koji ne znaju za dg. je samo "malo ekscentrična". Ono, žena završila faks i specijalizaciju, radila, sve po pe-esu
edit: i da, mislim da ima kćer s istom dg.

[ombia]

Čekaj, a gdje sam ja napisala da takvi ljudi ne mogu biti dragi, dobri, požrtvovni?
I da uz dobru terapiju ne mogu normalno funkcionirati?



Ali problem je sa sch što joj ustvari nema lijeka, može se samo držati pod kontrolom (do idućeg proboja), plus što se od svih bolesti najčešće nasljeđuje.
To što je netko 5 godina ok ne znači da sutra neće biti loše. Također, svi oboljeli su strašno, strašno osjetljivi na ikakve stresove i vanjske podražaje.

Iskreno, ne znam točno zašto im je proljeće okidač.

Napisala si da svako malo zavrse u bolnici. Sto eto iz vise primjeraka ne mora biti tako, uz dobru terapiju. Da, nema joj lijeka. Kao ni mnogim drugim somatskim bolestima.
Al radije sizofrenicar pod terapijom uz mene, nego psihopat bez nje.
D,a stres im ne cini dobro. No nije bas da se raspadaju samo tako. Prosao je sa mnom neke jebene stresne trenutke i drzao se bolje nego ja na momente.

Inace ima vise psihijatara sa nekim dijagnozama i vise ih je napisalo knjige bas o svom iskustvu.
Neki od njih su i vrlo poznati sveucilisni profesori. Koje su onda njihovi studenti lijecili. I bas to iskustvo im je dodalo jednu novu, ljudskiju dimenziju njihovoj profesiji.

[Morticia]

Napisala sam svako toliko, ne svako malo.

No, nebitno, vidim da me se shvaća malo nahero, tako da ću radije prestati o tome.

Btw, odrasla sam uz poprilično poznatu i cijenjenu psihijatricu, tako da o tim stvarima slučajno znam poneki detalj, ne bubam baš onako, iz rukava.
I definitivno nisam neka kokoš koja smatra da bolesne ljude treba polit benzinom i zapalit, meni je slušanje o tome bila svakodnevica i nešto potpuno normalno.
Ali da, smatram ih bolesnima. Zato što oni jesu bolesni, jbga.
Što ne znači da nisu dobri, pošteni, ovakvi i onakvi.

[ombia]

Napisala sam svako toliko, ne svako malo.

No, nebitno, vidim da me se shvaća malo nahero, tako da ću radije prestati o tome.

Btw, odrasla sam uz poprilično poznatu i cijenjenu psihijatricu, tako da o tim stvarima slučajno znam poneki detalj, ne bubam baš onako, iz rukava.
I definitivno nisam neka kokoš koja smatra da bolesne ljude treba polit benzinom i zapalit, meni je slušanje o tome bila svakodnevica i nešto potpuno normalno.
Ali da, smatram ih bolesnima. Zato što oni jesu bolesni, jbga.
Što ne znači da nisu dobri, pošteni, ovakvi i onakvi.

Jel ono ogromna razlika izmedju svako toliko ili svako malo? Bas ogromna?
Oboje je ucestalije od nekih primjera koje znam.
Da, bolesni su. Bolesan je i netko tko ima secernu bolest i mora dozivotno biti na terapiji.
No sto zelim reci da to ne znaci da nitko s takvom dijangozom ne moze normalno funkcionirati.
Zelim reci da su mnogo opasniji oni koji zabriju da su zdravi, a okolina ih zna kao one koji tlace, mobiraju, ucjenjuju, svako malo vriste na bliznje i psihicki a mozda i fizicki teroriziraju ljude oko sebe.
No takvima se pogotovo ako su uspjesni poslovno to svede pod eto takvi su, a za mene su bolesniji od sizofrenicara pod terapijom.

I nisi ti napisala, al cesto cujem, antidepresivi umrtvljuju. To je ono, notorna glupost. Pila sam ih, digli su me iz mrtvih. Sedative i razne diazepame nisam nikad uzimala, e toga me strah, a to se nekad pije ko bonboni.
A dvadeset puta je opasnije od antidepresiva.
I da sizofrenija jest ozbiljna bolest ali to ne znaci da su neki svako toliko u bolnici.
Ili da im se pricinjaju gmazovi.
Nekima valjda da.
No ima ih koji pod terapijom i rade i funckoniraju normalno.

[Morticia]

Čekaj, zašto si se ti toliko zapalila oko ovoga?
Pišem što znam.
Nemam ni predrasude niti išta slično.

I antidepresivi po samoj svojoj definiciji i namjeni ne bi trebali umrtvljivati.
Ali shizofrenija se ne liječi antidepresivima nego različitim, izuzetno teškim lijekovima.

Gledaj, koliko god netko normalno funcionirao i živio činjenica je da je shizofrenija najteža (postoje, naravno različiti primjeri i "podvrste") duševna bolest.
To nije samo poremećaj, tipa anksioznost ili depresija.
Ljudi koji od toga boluju uistinu su bolesni.
Jbga.

[Eks]

Ne mora biti da završe svako malo u bolnici, to obično znači da im nije pogođena terapija ili da je ne piju redovno ili nikako. Onaj tko je pod kontrolom i pije pogođeni lijek može provesti cijeli životni vijek da samo jednom završi u bolnici, eventualno dvaput.

