ex anais » wrote:Našla sam zajednički tj. par profil rodbine. Kinky. Btw, ako se ikad uparim i krenem pisati posvuda i opetovano na zilijun istih načina, koliko sam sretna i koliko me
dušica moja usrećuje, upucajte me bez grižnje savjesti. Nikad to neću shvatiti, života mi. Uvijek se pitam koliko su zapravo sretni ti ljudi koji imaju toliku potrebu to isticati em na fejs proflima, em kroz elaborate koliko se vole. Sretni ljudi ne pišu, jebemu. Kamoli tako što.
A sad laku noć.
edit: bokte, koja brojka.

Brojka ti je ok. ne mozes doc vise do tri sestice.
A sto se srece tice, nerviraju li te svi sretni ljudi ili samo oni sretno upareni?
Koji svoju srecu pripisuju bas "uparenosti"?
Ili je sreca lijepa samo dok se ceka i jedino je onda vrijedna?
Danas sam se osjecala prilicno nesretno. A nemam razloga za takav osjecaj, barem ne onaj na koji bih mogla uprijeti prstom i reci...e da, to je to sto me cini nesretnom. Zapravo, nesretnom je kriva rijec, bolje bi pasalo...nezadovoljnom. Mislim, nekom nema razlike, meni ima.
Da ne davim semantikom ili kako se to vec zove, osjecala sam se nervozno, nevoljno, neshvaceno, ne-nesto sto ni sama ne mogu rec sto bi bilo, ali nije bio ugodan osjecaj ni u kojem slucaju.
Dobro, ponedjeljak je, obicno to nije dan za srecu, ali svejedno, nije dovoljan razlog za unutrasnje pizdjenje. Pogotovo kad je jedan od mnogih koji su bili, i nadam se, bit ce.
Prolunjala forumom, trkeljanjem, nista me nije oraspolozilo. Dobro, to nije tesko za razumjeti.
I mislim si...na sto da se zalim?

Kad ne vidim konkretni razlog.
Uglavnom, problem sam rijesila poslom. I cekanjem da me prodje.
Nije da nisam i prije iz iskustva znala da te stvari pomazu, ali kad si down, kad ne zelis da se tako osjecas, onda je jebeno tesko.
Eto...moje dvije lipe kao doprinos trkeljanju.
