mene je tako ubila u pojam godišnjica mature. skontala sam da sam samo ja završila na filozofskom, da su ostali sve nekakvi suci, menadžeri, glavni tajnici nečega, s primanjma barem tri puta većim od mojih. mislim da sam jedina imala pet nula. kad se tako gleda malo šire, pa se u parametre uzmu i neke odluke, ispadam maestralna tuka i tko mi je krivÉowyn » wrote:Jučer sam išla nešto obaviti na faks i srela sam prijatelja (da napomenem, svojevremeno smo bili jako bliski, sad smo se malo udaljili). Počeli smo pričati općenito o poslu, budućnosti i tako. U jednom trenutku me prilično sažalno pogledao i rekao da sam ja bila daleko najveći kapacitet u našem društvu i da nitko nije mislio da ću tako završiti.
Kad mi je to rekao, bilo mi je više-manje svejedno. Ono, c'est la vieDanas me ipak to sve jako rastužuje. Možda zato što sam bolesna pa sam osjetljivija. A možda zato što sam shvatila da je u pravu
iako, najviše me pogodilo kad su me pitali gdje mi je kosa. pa nisam se bezveze ošišala, nego zato što je imam upola manje