[Morticia]

Moguće.
Ovi koje ja znam očito imaju lošu terapiju.
Plus što je u trenucima proboja jednostavno odluče ne uzimati dalje.

[Eks]

Plus što je u trenucima proboja jednostavno odluče ne uzimati dalje.

E, to je ono problematično.

[Morticia]

E, to je ono problematično.

Puno toga je tu u praksi problematično, bez obzira što u teoriji sve zvuči jednostavno.

[Beau]

Puno toga je tu u praksi problematično, bez obzira što u teoriji sve zvuči jednostavno.

Upravo to. Pregadna je to bolest, pregadna. A ktome je prenepredvidiva, nepoznata i neistražena da bi itko sa sigurnošću govorio o terapijama, lijekovima - koji umrtvljuju koji dižu iz mrtvih.
Većina šizofreničara je ipak hospitalizirana više puta. I napate se za života ko Isus, skupa sa svojim obiteljima.

[Leteća]

I da sizofrenija jest ozbiljna bolest ali to ne znaci da su neki svako toliko u bolnici.
Ili da im se pricinjaju gmazovi.
Nekima valjda da.
No ima ih koji pod terapijom i rade i funckoniraju normalno.

Ma pusti sad gmazove, to sam uzela kao primjer najtežeg oblika najteže bolesti. Čak i takvima su liječnici dužni dati točnu informaciju o njihovom zdravlju.

Neki su u bolnici svako toliko, neki svako malo, a neki funkcioniraju normalno. Čini mi se da je ovih posljednjih najmanje.

EDIT: a jebiga, opet sam sjebala kvotove Citiram ombiu, ako se ne kuži.

[ombia]

Čekaj, zašto si se ti toliko zapalila oko ovoga?
Pišem što znam.
Nemam ni predrasude niti išta slično.

I antidepresivi po samoj svojoj definiciji i namjeni ne bi trebali umrtvljivati.
Ali shizofrenija se ne liječi antidepresivima nego različitim, izuzetno teškim lijekovima.

Gledaj, koliko god netko normalno funcionirao i živio činjenica je da je shizofrenija najteža (postoje, naravno različiti primjeri i "podvrste") duševna bolest.
To nije samo poremećaj, tipa anksioznost ili depresija.
Ljudi koji od toga boluju uistinu su bolesni.
Jbga.

Pa nisam se zapalila.
Diskutiramo.
Nisam stekla dojam da se ijedna zapalila.

Mimo toga nisam napisala da se sizofrenija lijeci AD-ima. K tome, ne trebam neko prosvjetljenje da to jest teska bolest. Nisam se slozila s tobom oko toga da svi vegetiraju cijeli zivot i vuku se od faze do faze to je sve. Ili su redoviti gosti bolnica. Nego ti pisem da ima ljudi s tom dijagnozom koju mogu voditi relativno normalan zivot.
Ako tebe razgovor o ovome smeta, prestati cu.
Iako ex ti pise isto sto i ja.

Vidis ja ne znam te sizofrenicare koji prestaju biti lijek. Ako se tako ponasaju, psihoterapija nije obavila svoj dio.

K tome AD-ovi prve i druge generacije i jesu itekako umrtvili osobu.

[Eks]

To je istina. Neki je zovu rak duše.

[Morticia]

Upravo to. Pregadna je to bolest, pregadna. A ktome je prenepredvidiva, nepoznata i neistražena da bi itko sa sigurnošću govorio o terapijama, lijekovima - koji umrtvljuju koji dižu iz mrtvih.
Većina šizofreničara je ipak hospitalizirana više puta. I napate se za života ko Isus, skupa sa svojim obiteljima.

Nažalost, da.

Ombia, pa gdje sam ja napisala da oni cijeli život vegetiraju i vucaraju se od faze do faze?

[Morticia]

Čuj, falsificira...
Mi to ustvari ne znamo, je li tako?
Mislim, ne možemo biti baš 100% sigurni da on nije uzimao nikakve lijekove. To on tvrdi, al' ne znači da je istina.
Vrlo lako moguće da su mu na prevaru podvaljivali lijekove, znam i za takav slučaj, gdje očajni roditelji sinu stavljaju u hranu tablete jer ih on odbija.
Plus što on to poprilično romantično prikazuje, a kad to gledaš u stvarnosti u tome nema BAŠ NIŠTA romantično.
Da, oni su mahom izuzetno inteligentni.
I to je otprilike jedina "romantična" stvar u cijeloj toj priči.

[Leteća]

Čuj, falsificira...
Mi to ustvari ne znamo, je li tako?
Mislim, ne možemo biti baš 100% sigurni da on nije uzimao nikakve lijekove. To on tvrdi, al' ne znači da je istina.
Vrlo lako moguće da su mu na prevaru podvaljivali lijekove, znam i za takav slučaj, gdje očajni roditelji sinu stavljaju u hranu tablete jer ih on odbija.
Plus što on to poprilično romantično prikazuje, a kad to gledaš u stvarnosti u tome nema BAŠ NIŠTA romantično.
Da, oni su mahom izuzetno inteligentni.
I to je otprilike jedina "romantična" stvar u cijeloj toj priči.

Istina, ne znamo sto posto, ali ja osobno više vjerujem šizofreniku nego holivudu.
A i teško mi je zamisliti da je netko dobio nobela na lijekovima koji navodno djeluju vrlo umrtvljujuće. Možda sam pod utjecajem onog klišea o ludim znanstvenicima.