O praznovjerju

[ElliQuinn]

Imaginarno.

[karambol]

Vidim da dugo nema nikoga ovdje, ali... Ja si dozvoljavam vrstu "praznovjerja" kakvu je opisao Byron. Iz nekakvog unutrašnjeg poriva kako su neke stvari jednostavno dobre u svom trajanju i znakovitosti. Ponekad se dam navući na neku vrstu zrcalnog prznovjerja. Činim obrnuto od društva. Npr, vidimo crnu mačku kako nam prelazi preko ceste, a moja ekipa počije pljuckati tjerajući "zlu kob" dok ja "telepatski" pokušavam u dobroj namjeri razgovarati s mačkom i uspostaviti neku astralnu komunikaciju. Znam da je to idiotski, ali ne mogu si to objasniti.
Ili kad mi jutro započne tako da mi ispadnu naočale na pod, prolijem mlijeko po stolu i podu, skoro razbijem umivaonik piksom gela za brijanje, jednostavno znam da će taj dan biti "strašan" i nikako dobar iako su se takve stvari pokazale kao potpuno bezvezne ja sam ih i dalje sklon sebi tumačiti kao "loše znakovlje"...Otprilike kao Byronov opis plamička u svijeći i želje da se ne ugasi jer "osjećaš" da to je ili nije dobro...